Konjic: Preko ćuprije u raj

Turisti dolaze, ali, za razliku od prijašnjih godina, sada ostaju i po nekoliko dana u Konjicu, a imaju šta i vidjeti i doživjeti, posebno se to odnosi na one koji vole avanturistički turizam. Osim uređenih turističkih sadržaja, razlog je i to što ova općina mnogo pažnje poklanja čistoći i ima namjeru biti ekološka općina

 

Konjic je prije deset godina bio samo tranzitno mjesto na magistralnom putu M17 u koje je rijetko ko svraćao. Kroz ovaj se grad samo prolazilo kad bi se krenulo do Mostara ili na more. Danas, s obnovljenom starom Kamenom ćuprijom, sređenom centralnom jezgrom grada, čistoćom, bogatom turističkom i gastronomskom ponudom, ovaj grad na rijeci Neretvi omiljena je destinacija kako domaćih, tako i stranih gostiju koji u sve većem broju posjećuju našu zemlju, pa tako i Konjic. Osim toga, u Konjicu je primjetan razvoj tradicionalnih privrednih grana, poput drvoprerađivačke i metalne industrije. Tako se sa sigurnošću može ustvrditi da je Konjic primjer kako se od nekada čisto industrijskog grada može postati top turistička destinacija. Istražili smo kako je došlo do tog razvoja i turističke ekspanzije konjičke općine.

Blagonaklona priroda

Mnogi će vam Konjičani reći da je razvoj turizma počeo tek nakon izgradnje stare Kamene ćuprije 2009. godine. Ćuprija sa šest lukova sagrađena je 1682. godine, a srušena je posljednjeg dana Drugog svjetskog rata. Dugo je čekala obnovu, punih 66 godina. Ipak, zahvaljujući turskim majstorima i saradnji lokalnih vlasti s Turskom razvojnom agencijom (TIKA), veličanstveni lukovi nadvili su se ponovo nad Neretvom, a s njom je izgrađena i stara jezgra grada, šetalište, dućani i restorani.

Amela Bubalo, suvlasnica i direktorica Turističke agencije “Visit Konjic”, specijalizirane za avanturističke sportove, izjavila je za Stav da se od 2009. godine, kada je ćuprija obnovljena, do danas broj turista povećao za 200 posto. “Posebno posljednje dvije godine. Primjetan je dolazak turista iz Amerike, Kanade, Australije i Novog Zelanda. Konjic nije više prolazna tačka. Ljudi dolaze na višednevne aranžmane, a povećan je i broj noćenja stranih turista”, kaže Bubalo i dodaje da su njihova ciljana grupa turisti koji traže avanturizam, posebno iz Skandinavije.

Priroda je bila blagonaklona prema ovom hercegovačkom biseru. Grad i općina Konjic, površinom najveća u Bosni i Hercegovini, zaista imaju šta ponuditi, od raftinga na Neretvi, splavarenja na Jablaničkom jezeru, kampovanja na Boračkom jezeru, biciklističke ture do Lukomira, hiking‑ture do Umoljanja, safari preko Visočice, do obilaska godinama od javnosti skrivanog Titinog bunkera.

Konjic je prije rata bio industrijsko središte, a danas su općinske vlasti realizacijom niza kapitalnih projekata okrenute razvoju turizma i promoviranju Konjica kao atraktivne turističke i ekološke destinacije. Načelnik Emir Bubalo sjeća se da su kao djeca svi u kućama imali umjetničku sliku ili fotografiju stare Konjičke ćuprije te da mu je bilo čudno zašto je niko nije obnovio, pogotovo jer je u to vrijeme tvornica municije “Igman” radila punim kapacitetom. Nije ni čudo da je upravo ovaj projekt jedan od onih na koji je Bubalo najviše ponosan.

“Prije je vrlo malo ljudi svraćalo u Konjic. Jedino su Sarajlije i bh. izviđači bili redovni gosti na Boračkom jezeru”, kaže Bubalo. Prema njegovim riječima, na razvoj turizma u Konjicu najviše je utjecao rafting na rijeci Neretvi. “Trenutno imamo oko 30 raft-klubova koji se bave ovom djelatnošću. Nema ambasade, diplomatskog kora ili jače firme koja nije probala rafting na Neretvi. A sezona počinje u maju i traje do kraja augusta. Puno k'o šibica”, kaže načelnik Bubalo. Čak su i svjetski mediji uvrstili Neretvu među najljepše rijeke za ovu aktivnost.

Načelnik spominje da je izgrađeno dosta smještajnih kapaciteta, posebno na Jablaničkom jezeru i u samom Konjicu, što je pozitivno utjecalo na razvoj turizma. Dodaje i da su strani investitori zainteresirani za gradnju dodatnih smještajnih kapaciteta, a trenutno se planira izgradnja dvaju novih hotela.

Agencija “Visit Konjic” posebno promovira kanjoning na rijeci Rakitnici, drugi najduži kanjon u Evropi i brdski biciklizam. “To je jedna adrenalinska ekstremna aktivnost. Upravo to pravi avanturisti traže. Poznato je da je 2012. godine magazin Nacionalna geografija turu od Lukomira, Visočice i Boračkog jezera uvrstio u top 10 destinacija za brdski biciklizam u Evropi”, pojašnjava Amela Bubalo.

Konjic je općina s najviše sela u BiH, njih čak 175. Izgradnjom smještajnih kapaciteta u selu Lukomir, koje se nalazi na gotovo 1.500 metara nadmorske visine, što ga čini najvišim naseljenim mjestom u BiH, radi se i na razvoju ruralnog turizma. S tim je ciljem Amela Bubalo osnovala i firmu “Seosko domaćinstvo”. “Cilj naše firme jeste da uveže mještane sela Lukomir. Domaće proizvode otkupljujemo od mještana i tu hranu serviramo našim gostima u ‘Kolibi Lukomir'”, kaže Amela.

Na putu da postane ekološki grad

Od mještana Konjica čuli smo interesantnu konstataciju da općina Konjic ima više vode nego cijeli Bliski istok. Da bi se sačuvala čistoća vode, kao osnovnog preduvjeta za razvoj privrede i turizma, te da bi se poboljšala kvaliteta života građana, ove godine pušteno je u rad postrojenje centralnog uređaja za prečišćavanje otpadnih voda s kanalizacionim kolektorima s lijeve i desne obale Neretve. Uz pomoć se njih otpadne vode dovode do uređaja, a urađena su i dva projekta sekundarne kanalizacione mreže u samom gradu Konjicu. Na te je uređaje trenutno spojeno 6.000 stanovnika.

Esad Omerović, pomoćnik načelnika za prostorno uređenje, građenje i obnovu, kaže da je vrijednost projekta s pripremnim radovima više od 20 miliona KM. “Do 2018. godine očekujemo da će općina imati kompletan kanalizacioni kolektor završen. Niti jedna kuća u urbanom gradu niti bilo koji ispust neće ostati nepriključen na kanalizacione sisteme i kolektore. Sve će ići u centralni uređaj”, kaže Omerović.

Prema riječima našeg sugovornika, njihov je cilj smanjiti zagađivanje Neretve i Jablaničkog jezera, koji se koriste u turističke svrhe. “Mi želimo biti ekološki čista općina, imati čiste vode. To je prvi cilj koji smo postavili u našoj strategiji razvoja. Naši će građani imati benefit narednih 50 do 100 godina”, kaže Omerović. Tarik Muhibić, šef postrojenja za razvrstavanje otpadnih voda, diplomirani inženjer građevine, jedan je od osam mladih koji su, zahvaljujući ovom projektu, dobili posao, objasnio nam je da ovaj uređaj ima najveći nivo prečišćavanja jer se radi o separativnom sistemu, što znači da je nakon hemijskog i biološkog prečišćavanja finalni proizvod čista voda.

Čistoća grada jedan je od prioriteta općine Konjic. “Svi primijete da je Konjic jedan od najčistijih gradova u BiH. To sve doprinosi razvoju turizma”, kaže Enver Tahirović, direktor Javnog komunalnog preduzeća Konjic. Prisjeća se da nekada nisu imali ni jednog kontejnera. Danas ih imaju više od 1.000, a uskoro će biti prva općina u BiH koja će imati i podzemne kontejnere. “Možda smo najopremljenije preduzeće u cijeloj BiH. Sad smo u situaciji da poklanjamo. Olovu i Maglaju smo poklonili po jedan kamion”, kaže Tahirović. Interesantno je da odvoze smeće i s preko 1.000 metara nadmorske visine.

Konjic ima i savremen Centar za upravljanje komunalnim otpadom. “Mi smo prije dvije godine uradili Centar jer smo 2010. godine imali planetarnu havariju. Kiša je padala 25 dana i odnijela deponiju. Uložili smo dva i po miliona KM, a još će trebati dva i po da bismo zaokružili cijeli proces reciklaže. Sve ćemo očistiti, tako da će Konjic biti grad bez deponija”, tvrdi Tahirović.

U iste svrhe kupljena je i najsavremenija multifunkcionalna amfibija za čišćenje i uređenje vodenih površina, što će značajno doprinijeti ljepoti i čistoći Jablaničkog jezera.

Stoljetna tradicija drvorezbarstva

Ako upitate Konjičane po čemu je njihov grad prepoznatljiv, dobit ćete jednoglasan odgovor – po drvorezbarstvu. Dvije porodice danas čuvaju stoljetnu tradiciju ove umjetnosti – Nikšići i Mulići.

Firma “Rukotvorine”, koja je u vlasništvu porodice Nikšić, postala je prepoznatljiv bh. brend koji je tradicionalni drvorezbarski zanat integrirala u moderni dizajn. Direktor “Rukotvorina” Adem Nikšić s bratom Orhanom četvrta je generacija Nikšića koja se bavi ovim zanatom. On kaže kako njegova porodica i danas posjeduje dokument, odnosno rješenje o radu iz 1927. godine.

Koliko su zanatlije iz Konjica uspješne, pokazuje i činjenica da je ovaj zanat nominiran za Listu nematerijalne baštine UNESCO-a. “Dopune su na aplikaciji urađene. Krajem sljedeće godine ponovno je odlučivanje. Mi očekujemo pozitivnu odluku”, kaže Nikšić.

Firma “Rukotvorine” danas upošljava oko 30 radnika i konstantno se razvija. Prodajna mreža stalno se širi, a kažu da prodaju od Australije do Amerike. “Turisti nam stalno svraćaju. A u te svrhe planiramo uraditi i mini muzej”, kaže Nikšić. “Rukotvorine” proizvode tradicionalni bosanski namještaj, a sarađuju i s poznatim bosanskohercegovačkim i svjetskim dizajnerima namještaja, poput Saliha Teskeredžića i Monike Foster iz Švedske. S modernim namještajem i njihovim novim brendom “Zanat” učestvuju na mnogobrojnim sajmovima, a na jednom od najprestižnijih u Kölnu u Njemačkoj više puta dobili su prvu nagradu za inovativni dizajn. “Prošle je godine stolica ‘Una’ nagrađena od Asocijacije švedskih arhitekata za zlatnu stolicu Švedske”, kaže Nikšić.

O novom brendu “Zant” mnogo se piše i u stranim stručnim časopisima za namještaj. “Svjetski novinari nam stalno dolaze. Svrstavaju naš među najpoznatije brendove u svijetu za dizajnirani namještaj”, kaže Nikšić.

Osim drvnoprerađivačkog sektora, glavni oslonac konjičke privrede jeste metalna industrija. U obama ovim sektorima bilježi se konstantan rast proizvodnje i broja zaposlenih.

Jedna od firmi koja posluje u općini Konjic jeste “SurTec‑Eurosjaj” Konjic, sto posto bosanskohercegovačka firma. Bavi se pružanjem usluga zaštite metala i proizvodnjom i prodajom hemikalija za zaštitu metala. “SurTec‑Eurosjaj” ove godine obilježava dvadesetu godišnjicu s motom “Dvadeset godina, dvadeset tehnologija” i jedina su firma u široj regiji koja nudi tako širok spektar usluga ove vrste. U firmi ukupno radi 250 ljudi, a samo je prošle godine zaposleno njih 100. Svake godine šire kapacitete i uvode nove standarde s obzirom na to da mnogo proizvoda izvoze u Evropsku uniju. “Neki od naših dijelova koje zaštitimo idu renomiranim svjetskim proizvođačima, kao što su Volkswagen i Audi, IKEA i Calligaris”, kaže Jasmina Dizdarević, PR menadžerica firme “SurTec”. “Fabrika radi 24 sata, a mašine se nikad ne gase”, kaže Dizdarević.

Općina Konjic i Agencija za ekonomski razvoj “Prvi korak” d.o.o. Konjic u posljednje tri godine provode aktivnosti na stvaranju povoljnog poslovnog ambijenta na području općine, kako za postojeće investitore, tako i za privlačenje novih investicija, a sve u svrhu unaprjeđenja ekonomskog razvoja. Ajla Greda, po zanimanju ekonomista i projekt-menadžer Agencije, kaže da je do sada Agencija radila na projektima stručnog osposobljavanja i zapošljavanja radne snage za različita zanimanja koja su se pokazala bitnim na području općine Konjic, posebno u sektoru drvne i metalne industrije. Tako se preko Agencije educiralo i u firmi “SurTec‑Eurosjaj” zaposlilo 75 galvanizera. Za ručnu i mašinsku obradu drveta educirat će se i zaposliti dodatno 15 ljudi.

“Uvijek može bolje, mada, kakva je situacija prije bila, sada se vidi povećanje broja zaposlenih u privatnom sektoru. Svake godine raste proizvodnja i izvoz iz Konjica, pogotovo u metalnom sektoru”, kaže Eldin Bubalo, Ajlin kolega.

PROČITAJTE I...

Po teoriji vladajućeg sloja, ekonomska izgradnja zahtijevala je visokoobrazovanog i kulturnog čovjeka, dok su upravo kultura i prosvijećenost doprinosili bržem i uspješnijem razvoju. Upravo zato što je u Jugoslaviji, a samim time i u Bosni i Hercegovini, bilo riječ o masovnoj kulturi koja je trebala obuhvatiti sve slojeve stanovništva i prenijeti mu poruku socijalizma

Najstariji podatak koji govori o postojanju Mostara jeste iz 1468./69., kada je evidentirano postojanje trga i nahije pod imenom Köprü Hisar (Most pored tvrđave). Osmanska vlast, koja je u postojećim tvrđavama na ovim prostorima vidjela vojno-strateški značaj, dala je sredstva za njihovu popravku te izgradnju mosta koji će spajati dvije obale Neretve.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!