Kenan Kodro: Golgeter koji Mostar voli kao da se u njemu triput rodio

Otac Meho mi je puno pričao o Veležu. U nas je uspio usaditi jednu snažnu emociju prema klubu u kojem je ponikao, tako da kriza u kojoj se taj klub našao sve nas pogađa

Još jedan bosanskohercegovački nogometaš zablistao je na internacionalnoj sceni. Njegovi golovi bili su presudni za povratak Osasune u društvo najboljih španskih timova. Kenan Kodro rođen je 19. augusta 1993. godine u San Sebastijanu. Prva nogometna znanja stekao je u Školi nogometa “Antiguoko”, u kojoj je kao dječak proveo pet godina. Šest godina se potom kalio u kadetima Real Sociedada, a onda je uslijedio prvi profesionalni ugovor. Zaigrao je za tim Osasune, koja se našla u krizi i preselila u niži rang takmičenja. Ispadanje iz društva najboljih bio je svojevrstan nokaut za ekipu, zbog čega se u prvoj sezoni velikim čudom spasila od ispadanja u treću ligu. Onda su došli uspjesi. Kenan se dugo borio za status u standardnoj postavi ostvarujući ga u pravi čas, u samom finišu, kada se odlučivalo o ulasku u Premijeru. I uspio je, marljivošću i ozbiljnosti, ali i talentu, u kojem se prepoznaje gen oca Mehe, nekadašnjeg centarfora slavne Barcelone. Skromnost je, čini se, također pokupio od oca. Njegovi su odgovori lakonski, lišeni viška riječi.

STAV: Zaigrati u španskoj Premijer ligi i igrati protiv slavnih Reala i Barcelone san je svakog nogometaša. Tvoj je gol presudio za povratak u društvo najboljih. Kako se osjećate?

KODRO: Osjećam se izvanredno! Nakon sezone koja je bila naporna i nestabilna valjalo se uhodati, tražiti najbolja rješenja. U finišu prvenstva neke su se kombinacije naprosto posložile. Dobio sam priliku i mislim da sam ukazano mi povjerenje iskoristio na najbolji način.

STAV: Tokom prvenstva ste igrali u promjenjivoj formi, ali je završnica bila više nego fantastična. Stigli su golovi koji jačaju samopouzdanje. Kako objašnjavate taj uspon?

KODRO: Nogomet je nekada takav, igra puna iznenađenja i obrata koje je teško predvidjeti. Kad se najmanje nadaš, dobiješ šansu. Valjda to snime oni koji trebaju, stručnjaci koji vode tim ili se to jednostavno trebalo desiti. Sad, kad na neki način napravim rekapitulaciju, kad se presaberem, svjestan sam da je sve to bila posljedica moje upornosti. Igrao ili ne igrao u prvoj postavi, nisam gubio nadu. To je očito bilo presudno. Malodušnost je najopasnije stanje koje čovjeka vreba. Takvoj vrsti iskušenja nisam podlegao. Bio sam uvjeren da će šansa doći, da će se prilika ukazati i, eto, došla je u pravo vrijeme.

STAV: Uvjeren sam da sve to nije bilo i bez očevih sugestija. Njegovo je iskustvo zasigurno dragocjeno. Koliko mlađi danas slušaju starije? Kojoj kategoriji pripadaš? Osluškuješ li očeve savjete i sugestije? Koliko je, zapravo, očeva harizma djelovala na tebe i tvoj igrački uspon?

KODRO: Otac je, kad sve presložim, imao više utjecaja nego što ja to mogu osjetiti. Uvjeren sam, imam takvu vrstu predodžbe, da ću svakim danom sve više otkrivati tu nevidljivu snagu koja nas pokreće, gura naprijed. Logično, njegovo je iskustvo iznimno, prošao je sve ono što ja sada prolazim. Veoma često razgovaramo o nogometu. Ne krijem, njegova je nenametljivost, ta širina koju on posjeduje, koju doživljavam kao čin uvažavanja, najpresudnija. On mi uvijek, bez obzira na iskustvo i znanje, ostavlja prostora da samostalno donosim odluke. Naravno, ima sve to i onu drugu stranu. Njegova karizma u nogometu nekad mi je od velike pomoći, nekad ta scena, opet, jeste i svojevrstan pritisak. Ipak, kad sve saberem i oduzmem, njegova figura ima svoju težinu koja je meni bila vjetar u leđa, snažna podrška da ne posustanem.

STAV: Kao igrač zasigurno imaš uzore. Za koga navijaš?

KODRO: Svakako. To je nemoguće izbjeći. Drag mi je naš Zlatan Ibrahimović zbog načina igranja, ali beskompromisnog karaktera. Benzema iz Real Madrida me oduševljava, također, zbog načina igre. Kreativan je, odlično se snalazi u prostoru, ima sjajnu završnicu. Cijenim Xabija Alonsa iz Bayerna. Ima odličan pregled igre, vrsne pasove, komunikaciju i dobar je kreator, organizator igre. I Džeko je na mene ostavio dobar utisak. Navijam za Real Madrid. Real igra brži, direktniji fudbal u odnosu na Barcelonu. Doima me i engleski nogomet zbog svoje dinamičnosti.

STAV: Osasuna je veliki klub, koji je očito imao jednu krizu. Ali, vratili ste se. Kako se osjećaš u tom klubu i koliko on zadovoljava tvoje ambicije?

KODRO: Osasuna je jedan historijski španski klub koji je stjecajem raznih okolnosti u posljednjih par godina bio u velikoj krizi. Sad je sve drugačije, ta je kriza prošla i klub se nalazi na jednom drugom nivou. Ulazak među najbolje puno će pomoći da se klub stabilizira i na sportskom i na ekonomskom planu. Igrači i rukovodstvo dišu, rekao bih, jednim plućima. Osjećam spremnost da napravimo dobre stvari u Premijeri. Moje ambicije i ambicije kluba u ovom se času u potpunosti podudaraju. S druge strane, ja sam za Osasunu ugovorom vezan naredne dvije godine i nisam opterećen bilo kakvim razmišljanjima, eventualnim promjenama dresa. Dres Osasune sam zavolio. Najbolji kolega mi je Maikel Mesa.

STAV: Pratiš li nogometno prvenstvo u BiH i, inače, događanja u nogometu?

KODRO: Onoliko koliko mi okolnosti i obaveze dozvoljavaju. Gledao sam neke utakmice prošle godine. Onda, otac mi je puno pričao o Veležu. U nas je uspio usaditi jednu snažnu emociju prema klubu u kojem je ponikao, tako da kriza u kojoj se taj klub našao sve nas pogađa. I ne samo prema klubu nego i Mostaru i Bosni i Hercegovini. Jedva čekam kad ću u Mostar. Jednostavno, taj sam grad zavolio kao da sam se triput u njemu rodio. Naravno, porodica koju posebno volim mi je najveća podrška. Često smo zajedno, okupljamo se, družimo. Otac je to pravilo uspostavio kao jednu vrstu obaveze koja nas sve na poseban način relaksira i stimulira, ulijeva optimizam.

STAV: Bosanskohercegovačkoj reprezentaciji potreban je golgeter. Očekuješ li poziv Baždarevića?

KODRO: Bila bi mi velika želja da zaigram za reprezentaciju BiH. S tim bi se ostvario jedan dio mojih snova.

PROČITAJTE I...

Ovaj je feljton skroman doprinos i prilog fudbalskoj historiji naše države i u njemu su sadržane priče o “najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu”. Dokumentarni spomenar na davno prohujalo vrijeme kada su mnogi ljubitelji fudbala odlazili na utakmice radi zabave i uživanja u artističkim potezima i golovima bivših fudbalskih asova od kojih mnogi nisu među živima, pa je i ovo podsjećanje na njih dokaz da nisu zaboravljeni

Nekadašnji golman fudbalske reprezentacije BiH prije nekoliko dana postao je dio stručnog štaba, trener golmana najboljeg fudbalskog tima naše zemlje. Već je tri godine Adnan Gušo i trener jedinstvene škole golmana koju je osnovao u Sarajevu u kojoj trenira stotinjak dječaka iz nekoliko bh. gradova

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!