Kodeks na UNSA: Nekolicina alkoholičara i pohotnika među profesorima u panici

Mora se priznati da je Nacrt manjkav i da ga treba doraditi, ali daleko od toga da treba biti odbačen. Svako ko studira ili je studirao na Univerzitetu Sarajevo svjestan je da je normiranje ponašanja studenata i profesora neophodno. Činjenica je da ima profesora koji pijani dolaze na predavanja, koji piju na fakultetima, profesora koji uzimaju mito i studenata koji ga daju (makar to bila čokolada “Milka”), studenata koji na predavanja i vježbe dolaze u šorcevima, studentica koje dolaze u odjeći koja više priliči “Zvezdama Granda”

Nacrt Kodeksa ponašanja i odijevanja na Univerzitetu u Sarajevu, koji je ovaj Univerzitet obavezan usvojiti prema novom Zakonu o visokom obrazovanju, u žiži je javnosti. Tekst Nacrta objavljen je i o njemu se vodi javna rasprava. Jedni ga kritiziraju i odbacuju, a drugi smatraju da je itekako potreban. Mora se priznati, a s tim se uglavnom svi slažu, da je Nacrt manjkav i da ga treba doraditi, ali daleko od toga da ga treba odbaciti. Svako ko studira ili je studirao na Univerzitetu u Sarajevu svjestan je da je normiranje ponašanja studenata i profesora neophodno. Činjenica je da ima profesora koji pijani dolaze na predavanja, koji piju na fakultetima, profesora koji uzimaju mito i studenata koji ga daju (makar to bila čokolada “Milka”), studenata koji na predavanja i vježbe dolaze u šorcevima, studentica koje dolaze u odjeći koja više priliči “Zvezdama Granda”.

Podsjetimo na neke od odredbi Kodeksa: “Kodeksom je predviđen poslovno-ležerni stil odijevanja. S ciljem očuvanja ugleda i tradicije Univerziteta, univerzitetskom osoblju i studentima nije dozvoljeno službeno na Univerzitetu nositi: (a) Za žene: odjeću koja otkriva stomak, leđa ili duboki dekolte; odjeću na bretele; prozirnu, tijesnu i namjerno rasparanu odjeću; mini suknju, bermude, šorc i trenerku; papuče, natikače i cipele izrazito visokih peta; napadnu: šminku, nakit, tetovažu i piercing i odjeću s porukama koje vrijeđaju osjećanja drugih. (b) Za muškarce: odjeću bez rukava; prozirnu, tijesnu i namjerno rasparanu odjeću; bermude, šorc i trenerku; papuče, natikače; napadnu: šminku, nakit, tetovažu i piercing i odjeću s porukama koje vrijeđaju osjećanja drugih.

Zabranjeno je koristiti službene oznake, službene telefone ili autoritet svog radnog mjesta za privatne svrhe. Zabranjeno je imovinu Univerziteta koristiti u privatne svrhe. Osoblje Univerziteta u vršenju svojih dužnosti slijedi pravilo političke neutralnosti. U službenim prostorima Univerziteta nije dopušteno: isticanje simbola i propagandnog materijala i aktivnost političkih stranaka.

U službenim prostorima Univerziteta nije dozvoljena upotreba duhana i duhanskih prerađevina, izuzev u prostorijama predviđenim za te namjene.

Unošenje alkoholnih pića u radne prostorije, konzumiranje alkohola i opijanja na radnom mjestu, kao i dolazak na posao u pijanom stanju najstrožije je zabranjeno.

Osoblje Univerziteta i studenti ne smiju primati ili davati poklone ili usluge koje donose korist, izuzev Zakonom propisanih protokolarnih poklona.

Ukoliko se osoblju Univerziteta ponudi poklon ili usluga koja donosi korist, dužan ju je odbiti i sačiniti službenu zabilješku, ako je moguće sa svjedocima, koju prosljeđuje rukovodiocu.”

Tokom javne rasprave o Kodeksu održane na Fakultetu političkih nauka više je puta istaknuto da je problem u normiranju ponašanja, jer svako normiranje vodi u jednoumlje. Također, istaknuto je da univerzitetsko osoblje nije zaduženo za odgoj nego za visoko obrazovanje. Moglo se čuti tokom javne rasprave da je Kodeks ideologiziran, da je arhaičan, da je u suprotnosti s ljudskim pravima, diskriminatoran, suprotan Etičkom kodeksu Univerziteta te da narušava slobodu akademske zajednice.

SLOBODA BEZ ODGOVORNOSTI

Vjerovatno su neke od zamjerki i utemeljene, međutim, akademska zajednica sada se podigla da sruši Kodeks po svaku cijenu jer ne želi bilo kakvo normiranje, želi slobodu. Ali šta je s odgovornošću koju ima u paketu sa slobodom? Ista ta akademska zajednica, barem oni čestiti ljudi unutar nje, bilo da su studenti ili profesori, trebali bi ukazati na anomalije koje postoje na njihovim fakultetima. Odgovorno bi bilo da ukažu na problem pijanih profesora na predavanjima, a ima ih i na političkim naukama, gdje je održana javna rasprava, trebali bi da ukažu na profesore kod kojih se ocjene kupuju za novac ili za neke druge vrijedne darove, trebali bi, na kraju, ukazati i na one koji ocjene naplaćuju seksualnim uslugama. Svega toga ima na Univerzitetu, ali treba biti pošten i reći to, ili i to ulazi u domen akademskih sloboda pa svako može raditi šta želi.

Ago Omerbašić, prodekan za kvalitet na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, koji je bio jedan od članova Komisije za izradu Nacrta Kodeksa, kazao nam je kako se Komisija nije odlučila za strožiju verziju Kodeksa, iako je bilo i takvih prijedloga, a ni za anarhičnu verziju gdje svako radi šta hoće, nego su izabrali srednji put.

“Studenti i uposlenici Univerziteta moraju biti ogledalo društva. Bio sam izuzetno iznenađen kritikama, posebno onima iz akademske zajednice. Tu je riječ o pojedincima koji su posebno glasni u kritikama, ali kada bi se napravila anketa, vjerujem da bi većina bila za Kodeks. Ima tu indikativnih pojava, nekome smeta zabrana alkohola. Pa kome normalnom ne smeta pijenje alkohola na radnom mjestu ili majica do pola leđa? Nekolicina pijanaca i starih pohotnika među profesorima pokrenula je ovu lavinu negativnih kritika, ali vjerujem da je većina studenata i profesora za Kodeks”, kazao je Omerbašić i dodao da već sada, kako je toplije vrijeme, studenti medicine dolaze u šorcevima na vježbe, i da to ne može tako.

Inače, stariji studenti na Medicinskom fakultetu dužni su pridržavati se Kodeksa ponašanja Univerzitetskog kliničkog centra Sarajevo, gdje idu na vježbe. Omerbašić je mišljenja da bi, čak iako Univerzitet ne usvoji Kodeks, Medicinski fakultet to trebao učiniti.

Rijana Jusufbegović bila je kao student-prorektor jedna od članica Komisije za izradu Kodeksa. Upravo je ona bila na meti napada grupice ljudi uglavnom okupljenih oko Prometeja, odnosno oko Nenada Veličkovića i, nimalo iznenađujuće, Envera Kazaza, o čijem se dolasku na nastavu u alkoholiziranom stanju i ranije pisalo.

Rijana ističe da nije samo ona napadnuta, “ovo je napad na Univerzitet koji ne prestaje, samo se mijenjaju povodi tih napada, a ovaj su put odabrali mene jer su vjerovatno smatrali da sam najslabija karika. Vjerujem da su veoma brzo shvatili da baš i nisam toliko slaba.”

“Donošenje Kodeksa zakonska je obaveza, ali i suštinska obaveza također, jer ponašanje, a često i oblačenje na UNSA, ne dolikuju Univerzitetu glavnog grada. Neki dijelovi Kodeksa, kojeg je, naglašavam, utvrdio Senat Univerziteta jednoglasno, nisu ni po mom ukusu, ali ću te sugestije i primjedbe iznijeti na mjestu na kojem se to i čini, jer radi toga Nacrt Kodeksa i jeste upućen u javnu raspravu. Prolazim možda kroz težak period, ali to je put borbe za izgradnju boljeg društva, sistema i države koji sam odabrala i taj težak period nije ništa u poređenju s onim kroz šta su prošli oni koji su nam omogućili da živimo u slobodi i da možemo voditi te borbe”, kaže Jusufbegović.

Činjenica je da napade na Rijanu Jusufbegović podržavaju i predstavnici udruženja koja se bore za ljudska prava, kao što je, recimo, Borka Rudić, predsjednica Udruženja bh. novinari. Jusufbegović naglašava da su ta udruženja, nažalost, često sama sebi svrha i ona uglavnom selektivno pristupaju toj borbi.

“Navikli smo da oni podržavaju te napade, ali ovaj put su me pojedini profesori i asistenti koji su se priključili tim neargumentiranim napadima zaista iznenadili, posebno oni koji su me otvoreno vrijeđali, iako to ne dolikuje predavačima najstarije bosanskohercegovačke visokoškolske ustanove, kao i oni koji su naglašavali da im smeta to što studentice neće moći dolaziti oskudno odjevene na fakultet”, kaže Jusufbegović.

Na pitanje ko se boji Kodeksa na UNSA i zašto, Rijana odgovara: “Jedan broj osoba aktivirao se zbog Kodeksa jer oni uvijek love u mutnom i traže takve teme, a zatim ih pretvaraju u političke teme, isključivo kako bi dobili javni prostor jer nemaju kvaliteta da ga na drugi način dobiju. Također, postoje oni koji koriste katedre i resurse Univerziteta da bi propagirali svoje političke stavove i njima indoktrinirali studente, ili pak oni koji na predavanja dolazi u alkoholiziranom stanju – mislim da se oni ponajviše plaše Kodeksa. Istina, ima naših kolega studenata koji ne žele da žive u nekom zatvorenom društvu, što je legalno i legitimno, shvatam ih u potpunosti, ni sama ne bih željela da živim u takvom društvu, međutim, ovaj Kodeks sigurno nema ništa sa zatvaranjem bilo kojeg segmenta društva, već isključivo s uvođenjem reda i poštivanja institucije Univerziteta.”

Bivši predsjednik Studentskog parlamenta UNSA Haris Zahiragić, govoreći o napadima na kolegicu Jusufbegović, kazao je da to radi već svima poznata mala i glasna skupina anarhista i, kolokvijalno rečeno, hejtera, potpomognuta političkim strankama koje u tim napadima vide šansu da pokupe pokoji politički poen i nevladinih organizacija koje koriste napade kako bi mogle pravdati sredstva svojim donatorima. Istina jeste, kaže Zahirahić, da je opasno to što ta skupina drži medijski monopol, te na mnoge teme, a koristeći se metodama specijalnog i hibridnog rata, stvaraju lažni privid sveopće prihvaćenosti njihovih stavova, ali je uvjeren da i ta vremena polahko prolaze.

KODEKS PROTIV ETIČKOG KODEKSA

Kada je u pitanju Kodeks, dio za oblačenje, koliko je njemu poznato, preuzet je od Sveučilišta iz Mostara, tako da, ako se oni “islamiziraju”, onda se islamizira i Univerzitet u Sarajevu.

“Žalosno je da takve optužbe, kada je Kodeks u pitanju, upućuju, a u Komisiji koja ga je izradila sjede ljudi nekoliko vjeroispovijesti, kao i u Senatu, koji je utvrdio njegov Nacrt. Nije u redu da se na ispite i predavanja dolazi u šorcevima, majicama do pupka, dubokim dekolteima ili u trenerkama – ipak je Univerzitet u Sarajevu ozbiljna institucija. Naravno, postoje dijelovi Kodeksa s kojima se i sam ne slažem, kao što je ‘napadna šminka, nakit, tetovaža i piercing’, jer smatram da bi to bilo podložno selektivnim tumačenjima. Postoje i neke druge odredbe s kojima se ne slažem, ali postoje adrese na koje ću uputiti takve sugestije – tome i služi javna rasprava”, kaže Zahiragić.

Profesorica Sanja Vlaisavljević, u jednoj javnoj raspravi na Facebooku, istaknula je da joj je veoma žao što je Rijana Jusufbegović zbog svog osobnog stava izložena uvredama.

“Matrica mi je poznata. Uvjerena sam da u svojim stavovima kojim brani Kodeks nije nikog vrijeđala, a kao protumišljenje je dobila uvrede na personalnoj razini. Dugo sam radila u jednoj sarajevskoj gimnaziji. Mnogo prije prezentiranja Kodeksa, i tamo je postojao Kodeks ponašanja i oblačenja. Nažalost, samo za učenike, a ne i profesore. U školi koju su moji sinovi pohađali Kodeks smo dobivali prvog dana nastave i potpisom jamčili da prihvatamo pravila. Nisam naišla ni na šta sporno u tom činu. U bankama, sudovima i drugim institucijama postoje kodeksi. Na ulazu u Općinski sud postoje čak naljepnice koje sugeriraju kako odjeven ne može ući u tu instituciju.

U mnogim hotelima u koje ulazimo kako bi svoj novac trošili oglašene su naljepnice na kojim je istaknuta zabrana za visoke potpetice. Na javnim RTV servisima postoje kodeksi (koji se ne baš uvijek u BiH poštuju), u zdravstvenim institucijama također. Činjenica je da se u škole i na fakultete ulazi da bi se dosegnulo znanje, no, to nikako ne isključuje i jednu vrstu akademskog reda. Dakako, ne znači niti pretvaranje učionica u odrede mladih muslimanki pod hidžabom, kako gledam karikature ovih dana. To znači samo malo reda i ništa više. Protuargument glasi: ‘Nastavnika ne smije da zanima kako student izgleda, student ima pravo na slobodu izražavanja i odijevanja.’ Apsolutno točno. No, i nastavnik i student unaprijed treba da znaju neke norme ponašanja i odijevanja koje moraju biti neupitne u hramovima znanja. To je sve. Dovoljno je malo zaviriti na web-stranice najprestižnijih sveučilišta i dočekat će nas kodeks oblačenja, kako u svečanim, tako i svakodnevnim prilikama. Ne treba smetnuti s uma da su veoma često kodeksi odijevanja regulirani etičkim kodeksom u cjelini. Tako brojna sveučilišta u sklopu etičkog kodeksa imaju i kodeks odijevanja. Nažalost, kako bi se problem u obrazovanju skrenuo s ključnih bolesti kao što su plagijarizam, korupcija i nepotizam, galama se usmjerava na kodeks odijevanja koji je svojstven svim razvijenim demokratskim zemljama svijeta i ne znači nikakav seksizam niti diskriminaciju”, objašnjava profesorica Vlaisavljević.

Rektor Univerziteta u Sarajevu Rifat Škrijelj, govoreći o Kodeksu, kazao je kako taj dokument proizilazi iz novog Zakona o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo, koji je stupio na snagu u septembru prošle godine.

“Dokument je u fazi javne rasprave, tako da svi članovi akademske zajednice, to jest nastavno osoblje i studenti, mogu dati svoje primjedbe na dokument. Nakon rasprave ćemo sumirati rezultate i, kad budemo išli s tim dokumentom na sjednicu Senata UNSA, on će biti korigovan i urađen onako kako to odgovara akademskoj zajednici i studentima”, rekao je Škrijelj za medije.

Škrijelj je, kao rektor Univerziteta, svjestan onoga što se događa na Univerzitetu, a nekim negativnim pojavama treba stati ukraj: “Imali smo različite oblike ponašanja i akademskog osoblja i studenata. Naprimjer, pojedini članovi akademskog osoblja su, nažalost, dolazili potpuno u opitom stanju na nastavu. Studenti su na sjednicama Senata UNSA prijavljivali profesore koji prvo odu u neki ugostiteljski objekt, konzumiraju alkoholna pića u većim količinama i onda dođu na fakultete i drže predavanja. Imali smo slučajeva da su se i naši studenti na nekim fakultetima ponašali slično. Mi smo kao akademska zajednica dužni urediti te odnose. Kada je riječ o odijevanju i fizičkom izgledu studenta i onih koji ih obrazuju i vaspitavaju, također smo imali slučajeve neprimjerenog oblačenja u prošlosti, kao i sada. Imamo slučajeva da članovi akademskog osoblja i studenti dolaze na fakultet kao da su krenuli na plažu, poluodjeveni. To se događa pred našim očima.”

Profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Vahidin Preljević kaže da nigdje na univerzitetima širom Evrope na kojima je bio, a posebno dobro poznaje univerzitete njemačkog govornog područja, nije naišao na nešto slično.

“Smatram da sva potrebna pitanja koja se tiču odnosa akademskog osoblja prema poslu kojim se bavi ili odnosa profesora i studenata već u dovoljnoj mjeri tretiraju drugi dokumenti, kao što je ugovor koji zaposlenik Univerziteta zaključuje, Etički kodeks Univerziteta, pa i sam Zakon o visokom obrazovanju. Regulirati to dodatno potpuno nepotrebno je i štetno. Posebno se to odnosi na način odijevanja. Ne znam zašto je neko pomislio da ima pravo regulirati dužinu suknji ili hlača, pirsinge ili tetovaže. To je bizarno, karikaturalno pa i opasno, jer je plod potpunog nerazumijevanja onoga što je smisao univerziteta, ili pak nastojanja da se stvori sredstvo za užasne manipulacije. Ali najvažnije je reći: te odredbe Nacrta izravno krše Zakon o zabrani diskriminacije i Etički kodeks Univerziteta, u kojem je zabranjen bilo kakav oblik diskriminacije, uostalom i diskriminacije zbog ‘stila života’ i fizičkog ‘izgleda’, kako tu izričito stoji. Nastranu što u oblasti visokog obrazovanja ima daleko viših prioriteta, kao što je izgradnja i opremanje dobre univerzitetske biblioteke. Imati vrhunsku biblioteku, to je svjetski standard, a ne nekakav kodeks koji se bavi štiklama i tetovažama”, kaže profesor Preljević.

Prema njegovim riječima, neke su odredbe Kodeksa skaredne, druge se odnose na stvari regulirane ostalim aktima, npr. na radnu disciplinu.

“Naravno da neko ko u alkoholiziranom stanju ili pod djelovanjem narkotika dolazi pred studente krši radnu disciplinu. Ako ima takvih slučajeva, a ja za više od dvadeset godina koliko sam na univerzitetu to nisam doživio, onda je riječ o veoma rijetkim incidentima. Sveukupno, Nacrt Kodeksa toliko je nemušt, ispod civilizacijske razine, diskriminatorski po više osnova, da mora biti u potpunosti odbačen. On je i nesprovodiv, ako, dakako, neko ne namjerava uvoditi moralnu policiju i komesare u akademski život, ili potaknuti akademsko osoblje i studente da špijuniraju jedni druge. Problem je i u tome što se profesori i studenti ovim nacrtom dovode pod generalnu sumnju da su nekakva raskalašena banda koju treba disciplinirati, kao što to djelomično, nažalost, čini i sam Zakon o visokom obrazovanju, izglasan krajem jula prošle godine. Sarajevski univerzitet će samo jačanjem autonomije (a to znači i autonomije profesora i studenta, što, pak, podrazumijeva i povećanje njihove odgovornosti), internacionalizacijom te istinskim znanstvenim radom vratiti svoj dignitet, nikako nekim pravilnikom o odijevanju.

To su pitanja koja treba vratiti u središte javne diskusije. Ne želim špekulirati o konkretnoj ideološkoj pozadini predlagača ovog dokumenta, no mislim da je teza o ‘islamizaciji’ pogrešna, i to već zbog toga što je logika koju slijedi ovaj dokument, a to je reguliranje odijevanja, izravno uperena protiv izražavanja životnih stilova, pa time, posredno, i vjerskih opredjeljenja putem odjeće. Ono što je međutim tačno jeste to da je ovaj nacrt simptom nastojanja za potpunim discipliniranjem akademske zajednice, koje je u osnovi totalitarna čežnja. Druga stvar, pristojnost se ne regulira zakonom, pogotovo ne na univerzitetu, jer univerzitet nije odgojna već znanstvena, istraživačka i obrazovna institucija za punoljetne osobe. Odrasle ljude eventualno se može preodgajati u zatvorima, nikako na univerzitetu, jer je univerzitet po svojoj suštini prostor slobode. To ne znači da je taj prostor bez reda i pravila, naprotiv, ali taj red mora proizići iz ideje slobode. I treća stvar, naši studenti i kolege profesori (nezavisno od spola) u šarolikosti svojih pojavnosti ni po čemu se ne razlikuju od svojih evropskih kolega. I to tako treba i ostati”, zaključuje profesor Preljević.

Od Mostara do Singapura

Dok se na Univerzitetu u Sarajevu diže halabuka u vezi s Kodeksom odijevanja i ponašanja, Sveučilište Mostar već ima Pravilnik kojim je ovo pitanje riješeno. Niko ih ne napada zbog toga i ne proziva za “islamizaciju” Sveučilišta. Čak je i napisan naučni rad o ovoj temi kako bi se pojasnilo zbog čega je potreban ovakav pravilnik. U nastavku ćemo vam pokazati kakva pravila imaju još neki univerziteti.

Manchester University, Velika Britanija

Treba izbjegavati sljedeće:

majice sa sloganom;

otvorenu odjeću;

trenerke;

jake mirise, parfeme ili losione poslije brijanja;

odjeću koja pokriva većinu lica (kapuljača i nikab su primjeri neprihvatljive odjeće u ovom kontekstu. Odjeća poput hidžaba koja samo zaklanja kosu i vrh glave je, ipak, prihvatljiva.)

Nanyang Technological University Singapore

Očekuje se da će se svi djelatnici pojaviti na poslu u odgovarajućoj odjeći i održavati frizuru koja daje izgled urednosti i pristojnosti. Neodgovarajuća odjeća i nošenje maske/vela ili bilo koje odjeće koja sprečava identifikaciju članova osoblja je zabranjena. Osim toga, treba izbjegavati bilo kakvu neurednu frizuru.

– Ne smijete izlagati prsa, gornji dio bedra ili pokazivati vidljivo rublje.

– Ne smijete nositi odjeću koja je prozirna.

– Vaša odjeća ne smije nositi nikakve vulgarne, uvredljive ili opscene otiske ili jezik.

– Ne smijete nositi papuče.

Hampton University, SAD

Primjeri neodgovarajuće odjeće i/ili izgleda:

Bose noge.

Hlače koje otkrivaju stražnjicu.

Kratke hlače, sve vrste traperica na programima koji diktiraju profesionalnu ili formalnu odjeću.

Odjeća s pogrdnim, uvredljivim i/ili glupim porukama ili riječima ili fotografijama.

Sportski dresovi bez konvencionalne majice ispod.

Muške i ženske hlače koje pokazuju donje rublje.

Studenti koji traže odobrenje da nose pokrivalo za glavu kao izraz vjerske ili kulturne odjeće mogu poslati pisani zahtjev za preispitivanje putem Ureda kapelana.

PROČITAJTE I...

Ali kako da opišem hadždž kada sam ja gledao samo svoje Bošnjake, nagledati ih se nisam mogao. Ja jesam u svojim šakama, kao malo vode na dlanu, donio Kjabu kući, ali sva je moja duša izrešetana licima mojih Bošnjaka sa kojima sam išao na hadždž. Ja sam, zapravo, hodočastio u Bosnu! Pet stotina ljudi iz Bosne i Hercegovine i među njima ja – duhandžija! To je bogatstvo moga hadždža. Ja sam morao otići u Mekku da bih našao Bosnu u tim ljudinama!

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Zvijezde granda 21.07.2018.

    Zvijezde granda „sijaju“ u svakom dnevnom boravku – nije čudo, što vam djeca misli, da tako se treba oblačiti.
    Ugasite televizor kod kuće, pa će sve postati bolje.

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!