Korištenje vojske u političke svrhe nikada ne završi dobro

Dok SBB Fahrudina Radončića sa stranica Dnevnog avaza “podržava” zahtjev člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića da se ispita ko je odgovoran za učešće Oružanih snaga BiH na obilježavanju 9. januara, na površinu je isplivalo to da je upravo član SBB-a Sead Jusić jedan od najodgovornijih

Proslava k’o proslava, šta da se priča, parada nacionalizma i kiča i poznati srpski snovi, vjerovatno bi Đorđe Balašević tako opisao dešavanja 9. januara u Banjoj Luci. Ali, očito je da su stvari mnogo opasnije od obične parade, da ne kažemo “pridea”. Ključna stvar u obilježavanju neustavnog Dana Republike Srpske 9. januara (dan kojim se obilježava početak agresije na Republiku BiH, stvaranje Srpske Republike BiH u čijim su temeljima kosti pobijenih nesrba na prostoru koji je kontrolirala ta paradržavna tvorevina) jeste učešće Trećeg puka Oružanih snaga BiH (puk koji baštini tradiciju Vojske RS-a) u obilježavanju 9. januara. Podsjetimo, pripadnici Trećeg puka predali su na Trgu Krajine u Banjoj Luci raport predsjedavajućem Predsjedništva BiH Mladenu Ivaniću. Na prvi pogled ne čudi što pripadnici Trećeg puka učestvuju u obilježavanju 9. januara, jer ipak oni baštine tradiciju vojske koja je i počinila genocid i etničko čišćenje. Pa ne pada jabuka daleko od stabla, zar ne?! Problematičan je način na koji je došlo do toga.

Naime, Ivanić je u Banjoj Luci izjavio da je izveo Treći puk na svoju odgovornost. Njegov je rezon ovakav: ako je Predsjedništvo BiH vrhovni zapovjednik, a on predsjedavajući Predsjedništva iz reda Srba, onda ima pravo da na obilježavanje Dana RS-a izvede “srpsku vojsku”. Zna Mladen Ivanić da mu rezon ne valja, ali također mu je jasno da ga je opet Milorad Dodik uvukao u igru iz koje nikako ne može izaći kao pobjednik, jer kao i u slučaju referenduma o Danu RS-a, Ivanić, kao i cijeli Savez za promjene, gubi u igri “ko je veći Srbin”. Ivanić će u svakom slučaju biti označen kao krivac: da nije izveo vojsku, Dodik bi ga “pojeo”, a kada ju je izveo, Dodik ga je prepustio drugima da ga “pojedu”, a ni jednom riječu ni gestom nije pokazao da mu nešto znači to što su pripadnici Trećeg puka Oružanih snaga BiH predali svečani raport Ivaniću. Ako je Ivanić time htio pokazati da se i on nešto pita i da će to glasači u RS-u primijetiti, opet se prevario. Bilo bi zanimljivo u Banjoj Luci, recimo, uraditi anketu ko je veći Srbin – Dodik ili Ivanić. Rezultat bi, nema sumnje, bio na strani prvog.

Ivanićevo licemjerje

Svi koji pamte duže od pet dana sjetit će se da je upravo Ivanić bio najglasniji u zahtjevima da Predsjedništvo BiH sve odluke mora donositi konsenzusom, da su jednostrane odluke štetne. Tada je bilo riječ o objavljivanju rezultata popisa stanovništva u BiH, zbog toga je Ivanić prijetio da neće potpisati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. No, sad je Ivanić uradio još goru stvar. Predsjedništvo BiH nije dalo saglasnost na zahtjev da Oružane snage BiH učestvuju u obilježavanju 9. januara – Ivanić je bio za, Izetbegović protiv, Čović suzdržan. No, Ivanić je i bez saglasnosti proslijedio zahtjev Ministarstvu odbrane BiH, i još perfidnije, zahtjev koji je Predsjedništvo razmatralo odnosio se na Počasnu jedinicu, a Ivanić je dopisao da traži pripadnike Trećeg puka. Zar to nije licemjerno? Ali, da budemo jasni, očito je da Ivanić nije mogao sve to sam izvesti.

Ministrica odbrane BiH Marina Pendeš na odmoru je i tvrdi da pojma nema o tome, za sve treba pitati njenog zamjenika Seada Jusića. Na zahtjev predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Mladena Ivanića, zamjenik ministrice odbrane Sead Jusić, kako je sam potvrdio, potpisao je obrazac/zahtjev kojim je on kao vrhovni komandant OSBiH zatražio angažman pripadnika Počasne jedinice, Vojnog orkestra i Zastavne grupe OS BiH i za 8. i za 9. januar u Banjoj Luci, piše Patria. Dakle, dok SBB Fahrudina Radončića sa stranica Dnevnog avaza “podržava” zahtjev člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića da se ispita ko je odgovoran za učešće Oružanih snaga BiH na obilježavanju 9. januara, na površinu je isplivalo to da je upravo član SBB-a Sead Jusić jedan od najodgovornijih. Odgovornost je i na generalima Senadu Mašoviću ili Mirku Tepšiću, jer je načelnik Zajedničkog štaba Ante Jeleč na odmoru te su mu oni zamjenici. Istragu o ovome trebao bi provesti generalni inspektor Ministarstva odbrane BiH general Enes Husejnović.

Sporno je nekoliko stvari. Prvo, Predsjedništvo BiH nije dalo saglasnost, a vojnici su izvedeni na osnovu zahtjeva samo jednog člana Predsjedništva BiH. Drugo, pripadnicima Oružanih snaga BiH zabranjeno je, prema Zakonu o Oružanim snagama BiH, učestvovati u aktivnostima koje su protuzakonite, što Dan RS-a, po odluci Ustavnog suda BiH, jeste. Treće, učešće pripadnika Oružanih snaga u političkim aktivnostima također je zabranjeno Zakonom, a Dan RS-a svakako je političko pitanje, da ne kažemo stranačka aktivnost SNSD-a. I četvrto, Oružanim snagama komanduje Predsjedništvo BiH, a ne pojedini njegovi članovi. Ako je suditi po rezonu Mladena Ivanića, svakom od članova Predsjedništva pripada po jedan puk Oružanih snaga BiH, Čoviću onaj koji baštini tradiciju HVO-a, Izetbegoviću Armije RBiH. I šta onda, svako svojom vojskom upravlja kako hoće? Zajednička komanda onda nema nikakvu svrhu, a to bi svakako bila isušive opasna igra.

Hrvati na odmoru

Još je jedan detalj zanimljiv. Može biti slučajno, a i ne mora, jer nikada ništa nije slučajno. Hrvata u ovoj priči nema iako su hrvatski kadrovi na najodgovornijim pozicijama. Čović je bio suzdržan, ministrica Pendeš i general Jeleč na odmoru. Naravno da su očekivali da će biti frka, možda su zbog toga i uhvatili priliku da odu na odmor, a “tešku” odluku prepustili SBB-ovom Bošnjaku i generalima Bošnjaku i Srbinu. Da tu nema slučajnosti, pokazuje i pisanje hrvatskih medija, posebno onih naklonjenih HDZ-u BiH, koji su u ovu priču uspjeli “ugurati” svoje snove o trećem entitetu.

U svakom slučaju, ovdje je najopasnije to što je vojska uvučena u politiku, a to, kao što znamo iz iskustva, na Balkanu nikada ne završi dobro. Sada više nije bitno da se kazne odgovorni, mada se i to mora desiti, bitno je da se otklone nedostaci u sistemu koji dovode do ovakvih ispada. Mora se osigurati poštovanje zakona države. NATO snage u BiH jasno su kazale da se protive učešću Oružanih snaga u obilježavanju 9. januara i da traže kažnjavanje odgovornih. Isto su ponovili i iz OHR-a. No, pitanje je mogu li to učiniti institucije BiH u kojima se češće postupa na zahtjev politike nego na osnovu zakona.

Proteklih su dana i ruski mediji izvještavali o 9. januaru, ali ne o slavlju, nego o strahu da će doći do zaoštravanja situacije u Bosni i Hercegovini i do mogućih sukoba. Ruski mediji strahuju da će njihova zemlja biti uvučena u to i da će to značiti jaču konfrontaciju Zapada i Rusije. No, ističu da Dodikove secesionističke ideje ne nailaze na blagonaklonost Rusije, ali ni Srbije. Premijer Srbije Aleksandar Vučić “izbjegao” je dolazak u Banju Luku na obilježavanje 9. januara, a nije ni podržao referendum, dok se Vladimir Putin sastao s Dodikom, ali o referendumu nije rekao ni riječ. To, ipak, znači da nema podrške za secesionizam. No, ruski analitičari očekuju da će se Dodik dovesti u izolaciju i navući sebi sankcije Zapada.

Kako danas imamo društvene mreže i mogućnost da svako izrazi mišljenje o aktualnim događajima, najviše komentara 9. januara bilo je o velikim minusima i banjalučkoj paradi. Među najčešćim je komentarima i onaj sarkastični da su Oružane snage BiH konačno ušle u Banju Luku. Ni NATO ih nije zaustavio. A objavljen je i snimak kako policajci pjevaju Pukni, zoro, pjesmu koja je nastala tokom Prvog svjetskog rata, a ispjevao ju je nepoznati srpski vojnik pred bitku na Kajmakčalanu. Postala je svojevrsna himna srpske vojske. Svi koji pamte devedesete znaju šta znači kada Srbi pjevaju ratničke pjesme.

Prethodni članak

Abeceda devetog januara

Sljedeći članak

Parada u čast bezumlja

PROČITAJTE I...

“Ja sam prišla Ratku Mladiću i rekla mu da mi nema djeteta, da je nestalo. Povukla sam ga za ruku i rekla mu to, ali on me otjerao. Strpali su nas nakon toga u autobuse. Selmu nisam uspjela pronaći tad, a, evo, više od 22 godine nemam glasa nikakvog o njoj. Vjerujem da je živa. Nadam se tome. Svakog dana mislim na nju. Nadam se da ćemo nekad saznati šta se desilo. Dok je ne pronađemo, živu ili mrtvu, nećemo odustati”

Fenomen da oni koji su svojevremeno nagovarali Bošnjake da se na popisu izjasne kao Bosanci sada negoduju zbog nazivanja nastavnog predmeta bosanski pokazuje da nisu u pitanju nikakvi pozitivni principi, nego namjera da se konstantno problematizira bošnjačka jezička, kulturna i uopće identitetarna posebnost. U tu svrhu koriste se i maliciozne zamjene teza po kojima se pravo na izučavanje vlastitog jezika kroz predmet nazvan po tom jeziku tumači kao diskriminacija drugog i drugačijeg. Hoće li doći vrijeme kada će i samo postojanje Bošnjaka biti tumačeno kao akt segregacije i diskriminacije

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!