Konzulska vremena: “Eksperiment Sarajevo”

Čini se da je bošnjački politički suverenitet i politički ukus bošnjačkog naroda ustvari najveći problem Bosne i Hercegovine i izgleda da se samo Bošnjake želi depolitizirati i vratiti u vremena kada su nam upravljali izvana postavljeni valija, a konzuli zadavali političke i kulturne trendove.

Kažu za ono što čaršija priča da je “ili bilo ili će biti”. Ipak, dok ne stigne potvrda iz nekog relevantnog izvora, sve ostaje na čaršijskim pričama. No, gostujući na televiziji Hayat, Željko Komšić potrudio se potvrditi ono o čemu sarajevska čaršija već odavno bruji – da iza vladajuće koalicije u Kantonu Sarajevo i njenog opstanka stoje zapadne ambasade.

To, naravno, sve objašnjava. I napade koje Komšić zbog svoje odluke da uđe u vlast sa SDA trpi od “građanskog” komentarijata, i čudno ponašanje SDP-a, koji zarad vlasti u Kantonu Sarajevo rizikuje pucanje po šavovima, i iznenađujuću, sasvim nekritičnu, podršku većine medija Vladi Kantona Sarajevo, ali i činjenicu da mala politička organizacija poput Naše stranke predvodi ovaj politički eksperiment.

Jer, kako tvrdi Komšić, upravo i jeste riječ o eksperimentu, navodnom pokušaju ambasada da pokažu “da u Sarajevu može funkcionisati neki drugi koncept”. Drugi koncept, navodno, podrazumijeva vlast bez stranaka koje ambasade očigledno percipiraju kao “nacionalističke”, tj. bošnjačke. Komšiću taj koncept nije baš “najčistiji” jer je očito da je ponajvažnija karika te frankenštajn-koalicije stranka Narod i pravda Elmedina Dine Konakovića, koji, prema Komšićevom mišljenju, nije promijenio ideologiju koju je ponio iz SDA, nego je tek iz nekog razloga “ljut na SDA”.

Komšićeva opaska pokazuje da on ne shvata ono što je strancima kristalno jasno, da NiP nije istinski probošnjačka stranka te da je jedini stvarni zastupnik bošnjačkih interesa u Kantonu Sarajevo samo SDA.

Zanimljivo je da ovo nije prvi kolonijalni politički eksperiment koji se u 21. stoljeću provodi nad Bošnjacima. Potpuno isto bilo je i na početku ovog milenija sa zloglasnom Alijansom za promjene (u narodu znanu kao Alijansa za potjere), koju su također stranci doveli na vlast, a katastrofalne posljedice tog eksperimenta, kao što su asimetrična ustavna rješenja, osjećamo još i dan-danas.

Jedini opipljivi rezultati tadašnjeg političkog eksperimenta koji su ambasade provodile nad Bošnjacima bile su staljinističke čistke nacionalno osviještenih bošnjačkih kadrova iz svih institucija vlasti i teško narušene bošnjačke političke pozicije. Sve se više čini da će to biti i rezultati ovog današnjeg eksperimenta.

Interesantno je kako se takvi eksperimenti “drugog koncepta”, što je ustvari eufemizam za kolonijalno uplitanje u političke procese jedne suverene države i društva, političku subverziju i poništavanje demokratske volje jednog naroda, prave isključivo na prostorima s bošnjačkom većinom. Suviše bi naivno bilo vjerovati da je riječ o dobronamjernom paternalističkom kolonijalizmu, ako takav uopće može i postojati, zapadnih maharadža, koji žele političkim podjarmljivanjem jednog, najmiroljubivijeg, urođeničkog plemena pokazati drugim ratobornijim plemenima da “Veliki Bijeli Otac” bolje zna šta je dobro za njih nego oni sami.

Sve se više čini da su za dobar dio međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini glavni i osnovni problem ove države ustvari Bošnjaci. Jer samo se njima zadire u političku scenu, samo se Bošnjacima odriče pravo na organiziranje na nacionalnim osnovama, samo se Bošnjacima docira kako i koga birati, samo se Bošnjacima prave zahvati u kulturu, jezik pa i sam identitet, i samo se nad Bošnjacima provode “drugi koncepti”.

Čini se da je bošnjački politički suverenitet i politički ukus bošnjačkog naroda ustvari najveći problem Bosne i Hercegovine i izgleda da se samo Bošnjake želi depolitizirati i vratiti u vremena kada su nam upravljali izvana postavljeni valija, a konzuli zadavali političke i kulturne trendove.

Da nam je dragi Allah, dž. š., na pomoći.

PROČITAJTE I...

Dogodila se i nevjerovatna politička akrobacija i transformacija da su se mnogi Bošnjaci iz perioda “klanja i oranja”, prebijanja, ubijanja i masovnih silovanja, koji su ranije bili vjerni sljedbenici i članovi partija Slobodana Miloševića i Mire Marković, i time davali legitimitet masakrima i represalijama nad svojim narodom, kasnije priključili nekoj od bošnjačkih partija, postali u njima vrlo značajni, čak i ključni kadrovi, i počeli odlučivati i presuđivati o sudbinama ljudi koji su postavili temelje nacionalnom i političkom bošnjačkom pokretu u Sandžaku početkom devedesetih godina 20. stoljeća

Još jedan od kurioziteta jeste taj što se pokazalo koliko je ustvari sam za sebe Čovićev HDZ slab, koliko je značajno bošnjačko jedinstvo u vezi s osnovnim nacionalnim interesima i koliko je do sada Čović profitirao od posljedica svađa i sukoba na bošnjačkoj političkoj sceni.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!