Kriza “Agrokora” zahvatit će i BiH

“Agrokor” drži u vlasništvu “Kiseljak” d.o.o. Sarajevo s 81 posto, “Konzum” d.o.o. Sarajevo s 80 posto, zapošljava 4.500 radnika, a preko kupljene mreže “Mercatora” još 1.700, te nepoznat broj radnika u malim firmama koje je preuzeo. Todorić će, ako se želi spasiti, uskoro morati izaći na berzu, odnosno napraviti javnu ponudu dionica ili prodati neku od kompanija kako bi došao do gotovine i izbjegao bankrot

Januarske zimske ekonomske prognoze Evropske komisije podarile su Hrvatsku optimističnim makroekonomskim predviđanjima za ovu godinu, od rasta BDP-a od 3,1 posto (uz ogradu da je rastu izvoza usluga najviše doprinijela dobra turistička sezona), što je znatno više iznad 1,8 posto očekivanog prosječnog rasta u EU, do rasta zaposlenosti od 2,1 posto i pada nezaposlenosti na 10,8 posto, te čak 9,3 u 2018. Evropska komisija očekuje pad javnog duga na 83 posto BDP-a u ovoj i 81 posto BDP-a u narednoj godini. Zbog kontroverzne porezne reforme koju je osmislio “revolving door”, ministar finansija, zaposlenik “Agrokora” Zdravko Marić, Komisija pretpostavlja da bi budžetski deficit ove godine trebao pasti na 2,8 posto, dok bi sljedeće ipak porastao na 3,2 posto, iznad mastriškog kriterija.

Na ovo je oduševljeno reagirao Marić, ustvrdivši da je sigurno kako će Evropska komisija ukinuti mjere prekomjernog deficita, procedure u kojoj se zemlja nalazi od 2015. Na ove je brojke bilo reakcija. Ukazivalo se na iseljavanje radno sposobnog stanovništva, otprilike 50.000, što smanjuje nezaposlenost. Također, i na mjere privremenog zapošljavanja kroz “stručno usavršavanje” mladih u kratkom stažu bez zasnivanja radnog odnosa, kao i na sezonsko zapošljavanje u turizmu, čiji je rast posljedica ublažavanja krize iz 2008. u okruženju, ali i nevolja glavnih konkurenata, Turske, Tunisa i Grčke. Inače, rast BDP-a od 3 posto nije dovoljan niti za servisiranje dugova. Na rast utječe i utjecat će povlačenje sve većeg iznosa sredstava iz fondova EU, dok je povećanje domaće potrošnje vezano i uz potrošnju onih koji su bolje plaćeni posao našli u zemljama EU i tokom sezone troše kod kuće ili šalju doznake.

Ministar finansija i njegova tvrtka

No, nedugo zatim, došao je hladan tuš. Komisija je Hrvatsku zadržala u grupi zemalja EU s prekomjernim makroekonomskim neravnotežama zbog visoke razine javnog, privatnog i vanjskog duga, u velikoj mjeri denominiranog u stranoj valuti, a u kontekstu niskog potencijala rasta, nakon dubinske analize u 13 zemalja, od kojih 6 (među kojima su s Hrvatskom i Francuska i Italija) i dalje ima prekomjerne neravnoteže. S ostalih šest zemalja koje imaju “samo” neravnoteže, nad njima će se i dalje provoditi poseban monitoring s individualno prilagođenim mjerama nadzora. Evropska komisija smatra da smanjenje javnog duga nije dovoljno, unatoč trenutnom suficitu na tekućem računu platne bilance, da je i dalje visok udio loših kredita u finansijskom sektoru, unatoč njegovoj zadovoljavajućoj kapitaliziranosti, a da napretka u strukturnim reformama nema od 2015., posebno naglasivši nedostatke u upravljanju javnim finansijama, modernizaciji javne uprave, poboljšanju poslovnog okruženja i rješavanju niske razine aktivnosti. Decembarski rast industrijske proizvodnje od 15 posto rezultat je najviše oštre zime i velike proizvodnje i potrošnje energenata te autorestrukturiranju privatnog sektora koji je uspio prodrijeti na strana tržišta.

Stari, stalni i stvarni poslodavac aktualnog ministra finansija, međutim, našao se u problemima nakon što je odustao od nepovoljnog sindiciranog kredita koji mu je trebao za pokriće dospjelih kratkoročnih obaveza. Poslovni model na kojemu počiva “carstvo” zagrebačkog gazde hercegovačkih korijena Ivice Todorića, stalnog zaduživanja za akvizicije i jedva kontrolirano širenje te otplate starih novim dugovima, jedan od njegovih sudrugova u pri(h)vatizaciji koji se od zakona hrvaćanskih krije u Bosni Miroslav Kutle uporedio je s vožnjom bicikla – ako staneš, padaš. “Stari, to je win-win situacija”, uvjeravao je svojedobno autora ovog teksta bivši član Uprave “Agrokora” kada je pokušavao privući arapski kapital za različite, posebno “buy and lease back” aranžmane koji bi osigurali tekuću likvidnost posrćućem regionalnom divu kojemu su se, bez puno dugoročne pameti, prodavali bosanski proizvodni kapaciteti i otvarala trgovačka mreža.

“Agrokor” drži u vlasništvu “Kiseljak” d.o.o. Sarajevo s 81 posto, “Konzum” d.o.o. Sarajevo s 80 posto, zapošljava 4.500 radnika, a preko kupljene mreže “Mercatora” još 1.700, te nepoznat broj radnika u malim firmama koje je preuzeo. Tu su i trgovina “Agrokor” d.d., “Velpro” d.o.o. te “Zvijezda” d.o.o., povezana tvrtka sa “Zvijezda” d.d. Zagreb, u vlasništvu 52 posto. Problemi su započeli padom vrijednosti korporativnih obveznica na tržištu na 75 posto nominale, razinu koja sugerira da ulagači, vlasnici obveznica, smatraju da je tvrtka u teškoj situaciji i da joj prijeti bankrot. Zbog toga je rejting agencija “Moody's” smanjila s B2 na B3, a kao glavni razlozi smanjenja spominjali su se loši operativni rezultati i visok nivo duga. Mreža kredita i dugova po obveznicama u koju se “Agrokor” upleo radi finansiranja agresivnog širenja postaje sve veći teret za poslovanje kompanije. Neke su od kompanija davale svoju imovinu za garanciju po zaduženjima koncerna, pa se nalaze u situaciji “double jeopardy”.

Todorić će, ako se želi spasiti, uskoro morati izaći na berzu, odnosno napraviti javnu ponudu dionica ili prodati neku od kompanija kako bi došao do gotovine i izbjegao bankrot. Iz kompanije negiraju da se nešto posebno događa, tvrde da je situacija normalna i da uredno mogu servisirati sve svoje obveze. Naravno, i dalje se pregovara o novim zaduženjima, a jedan je od problema što je velik dio duga izdan pod nepovoljnim kamatama, dok bi se nova zaduženja u boljoj poslovnoj situaciji mogla dobiti sa znatno manjim kamatama. “Bloomberg” je izvijestio da su investitori postali nervozni i da je daljnji pad vrijednosti obveznica izvjestan ne bude li restrukturiranja, odnosno prodaje najlukrativnijih dijelova koncerna. Dakle, postoje dvije mogućnosti – raspisivanje IPO-a, što zbog dosadašnje “gazdinske” filozofije jednog vlasnika nije urađeno, i prodaja neke od kompanija iz portfelja “Agrokora”. U toj kombinaciji najčešće se kao kandidati za prodaju spominju “Jamnica”, “Tisak” i “Ledo”.

“Jamnica” je u prvih devet mjeseci 2016. prihodovala 2,3 milijarde kuna, uz neto‑dobit od 306 miliona. “Agrokor” u “Jamnici” ima 76,83 posto dionica, čija je cijena na Zagrebačkoj burzi oko 143 hiljade kuna, tako da tržišna kapitalizacija (berzovna vrijednost) kompanije iznosi nešto manje od 3,2 milijarde kuna. “Tisak”, lanac kioska u kojem “Agrokor” ima oko 50 posto vlasništva, prvih je devet mjeseci prošle godine završio gubitkom od 10 miliona kuna uz prihode od 2,2 milijarde. Vrijednost kompanije na Zagrebačkoj burzi trenutno se kreće oko 400 miliona kuna. “Ledo” je prvih devet mjeseci 2016. ostvario prihode od dvije milijarde, a dobit oko 310 miliona kuna. “Agrokor” u “Ledu” ima udio od 49 posto, a ostali značajniji dioničari jesu mirovinski fondovi. Cijena dionice na Zagrebačkoj burzi kreće se oko 10 hiljada kuna, a tržišna vrijednost kompanije jeste oko 3,2 milijarde. No, tek treba vidjeti jesu li i koliko one jamci koncernu za zaduženja i koliko im to smanjuje cijenu i atraktivnost, odnosno neće li se u prodaji naći i bosanske tvrtke “Agrokora”.

Hoće li budžet spašavati hroničnog dužnika

Na najave, doduše potihe, da će i politika, odnosno državni budžet, pomoći “Agrokoru” javnost nije oduševljeno reagirala, iako je riječ o firmi koja zapošljava 58 hiljada radnika, a uza sebe veže još barem 150 hiljada zaposlenih kod kooperanata i dobavljača. Krah sistema mogao bi značiti barem kratkoročan jak udar na nezaposlenost, pa bi se država, od bajkovitih prognoza Evropske komisije, mogla naći u priči strave i užasa te debelo prekomjernih makroekonomskih neravnoteža. Naime, zašto bi se pomagalo privatnoj kompaniji ako je velika, a nije se nastavilo pomagati državnima koje su prodane ili propale? Zašto bi država iz prenapregnutog Marićevog budžeta osigurala gazdi likvidnost ako se mogu plasirati dionice i prikupljati kapital bez kreditnih rizika? No, u ovoj situaciji pada cijena obveznica i pomanjkanje vjere u otplate dugova, pitanje je kako bi prošao IPO. U slučaju prodaje, profitabilne djelatnosti preuzet će neko drugi koji će ući u potrebna restrukturiranja, otpuštanja dijela radnika, ali i menadžmenta.

Smatra se i da bi pomoć privatnoj firmi u dugovima mogla biti protuustavna i protivna EU regulativi. Politika ne želi nove hiljade privremeno nezaposlenih. Zbog restrukturiranja prodanih dijelova firme i samog koncerna mnogi bi njihovi klijenti na menadžerskim pozicijama ostali bez posla, a važni su za izbore, stranački utjecaj, transfere i finansiranja kampanja. Također, mnogi bi bankari mogli biti u problemima jer nisu pazili kako i kome daju kredite i uz kakve “win-win” garancije.

Ivica Todorić u privatni biznis ulazi u drugoj polovici 70-ih godina, nakon što mu se otac vratio iz zatvora, gdje je bio zbog krađe 6 miliona njemačkih maraka iz “Agrokombinata”, u kojem je bio direktor. Pokreću proizvodnju cvijeća i sadnica. Uspon kreće za vrijeme rata, 90-ih godina, kada kroz privatizaciju preuzima neke od najvažnijih tvrtki iz prehrambenog sektora. Kasnije se širi na susjedne zemlje, Srbiju, BiH i Mađarsku. Najveća je akvizicija slovenački trgovački lanac “Mercator” iz 2014. godine, za što je plaćeno 550 miliona eura. Za zatvaranje te transakcije založeno je tri četvrtine “Agrokora”. Izdan je tzv. zajam PIK u vrijednosti od 475 miliona eura. Radi se o kompleksnom finansijskom instrumentu koji kompanije izdaju ako su im nedostupni drugi izvori finansiranja. Ovaj tip finansiranja, u slučaju neplaćanja, vjerovnicima omogućava brz i jednostavan ulazak u vlasništvo kroz stjecanje starih ili novih dionica. Taj dug na naplatu stiže 2018. godine. Ne bude li vraćen, prodaja ili emisija dionica jesu neminovni.

Ovdje je značajno primijetiti da su do pozicioniranja “Agrokora” kao uvjerljivo najjačeg na tržištu, posebno u maloprodaji, hiljade malih dućana koji su bili profitabilni s manjom maržom i isplaćivali plaće, poreze i doprinose, bili prisiljeni zatvoriti, pa je “Agrokor” mogao ucjenjivati dobavljače, ne plaćati im, jer, osim njega, niko više nije postojao. Zbog toga su mnogi mali dobavljači u blokadama. Također, u nekoliko mu je navrata oprošten porezni dug, čak do nevjerovatnih 900 miliona kuna. A onda je došla evropska konkurencija i prvi se puta našao u nebranom grožđu, unatoč nastavku neplaćanja dobavljača i obaveza državi, uz istovremeno najveći udio u povlačenju državnih subvencija. Država je opraštala dugove zbog jasno izraženih prijetnji da će, u slučaju prisilne naplate, morati otpustiti dvadesetak hiljada radnika. Lakše je oprostiti porez i deficit pokriti novim dugom, nego imati toliki broj socijalno ugroženih građana. Na koncu, “Agrokor” je jeftino kupio “neperspektivne” državne firme pod uvjetom da im se otpišu dugovi kako bi ušao u poslovanje sa što manje finansijskih opterećenja.

“Agrokorovim” firmama u Srbiji, zbog neplaćanja, već isključuju struju u trgovinama. Zbog toga bi se trebalo pripremiti za moguće scenarije krize ovog koncerna, odnosno bosanskih tvrtki u njegovom vlasništvu koje zapošljavaju više hiljada radnika, kako to ne bi postao još jedan u nizu socijalnih problema koji pritišću državu.

PROČITAJTE I...

Iako oslabljena, i dalje postoji tradicija pravljenja šarenih svijeća, ali je, nažalost, sve manje onih koji to prakticiraju pa tako današnja djeca nemaju sreće da osjete tu radost. Kupovala bi se svakom djetetu po jedna šarena svijeća pa su djeca čekala čija će prva izgorjeti, odnosno čija će duže trajati, to je bilo veselje kao današnja dječija radost uzrokovana slatkišima. Bila je to posebna radost za djecu, zbog koje su s uzbuđenjem dočekivali novu hidžretsku godinu

Sabit Milinkić rođen je u Turiji. Prije odlaska u Sydney (1986) radio je u Fabrici sode u Lukavcu. Radio je u nekoliko multinacionalnih kompanija (automatsko vođenje industrijskih sistema), a trenutno je zaposlen u finskoj kompaniji “Valmet”. Objavio je dvije knjige poezije (Kofer, 2014. godine, i Sa ovih daljina, 2017. godine), kao i autobiografski roman Izet. Svjedok jednog vremena, 2009. godine, ali i nemali broj tekstova publicističke prirode koji uglavnom govore o Bosni i Hercegovini i povijesnoj tragediji njenog naroda

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!