Ko se plaši izbora: Predizborne manipulacije kao alibi za poraz

Političke stranke znaju kako su prošle na izborima na svakom biračkom mjestu na osnovu podataka koje dobiju od svojih posmatrača mnogo prije nego općinske izborne komisije objedine rezultate s biračkih mjesta i unesu ih u jedinstveni informacioni sistem. Manipulacije prilikom brojanja glasova moguće su samo ako se o tome slože svi članovi biračkog odbora i svi prisutni posmatrači, a što je u praksi neizvodivo

Čim se približi vrijeme izbora, počnemo slušati priče o izbornim prevarama. A kako su izbori kod nas česta pojava, čini nam se da te priče nikad i ne prestaju. Oni koji ne postignu željeni rezultat ili unaprijed očekuju da će podbaciti, po svaku cijenu nastoje naći opravdanje za prošli ili budući poraz. Valja se opravdati razočaranim simpatizerima i aktivistima koji su očekivali postavljenja i namještenja, upravne i nadzorne odbore, direktorske i ministarske fotelje, unosne poslove. A onda valja naći krivca za neostvarenje želja. Krivac nikad nije sam lider nezadovoljne partije, nego neko drugi. Najbolje je sve svaliti na mrske političke protivnike, koji su lideru smjestili, prevarili ga, pokrali mu glasove.

Tako smo godinama od osnivača i predsjednika SBB-a Fahrudina Radončića, nakon obaju neuspjelih pokušaja da postane član državnog Predsjedništva, slušali žalopojke kako je prevaren i pokraden, i da bi, da je sve bilo pošteno, baš on sigurno pobijedio. Pritom, “prevareni” nikada nije objasnio na koji je način ta prevara urađena, nije ozbiljno ukazao na konkretne faze u izbornom procesu koje su podložne manipulaciji, niti koji to učesnici u provedbi demokratskih izbora mogu ugroziti slobodnu volju birača i izmijeniti rezultate glasanja. A nedavno je, gostujući na javnom televizijskom servisu, predsjednik BPS-a najavio da će se na izborima koji nas očekuju u oktobru ove godine desiti izborna krađa, kao što se, kako tvrdi, dešavalo i ranije. Sefer Halilović ne zna objasniti kako se to radi niti je uspio navesti neki konkretan i suvisao primjer izborne manipulacije, ali je u maniru “borbenog revolucionara” uzviknuo da se gotovo 40% glasova ukrade. Dilemu hoće li on biti kandidat svoje stranke ili će “žrtvovati” nekog drugog dramatizira rečenicom da “praktično ponovo izlazimo na izbore koji će biti jedna velika krađa kao i svaki put do sad”. Povrh svega, valjda da se ne bi morao kasnije pravdati svom članstvu, kaže kako ćemo “i u naredne četiri godine imati jednu nelegitimnu vlast”.

A onda slijedi školski primjer kontradiktornosti, kada zbunjuje i sebe i članove svoje stranke optimističnom najavom da će oni ipak “imati sigurne rezultate”. “I kad nam pola glasova pokradu, mi ćemo opet imati dobre rezultate”, kaže gospodin Halilović, nimalo se ne plašeći da oni koji “ukradu” jednu polovinu mogu “ukrasti” i drugu.

Budući da političari ovako neodgovorne tvrdnje u javnost iznose nadajući se da će im neupućen čovjek povjerovati, dužnost nam je malo osvijetliti izborni proces. Argumentirano, naravno.

KO PROVODI IZBORE

Prije svega, veliki broj građana aktivno učestvuje u samom povođenju izbora. Samo u radu biračkih odbora, koji su direktno zaduženi i odgovorni za proces glasanja i brojanja glasova, direktno učestvuje približno četrdeset hiljada ljudi, na više od pet hiljada biračkih mjesta. Svi oni imaju aktivno biračko pravo, a na pozicije u odborima ih predlažu političke stranke i nezavisni kandidati, potpuno ravnopravno. To znači da, naprimjer, SDA, koja u svojim redovima ima člana Predsjedništva i stotine zastupnika na svim nivoima vlasti, ima pravo predložiti isto onoliko članova biračkih odbora koliko i BPS, SBB, SDP, DF, ili bilo koji nezavisni kandidat za određeni nivo vlasti. Njihov raspored utvrđuje se žrijebom, što u konačnici znači da na jednom biračkom mjestu ne mogu biti dva člana koja je predložio isti politički subjekt. Time je onemogućeno da bilo koja politička stranka kontrolira izborni proces, a svaki subjekt može spriječiti izborne mahinacije ako poznaje zakon i izborne procedure.

DODATNA KONTROLA

Pored nevladinih organizacija i međunarodnih institucija, i svaki politički subjekt na svako biračko mjesto može poslati akreditiranog posmatrača, koji ima pravo nadgledati cijeli proces glasanja i brojanja glasova. Političke stranke znaju kako su prošle na izborima na svakom biračkom mjestu na osnovu podataka koje dobiju od svojih posmatrača, mnogo prije nego općinske izborne komisije objedine rezultate s biračkih mjesta i unesu ih u jedinstveni informacioni sistem. U praksi, uz zanemarive izuzetke koji se izražavaju u promilima, podaci kojima raspolažu posmatrači i izborne komisije budu identični. Manipulacije prilikom brojanja glasova moguće su samo ako se o tome slože svi članovi biračkog odbora i svi prisutni posmatrači, a što je u praksi neizvodivo.

Zapravo, kada predsjednici političkih stranaka tvrde da su pokradeni na izborima, oni time optužuju vlastito članstvo koje provodi i nadzire izborni proces, ali i desetine hiljada glasača koji su, osim što glasaju, raspoređeni u tijela koja provode demokratske izbore u našoj zemlji.

Osim toga, ovakvim tvrdnjama među građane se pokušava unijeti nepovjerenje u izborni proces, na šta jedan broj ljudi može reagirati apstinencijom, odnosno neizlaskom na izbore. Ako povjerujete da će vaš glas biti zloupotrijebljen, onda možda i nećete glasati. A neki politički subjekti baš u toj manjoj izlaznosti traže svoju šansu. Međutim, demokratski principi svakog društva, pa tako i našeg, leže upravo na slobodnim i poštenim izborima, a aktivno biračko pravo svi trebamo iskoristiti.

Zato onima koji potkopavaju jedan od najvažnijih stupova demokratije preporučujemo da za dosadašnje poraze potraže prave razloge, a za predstojeće izbore neka, umjesto praznih priča o krađama i prevarama, biračima ponude ozbiljne i realne političke programe.

PROČITAJTE I...

15. juli 2016. godine živ je i svakodnevno prisutan u turskoj javnosti. Bilo bi nenormalno da je drugačije. Svaki (vojni) puč ostavio je dubokog traga u svijesti turskog naroda. Međutim, ovaj pokušaj bio je različit od svega što je taj narod preturio preko glave. Prije svega, to nije bio vojni puč nego pokušaj preuzimanja države od strane jednog kulta čiji se članovi grabe za prljave gaće njihovog lidera. Bio je to pokušaj preuzimanja države po cijenu, ako ne i priželjkivanje građanskog rata

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!