Krajišnici, sinovi kestena

Nije rijetkost da mnoge krajiške porodice većinu svojih prihoda ostvare upravo prodajom kestena. Gotovo 20.000 porodica u općinama Bužim, Velika Kladuša i Cazin svoj kućni budžet velikim dijelom dopunjavaju sakupljanjem i prodajom kestena. Zato je u ovim krajevima poznata i šaljiva izreka koja se veže za mnoga naselja i mnoge porodice, naprimjer: “Kesteni su resali – Koprivljani veseli, kesteni su opali – Koprivljani propali”

Za pitomi kesten mogli bismo reći da je kultno drvo Krajišnika, posebno onih iz općina Bužim, Cazin i Velika Kladuša. Mnogi od njih za ovu biljku vezali su i svoju egzistenciju. Od davnina, plod kestena omogućavao je mnogima, a posebno onim siromašnim, da prebrode dugu i tešku godinu. Na kesten se uvijek moglo osloniti. Rijetko kad da iznevjeri. Kad podbaci urod žita, kesten je uvijek bio tu da pomogne. Na jelovniku većeg broja stanovnika ovog dijela BiH, posebno u kasnu jesen i zimu, skoro uvijek se mogao naći kesten kao jedan od dnevnih obroka.

BLAGO IZ KROŠNJE

Kad u oktobru kesten počne otvarati svoje bodljikave čahure i nuditi ljude svojim ukusnim plodom, u Krajini se obraduju svi. Tako je od pamtivijeka. Svi pohrle u gajeve da sakupljaju ovo voće. Ulice i dvorišta tad zamirišu na pečeni kesten. Nešto odvajaju za sebe, a višak prodaju ili mijenjaju. Mnogi se tada snabdijevaju ostalim živežnim namirnicama, za djecu kupuju školski pribor i knjige, odjeću, obuću, sve, baš sve. Nije rijetkost da mnoge porodice većinu svojih prihoda ostvare upravo prodajom kestena. Gotovo 20.000 porodica u općinama Bužim, Velika Kladuša i Cazin svoj kućni budžet velikim dijelom dopunjavaju sakupljanjem i prodajom kestena. Zato je u ovim krajevima poznata i šaljiva izreka koja se veže za mnoga naselja i mnoge porodice, naprimjer: “Kesteni su resali – Koprivljani veseli, kesteni su opali – Koprivljani propali.”

Ako uzmemo u obzir fizičku i emotivnu povezanost Krajišnika s kestenom, onda za njih s pravom možemo reći da su sinovi kestena. Većina njih, kada ih upitate koje je drvo najljepše i najbolje, reći će da je kesten. Za Krajišnike je kesten drvo života. Spas je i nada za mnoge nezaposlene. Na području Unsko-sanskog kantona nalazi se nekoliko kompanija koje otkupljuju i plasiraju plod kestena na tržište Evropske unije. Otkupna je cijena euro za kilogram.

Za većinu stanovnika Bosne i Hercegovine pitomi kesten (lat. Castanea sativa) potpuno je nepoznata biljka. Neki je u prirodi nikad nisu ni vidjeli. Domovina je kestena Mala Azija, a u Evropu su ga donijeli Rimljani, koji su ovu biljku najčešće sadili pored putnih komunikacija. U našoj domovini zastupljen je na tri područja, i to: područje Unsko-sanskog kantona, zapadno od rijeke Une, te područja oko Konjica i Bratunca. Najrasprostranjeniji je u općinama Velika Kladuša, Bužim i Cazin, a ima ga i u općinama Bosanska Krupa, Bihać i Sanski Most. Na ovom području prostire se preko 6.850 hektara kestenovih šuma, što čini 89% od ukupne šumske površine ove vrste u Bosni i Hercegovini. Koliko je kesten raširen na području Cazinske (Bužimske) krajine, sa sigurnošću možemo tvrditi da predstavlja jedan od simbola Krajine. Šume pitomog kestena u Unsko-sanskom kantonu jedne su od rijetkih prirodnih šuma kestena u ovom dijelu Evrope.

S ekonomskog aspekta, kesten je interesantan zbog toga što osigurava sirovinsku bazu za taninsku industriju. Pored toga, može se primijeniti kao građevinski materijal u drvoprerađivačkoj industriji, a naročito je iskoristiv kao namirnica i bogat izvor hranljivih tvari. Pitomi kesten veoma je rodna biljka, tako da jedno stablo može dati od 100 do 250 kg ploda. Rano donosi prve plodove, od njih se može dobiti brašno od kojeg u zemljama Sredozemlja prave kruh.

Budući da pitomi kesten cvjeta kasnije od svih vrsta voćaka, početkom ljeta, kada pčele nemaju dovoljno paše, on je u to vrijeme gotovo jedini izvor peluda i nektara, pa ga pčelari smatraju značajnom medonosnom biljkom. Kestenov med smatra se jednim od najboljih. Krajiški pčelari prepoznatljivi su kao jedini proizvođači brendiranog kestenovog meda u BiH. Drvo kestena kvalitetno je i veoma otporno na vlagu, tako da ima veliku i različitu primjenu i cijenjeno je kao građevinsko drvo. Bačve izrađene od kestenova drva u Francuskoj i Italiji vrlo su cijenjene i tražene za čuvanje vina i piva. Od listova pitomog kestena, a uz dodatak limunske kiseline, može se pripraviti ukusan napitak kao zamjena za ruski čaj.

UGROŽENA VRSTA

Pitomi kesten na području Unsko-sanskog kantona danas je veoma ugrožen. Kestenove šume često obolijevaju od raka kore, a u posljednje tri godine ugrožene su od nove štetočine –  “kestenove ose šiškarice” porijeklom iz Kine, koja uveliko degradira kestenove šume. Pored toga što sprečava normalan razvoj biljke, kestenova osa utječe na urod koji biva smanjen i do 70%. Pored bolesti i štetočina, kesten danas najviše ugrožava čovjek. U posljednje vrijeme bespravna sječa toliko je uzela maha da kestenove šume naprosto nestaju. Pored brojnih ljubitelja prirode i pažljivih ljudi koji kesten, kao jedan od simbola Krajine, paze i čuvaju kao nejaku djecu, postoje i ljudi koji gledaju samo svoju korist, ljudi koji su spremni da za sitan ćar unište nešto mnogostruko vrednije. Iako je kroz minula stoljeća kesten hranio ovdašnjeg čovjeka, danas ga taj isti čovjek bezobzirno uništava.

Česti su slučajevi kada se motornom pilom posiječe kesten star 40-ak godina kako bi se što lakše ubrao njegov plod. Neki u šumu nose maljeve ili sjekire i udaraju po stablu kako bi stresli plod i tako uzrokuju da oštećeno stablo oboli od raka kore i na kraju ugine. Nerad, nebriga i korumpiranost pojedinaca i institucija uveliko potpomažu nestajanje ovog bogatstva Krajine. Najveću štetu kestenove šume na području Unsko-sanskoga kantona pretrpjele su u proteklih petnaestak godina. Nesavjesni građani sasjekli su čitave šume kako bi osigurali stupce za voćnjake i malinjake.

Tako naš neuki bosanski insan uništi drvo koje je raslo 30-ak godina da bi napravio dva stupca za maline čija ukupna vrijednost iznosi 10 maraka. To nesretno posječeno drvo svake godine davalo bi višestruku korist, koja bi pretvorena u novac iznosila 50-100 maraka. Ovdašnji čovjek za svoj opstanak na ovim prostorima zasigurno puno duguje kestenu kojeg sada bezobzirno uništava. Ponaša se poput razmaženog djeteta koje u trenucima obijesti udara svoju majku. Tužno i ružno, ali ne i nešto novo, jer se slične stvari dešavaju još od postanka svijeta. Uostalom, svi znamo da pas često ugrize ruku koja ga hrani.

 

 

 

 

 

 

PROČITAJTE I...

Svakog 4. decembra od 1993. godine do danas pripadnici Diverzantskog odreda “Dido”, uz svog komandanta brigadira Seada Rekića i saborce iz drugih jedinica, okupe se na Brezovači u podnožju Igmana kako bi odali počast dvojici poginulih boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine: Adnanu Došliću i Samiru Bećiroviću. Ekipa časopisa Stav ove je godine boravila s njihovim saborcima, bilježeći kazivanja o dvojici mladića koji se nisu štedjeli u borbi za odbranu BiH

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!