Kome i zašto smeta učenje turskog jezika

Da je ovaj anketni listić podijeljen u ime neke kulturne institucije koja promovira učenje njemačkog, francuskog ili španskog jezika, najvjerovatnije da šira javnost od tome ništa ne bi znala. Ili bi se pisalo pozitivno. Ali, više je i malom djetetu jasno da je ovdje riječ isključivo o traženju argumenata, pa makar i besmislenih, da bi se napala Turska i bilo što vezano za njeno djelovanje na našim prostorima

Prošle su sedmice pojedini mediji u našoj zemlji pisali o “opasnosti” od turskog jezika kao drugog stranog jezika u osnovnim školama na našim prostorima. Cijela priča sama je po sebi vrlo jednostavna, ali, budući da je u pitanju situacija koja ima veze s Turskom, pojedinci, kao i uvijek, moraju zakomplicirati.

Naime, Institut “ Yunus Emre” obavio je neslužbenu anketu u osnovnim školama u kojoj je roditeljima i djeci postavljeno pitanje o tome šta misle o izučavanju turskog kao drugog stranog jezika. Kako iz “ Yunus Emrea” u saopćenju za medije kažu, anketa je urađena s namjerom utvrđivanja broja djece koja će u školama izučavati turski jezik. Niko nije prijetio djeci, ucjenjivao roditelje, nisu anketu uradili krijući od roditelja ili odgovornih osoba u školi, nisu presretali djecu na putu do kuće i tjerali ih da potpišu anketu i slično. Riječ je o običnom bijelom papiru na kojem stoji jedno pitanje i na koje je ponuđen i pozitivan i negativan odgovor. Osim toga, anketa nije odlučujuća, ona je isključivo informativnog karaktera za Institut, a nadležno je ministarstvo to koje provodi odlučujuću anketu.

Da je ovaj anketni listić podijeljen u ime neke kulturne institucije koja promovira učenje njemačkog, francuskog ili španskog jezika, najvjerovatnije da šira javnost o tome ništa ne bi znala. Ili bi se pisalo pozitivno. Da se razumijemo, niko ne brani drugima da se pozabave promocijom svog jezika, da poklanjaju više pažnje u privlačenju dječijeg zanimanja za njihov jezik. Zakon omogućava slobodnu prezentaciju i promociju svih izbornih jezika. Jer, šta ima loše u tome da se instituti, agencije i slične institucije zadužene za promoviranje drugog stranog jezika takmiče u dobru za našu djecu? A onda je, na kraju, svaki roditelj slobodan da odluči šta je to što je najbolje za njegovo dijete.

U saopćenju Aktiva profesora i nastavnika turskog jezika koji djeluju u Bosni i Hercegovini napisano je i sljedeće: “Srcem vjerujemo da građani imaju pravo na informisanje i da budu u toku dešavanja. Međutim, s druge strane, kada se pišu vijesti, vjerujemo da se građani ne trebaju pogrešno usmjeravati i da se treba pridržavati samo istine. Kada je riječ o vijestima, mislimo da se treba direktno konsultovati sa relevantnim i vještim ljudima, a ne nepovezanim osobama, što je ispravnije sa gledišta medijske etike. Ni u jednoj zemlji u kojoj živi dijaspora Bosne i Hercegovine se ne podučava bosanski jezik kao izborni predmet, te je Turska jedina zemlja gdje se ta ideja realizuje. Očekivano je da dvije zemlje kao što su Turska i Bosna i Hercegovina, koje imaju slične kulture i bezbroj zajedničkih riječi, imaju međusobnu saradnju u učenju jezika.”

Na kraju saopćenja profesori i nastavnici turskog jezika navode da svoj posao rade pozitivnom energijom koju crpe iz zadovoljstva svojih učenika koji uče turski jezik, kao i iz zadovoljstva njihovih roditelja. “Mišljenja smo da bi slične aktivnosti i drugih izbornih predmeta imale višestruke koristi za našu domovinu. Svaki naučeni jezik našoj djeci pruža nove mogućnosti i prilike za bolju budućnost. Uzevši to u obzir, mislimo da učenicima i roditeljima treba dati mogućnost izbora turskog jezika i zahtijevamo poštovanje slobodnog izbora”, stoji u saopćenju.

Ali, više je i malom djetetu jasno da je ovdje riječ isključivo o traženju argumenata, pa makar i besmislenih, da bi se napala Turska i bilo što vezano za njeno djelovanje na našim prostorima. Nedavno smo pisali o milionskoj investiciji turske općine Sancaktepe u Gornjem Vakufu, Uskoplju, gdje je izgrađena sportska dvorana koju taj grad do tada nije imao, a o čemu je u našim medijima izuzetno malo pisano. Takvim pozitivnim stvarima ne otvara se prostor jer to ne daje povoda za kiritiziranje Turske, a uz to i domaćih vlasti i njihovih odnosa s Turskom.

Institutu “Yunus Emre” kao grijeh kači se na vrat i to što djeci koja uče turski jezik poklanja ruksake, školske pribore, što renovira učionice naših starih škola i nabavlja savremenu opremu. Ovo je očiti primjer da pojedincima u našoj državi smeta sve što je vezano za Tursku. Znači, ne valja nam Turska jer “oni samo pričaju, ništa ne daju”, a ne valja nam Turska ni kada omogućava bolje obrazovanje našoj djeci dajući opremu i organizirajući putovanja. Zahvaljujući Institutu “Yunus Emre”, do sada je u obilazak Turske otišlo više od hiljadu bosanskohercegovačkih đaka, i to sve na trošak Instituta. Da je kojim slučajem u pitanju, naprimjer, njemački jezik, kod nas bi se to komentiralo riječima: “Ih, Švabo je to, kod njega mora biti sve najbolje, oni i učionice opreme, djeci daju pribor, još ih na kraju odvedu u Njemačku da prohodaju, a djeca ne potroše ni marke, nema to, bolan, nigdje.” Ali, pošto je u pitanju turski, onda smo spremni da napadamo i zbog ulaganja u obrazovanje vlastite djece.

Moguće je da je to upravo zbog podatka da svake godine raste zanimanje za turski jezik, tako da ove godine u Federaciji BiH turski jezik izučava više od sedam hiljada učenika.

Nejasno je i zašto isti ti mediji koji napadaju Institut “Yunus Emre” za promoviranje turskog jezika, što je dopušteno po svim pravima i slobodama, ne dižu paniku zbog promoviranja Gülenove bolesne ideologije u “našim” školama, ne pišu o tome kako se ondje ispira mozak našoj djeci kojoj se Gülen predstavlja kao “pejgamber”, ne iznose svjedočenja djece koju su pripadnici Gülenovog pokreta u Bosni i Hercegovini pratili, uhodili, ucjenjivali?

PROČITAJTE I...

Nekadašnji komandant 7. muslimanske brigade Šerif Patković danas je predsjedavajući Koordinacije boračke organizacije Armije RBiH, koja okuplja Savez dobitnika najvećih ratnih priznanja, Savez demobilisanih boraca u FBiH, organizaciju Porodica šehida i poginulih boraca i Savez ratnih vojnih invalida. Aktivan je u upravnim odborima fondacija za pravnu pomoć borcima Armije RBiH i za stambeno zbrinjavanje boračke populacije u FBiH. S komandantom smo razgovarali povodom oslobađajuće presude Naseru Oriću, ali i reakcije koju je uputio ispred koordinacije koju vodi na, za borce, neprihvatljivo imenovanje Svetlane Cenić na poziciju predsjednice Nadzornog odbora BH Telecoma

Kukavičijim jajima možemo nazvati stranke koje se nemilice legu (postavljene od ko zna koga) u bošnjačkom političkom gnijezdu i koje traže da ih hrani i tovi bošnjačka politička masa. Isti oni Bošnjaci koje toliko preziru da se ama baš nikada pozitivno ili zaštitnički ne oglašavaju u vezi bilo koje teme koja se tiče njihovih prava, sloboda i interesa, pogotovo kada su oni ugroženi ili pod napadom. S druge strane, stalnim kreštanjem, larmanjem i histeričnim bacakanjem u nevakat unose nevjerovatan štetočinski nered u to isto gnijezdo, te u suštini pokušavaju iz njega izgurati autohtonu i autentičnu bošnjačku političku praksu i misao

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!