Konačno: Sarajevo dobilo Trg Prvog korpusa Armije R BiH

Mjesto koje će biti nazvano po Prvom korpusu Armije RBiH ima i simbolično značenje, jer je upravo tu 2. maja 1992. održana jedna od najvažnijih bitaka za Sarajevo kada je zaustavljen napad Jugoslavenske narodne armije u njenom nastojanju da zauzme najvažnije objekte i institucije u glavnom gradu, a u čemu su ih osujetili budući pripadnici Prvog korpusa.

U parku omeđenom zgradom Općine Centar, Koševskim potokom, Obalom Kulina bana i ulicom Reisa Džemaludina Čauševića sljedeće je sedmice planirano postavljanje table kojom će biti okončano dugogodišnje nastojanje građana Sarajeva da po korpusu čiji su ih pripadnici odbranili od Agresije budu imenovani trg ili ulica u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Skupština Kantona Sarajevo odluku o imenovanju Trga donijela je na sjednici održanoj 28. juna 2016. godine. Tome je prethodila inicijativa udruženja Branitelji Sarajeva od 2. novembra 2015. godine, čime je započela osmomjesečna procedura u kojoj su sudjelovale općinske vlasti, kao i građani Mjesne zajednice “Trg Oslobođenja – Centar”. Oni su još 18. decembra prošle godine na Zboru građana jednoglasno podržali inicijativu da se na području njihove mjesne zajednice imenuje trg po Prvom korpusu Armije RBiH.

Inicijativa za imenovanjem neke ulice ili trga po Prvom korpusu pokrenuta je davno, a u martu 2012. godine prikupljeno je više od 20.000 potpisa za peticiju kojom je od vlasti Općine Centar traženo da razmotri inicijativu preimenovanja ulice Koševo u ulicu Prvog korpusa Armije RBiH. Nekoliko mjeseci prije, u decembru 2011. godine, provedena je javna rasprava u MZ “Džidžikovac-Koševo I”, u kojoj se nalazi ova ulica, čiji su se na zboru prisutni stanovnici oštro suprotstavili prijedlogu boračkih organizacija o njenom preimenovanju.

Mjesto koje će biti nazvano po Prvom korpusu Armije RBiH ima i simbolično značenje, jer je upravo tu 2. maja 1992. održana jedna od najvažnijih bitaka za Sarajevo kada je zaustavljen napad Jugoslavenske narodne armije u njenom nastojanju da zauzme najvažnije objekte i institucije u glavnom gradu, a u čemu su ih osujetili budući pripadnici Prvog korpusa.

Prethodni članak

BAZDULJANJE (P)O STEĆCIMA

Sljedeći članak

Tojšići izronili iz mraka

PROČITAJTE I...

Ove godine, 20. oktobra, navršava se stotinu četrdeset godina od austrougarske okupacije naše domovine, događaja u kojem je hiljade Bošnjaka svjedočilo svoju ljubav i odanost prema svojoj domovini, vjeri i narodu. Hiljade naših predaka i prethodnika dalo je tada svoje živote da bismo mi, njihovi nasljednici i potomci, danas živjeli. I evo, sto četrdeseti put dočekujemo godišnjicu okupacije bez ijedne riječi ili slova o njima. Za sto četrdeset godina nismo podigli nijedan spomenik našim junacima niti smo se puno trudili da bar sačuvamo njihove mezaristane, kojih je iz godine u godinu sve manje

Nisam na početku napomenuo, ali nije ni važno, hodža je bio momak, možda i pušćenac. Uglavnom, žene uzase nije imao pa se počelo govorkati kako je hodža već bacio oko na ovu, pa na onu. Po narodu je hodža svakog dana begenisao drugu. Zbilja je, ipak, bila drugačija. Sigurno ste pomislili kako nije begenisao nijednu. Niste u pravu, ali ću vas opet iznenaditi. Hodža se do ušiju zatreskao, ali ne u jednu nego u dvije, i to, nećete vjerovati, rođene sestre. Znam da se čudite, ali vam pripovijedam sve kako je bilo i kako je do mene stiglo

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!