“Kameni spavač” po mjeri Maka Dizdara

Ovo je prvo, zasad jedino ovakvo izdanje, i u tom smislu razlikuje se više ili manje od svih drugih dosadašnjih izdanja Kamenog spavača, odnosno, u pitanju je finalni tekst ove autorove knjige, kao i tekst koji bi se trebao smatrati kanonskim. Sve ovo, također, jeste i uvod u priređivanje kritičkog izdanja sabranih djela Maka Dizdara kojim bi se javnosti prvi put predstavila cjelina književnog rada Maka Dizdara, koji je sve ovo vrijeme bio nepoznat u čitavom nizu svojih aspekata, mada se radi o još grandioznijoj književnoj pojavi negoli smo to naslućivali dosad”

Objavljeno je autentično i definitivno izdanje Kamenog spavača povodom 50. godišnjice prvog izdanja Kamenog spavača i 100. godišnjice rođenja njenog autora Maka Dizdara, jednog od najznačajnijih bošnjačkih i bosanskohercegovačkih pjesnika. Izdanje je objavljeno u sklopu projekta pod nazivom “Mak Dizdar: prvih stotinu godina”, koji organizira Fondacija “Mak Dizdar” u saradnji s Muzejom književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, Bošnjačkim institutom i Društvom pisaca Bosne i Hercegovine. Riječ je o posljednjoj autoriziranoj, konačnoj verziji Kamenog spavača, odnosno verziji koja je izraz posljednje stvaralačke volje autora. Mak Dizdar pripremio je tokom života za objavljivanje tri različita autorska izdanja Kamenog spavača: izdanje iz 1966. godine, iz 1970., te izdanje iz 1973. godine, koje je štampano dvije godine nakon autorove smrti.

Ovo izdanje ne potire druga priređena izdanja “Kamenog spavača”

Prof. dr. Sanjin Kodrić, priređivač i autor pogovora ovog izdanja, kaže za Stav kako se sva tri autorska izdanja međusobno značajno razlikuju, jer je Kameni spavač sve do autorove smrti bio praktično živa knjiga, knjiga u razvoju, kako to pokazuje i Dizdareva rukopisna ostavština. Kodrić nadalje objašnjava da se, s obzirom na to da su autorska, sva tri ova izdanja mogu smatrati autentičnim, ali da je samo treće, posljednje autorsko izdanje iz 1973. godine, i definitivno, tim prije što je sam autor ovo izdanje eksplicitno označio kao konačni oblik Kamenog spavača.

“Međutim, nakon Dizdareve smrti slijede različita, neautorska izdanja Kamenog spavača, koja nisu uvijek slijedila Dizdarevu tzv. posljednju autorsku volju, osim u slučaju priređenih izdanja Stevana Tontića iz 1981. godine, te Rusmira Mahmutćehajića i Edina Mulaća iz 1999. godine, koja su najbliža autentičnom i definitivnom izdanju ove knjige. Ovo autentično i definitivno izdanje Kamenog spavača obnovilo je autentični i definitivni oblik ove knjige, s tim što su u njemu ispravljene sve uočene štamparske i druge neautorske pogreške i propusti, među kojima su čak i one koje su bitno utjecale na značenje pojedinih pjesama. Samo izdanje za objavljivanje priređeno je u skladu s najvišim književnohistorijskim i tekstološkim zahtjevima, pri čemu su riješena brojna otvorena tekstološka pitanja, poput, npr., mjesta pjesme Zapis o očima, koja je greškom tadašnjeg izdavača izostavljena iz trećeg, posljednjeg autorskog izdanja Kamenog spavača, a koja je sad vraćena u ovu knjigu. S druge strane, iz integralnog teksta Kamenog spavača izostavljene su pjesme koje mu ne pripadaju u skladu s Dizdarevom posljednjom autorskom odlukom, a koje su se javljale u brojnim priređenim izdanjima ove knjige”, objašnjava Kodrić.

Mak Dizdar prvi je naš pisac koji je dobio književnohistorijski i tekstološki priređeno autentično i definitivno izdanje nekog svog djela. Kodrić ističe da, stoga, ovo izdanje ne potire druga priređena izdanja Kamenog spavača, tim prije što su neka od njih odigrala vrlo značajnu ulogu u širem afirmiranju Dizdareva književnog djela, već ovo izdanje Kameni spavač predstavlja onakvim kakav on stvarno jeste ili kakav bi trebao biti prema izvornim, autorskim zamislima. “Ovo je i prvo, zasad jedino ovakvo izdanje, i u tom smislu razlikuje se više ili manje od svih drugih dosadašnjih izdanja Kamenog spavača, odnosno u pitanju je finalni tekst ove autorove knjige, kao i tekst koji bi se trebao smatrati kanonskim. Sve ovo, također, jeste i uvod u priređivanje kritičkog izdanja sabranih djela Maka Dizdara, kojim bi se javnosti prvi put predstavila cjelina književnog rada Maka Dizdara, koji je sve ovo vrijeme bio nepoznat u čitavom nizu svojih aspekata, mada se radi o još grandioznijoj književnoj pojavi negoli smo to naslućivali dosad. Tako bi Mak Dizdar trebao postati i onaj naš pisac koji će prvi dobiti i kritičko izdanje svog književnog stvaranja, baš onako kako to i zaslužuje”, konstatirao je Kodrić.

Postojala je i ideja da se čitava knjiga napiše na bosančici

“'Ovo je konačna verzija Kamenog spavača.’ Tako stoji na poruci Maka Dizdara koja se nalazi na posljednjem izdanju Kamenog spavača, koju je priredio autor. Mi smo uzeli upravo tu verziju iz 1973. godine, pa je čitava ova konačna verzija Makovog Kamenog spavača još jednom stručno prerađena. Pokušali smo pronaći i najmanje i najsitnije štamparske greške ili pravopisne greške. Našli smo ih iznenađujuće veliki broj, pogotovo u bilješkama i rječniku koji slijede nakon poezije. Tu je bilo dosta sitnih grešaka, pogrešno navedenih godina, pogrešnih formatiranja. Taj smo tekst uredili i dotjerali do perfekcije. Što se tiče same poezije, tu smo bili mnogo pažljiviji i nismo vršili intervencije. Međutim, bilo je slučajeva gdje postoje različite verzije iste pjesme. Nismo bili sigurni koja je ispravna, i tu je priređivač prof. dr. Sanjin Kodrić zaista detaljno istražio i u pogovoru je djela napisao i detaljno objasnio svaku intervenciju ili eventualnu nesigurnost u ispravnost određene verzije”, ističe dr. Gorčin Dizdar, urednik i autor predgovora ovog izdanja i direktor Fondacije “Mak Dizdar”, te dodaje kako je ovo izdanje zanimljivo i zbog toga što se umnogome razlikuje od kanonizirane verzije Kamenog spavača, čiji je priređivač prof. dr. Enes Duraković.

“On je stvorio jednu kombinaciju drugog i trećeg izdanja i dodao jednu pjesmu koja nikada nije bila dio Kamenog spavača. Mi smo se sada vratili na originalnu verziju. Naravno, profesor Duraković uradio je mnogo za Maka Dizdara i ta verzija Kamenog spavača i danas je veoma bitna. Međutim, mi smo htjeli da konačno izdamo ono što se može smatrati autentičnim i definitivnim izdanjem Kamenog spavača”, potcrtava Gorčin Dizdar.

Kada je u pitanju sam izgled knjige, ona sadrži nekoliko specifičnosti, po čemu će svakako biti prepoznato. Pored toga što se uložio veliki napor u ispravljanju i najmanjih tekstualnih i značenjskih grešaka, obratila se pažnja i na vizuelnu dimenziju knjige koja čitaoce neće ostaviti ravnodušnim. Bor Dizdar, koji je bio zadužen za likovno oblikovanje i bosaničku transliteraciju, kaže kako je rad na ovoj knjizi bio izazovan s obzirom na to da se radi o Kamenom spavaču, a i zbog činjenice da je familijarno vezan s autorom. “Zbog toga je postojala još ta neka dodatna dimenzija odgovornosti. Od samog početka htjeli smo da to bude reprezentativno izdanje, nešto što će pored svih svojih vrijednosti biti lijepo vidjeti i na policama. Onda smo se odlučili za ilustracije Rudolfa Kutzlija. On je švicarski povjesničar umjetnosti koji je sedamdesetih putovao po našim krajevima skicirajući motive s bosanskih stećaka. U Stocu imamo čitavu izložbu njegovih radova, i tako da nam je to poslužilo kao lajtmotiv jer smo se htjeli maknuti od ovih poznatih, standardnih i uobičajenih motiva sa stećaka. Htjeli smo donijeti svježinu u taj svijet. Tako da je knjiga i taj vizuelni domen malo proširila i pokazala da postoji još mnogo motiva za koje i ne znamo. Druga specifičnost definitivno je bosančica kao font koji sam razvio u saradnji sa stručnjacima u tom polju. Postojala je i ideja da se čitava knjiga napiše na bosančici, ali brzo smo odustali, shvativši da je to finansijski prezahtjevno i da nema toliko smisla. Tako smo samo neke pjesme oslikali u bosančici. Kažem oslikali jer u knjizi to izgleda više kao fina ilustracija”, pojašnjava Bor Dizdar.

Prof. dr. Dijana Hadžizukić, koja je prilikom promocije bila i jedan od promotora knjige, kazala je kako se izuzetno raduje ovoj knjizi, koja je i kao predmet urađena izuzetno profesionalno i sjajno likovno opremljeno. “S druge strane, kada sam čula da je u pripremi autentično i definitivno izdanje Kamenog spavača, bilo mi je malo žao jer to više nije onaj Kameni spavač na kojem sam kao čitalac, student i predavač sazrijevala. Ali ipak, raduje me činjenica da je priređivač, uz potrebu da naučno ispoštuje sva tekstološka pravila po pitanju autentičnog i definitivnog izdanja Kamenog spavača, ipak udovoljio makar nekolicini nas emotivno vezanih za onaj Kameni spavač koji se sastojao od dijelova: Putovi, Slovo o čovjeku, Slovo o nebu, Slovo o zemlji, Slovo o slovu, Poruke. Sasvim je jasno da poetske zbirke, kao i ova, nastaju na način da njihov konačan oblik zavisi od samog autora i njegove potrebe da mijenja, dopisuje, izostavlja i preoblikuje”, primjećuje Hadžizukić.

PROČITAJTE I...

Ilahija od svog nastanka u 13. stoljeću do danas predstavlja najrasprostranjeniju orijentalno-islamsku formu iskazivanja ljubavi prema Bogu. Njenim začetnikom smatra se Ašik Junus, kojeg ujedno opisuju i kao najvećeg pisca ilahija. Postoji i mišljenje da su ilahije u nastanku s Ašikom Junusom bile na svom vrhuncu i da su nakon njegovog preseljenja u neprestanoj silaznoj putanji. Ako je ovo tačno, onda je vrijeme u kojem živimo najmanje pogodno za ilahije

Jedan od najznačajnijih savremenih španskih pisaca Juan Goytisolo (87) preminuo je 5. juna. Goytisolo, dobitnik nagrade “Cervantes” za životno djelo, bio je jedan od najvažnijih španskih pisaca 20. stoljeća. Objavio je više od 20 romana, bio žestoki protivnik Francove diktature, te je zbog toga dobar dio svog života proveo u dobrovoljnom egzilu. Goytisolo je 1993. godine bio dopisnik dnevnika El País iz opkoljenog Sarajeva, a svoja iskustva iz glavnog grada BiH pretočio je u knjigu Sarajevska bilježnica

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!