Kako se komoratu Džaferu u rudarskoj jami “prikazala” Bahira

Ostatke hrane nosili su komorati redovno miševima koji su za njima stigli čak do otkopa. Veliki grijeh bio ih je ubijati jer su miševi imali istančan njuh da osjete miris opasnog plina metana i predskažu druge opasnosti. Kada bi miševi krenuli bježati prema izlazu iz jame, za njima bi krenuli i komorati

U sedamnaestoj godini života, s diplomom elektrotehničke struke, krenuo sam 1954. godine trbuhom za kruhom i našao se u jami među komoratima rudnika Lipnica. Pozdrav “sretno” i “komorat” dvije su riječi koje se najčešće čuju među rudarima. U jami prepunoj raznih zamki i opasnosti treba imati mnogo sreće da se izvuče živa glava, a komorat je drug, radni kolega, prijatelj u nevolji, brat. Iskreno govoreći, bio sam više zbunjen, a manje uplašen ambijentom u kojem sam se našao. U to je vrijeme zemlja vapila za ugljem, a komorati su s ono malo, uglavnom zastarjele mehanizacije, može se komotno kazati, kopali ugalj golim rukama. Uz slabu svjetlost lampi karabituša, u dimu, prašini, dihanje na škrge, pucketanje, praskove, padanje ogromnih gromada uglja, uz zveket lopata i vagoneta, komorati su otimali iz zemljine utrobe tone uglja. Navikli na sve i svašta, u otkopu su se ponašali, barem se tako činilo, bez straha, komotno. Pravili su dosjetke jedan na račun drugoga, na račun svojih žena, a često su se čule i masne psovke.

Kada bi iznenada u otkopu, gore visoko iznad njihovih glava zaškripalo, zapucketalo, pa počeli da padaju komadi uglja, komorati su, kao po komandi, bacali krampe i lopate bježeći iz otkopa čekajući da se situacija smiri. Zatim bi prvi u otkop ulazio glavni kopač. Nakon što bi prekontrolirao sigurnost, ulazili bi komorati i nastavljali da fedraju ugalj. Za to vrijeme kopač Rešo bušio je rupe za nove šuse (mine), a lagumaš Pejo u njih gurao štapine s barutom i dobro ih nabijao ilovačom.

Dok se jama tresla od eksplozija, komorati su na sigurnom mjestu i odstojanju brojali eksplodirane šuse i komentirali koliko je koji uglja donio. Slijedilo je čekanje da dim izađe iz otkopa i da se prašina slegne. Ovaj kratki predah koristili su da iz svojih torbi izvade i pojedu što su im njihove kuharice (supruge) pripremile. Mato i Franjo jeli su skoro redovno hljeb i slaninu, kopaču Reši obrok je bio komad pite kupusnjače preostale od sinoćnje večere, dok je Džafer iz Obodnice redovno obročio komad prohe i skuhani, ocijeđeni grah trešnju u obliku povećeg grumena. Ostatke hrane nosili su redovno miševima koji su za njima stigli čak do otkopa. Veliki grijeh bio ih je ubijati jer su miševi imali istančan njuh da osjete miris opasnog plina metana i predskažu druge opasnosti. Kada bi miševi krenuli bježati prema izlazu iz jame, za njima bi krenuli i komorati.

Komorati ne vole vidjeti žensko u jami jer vjeruju da to donosi nesreću. Čak su i svetoj Barbari, zaštitnici rudara, oduzeli oreol svetosti i vide je kao ružnu i zlu ženu koja donosi nesreću. Nekom prilikom, dok je išao kroz jamu, komoratu Džaferu “prikazala” se Barbara. Videći je onakvu ružnu i nikakvu, Džafer se dao u bijeg u strahu vičući: “Bahira! Bahira!” Bahira je bilo ime Džaferove supruge, krupne žene, prijeke naravi, koje se on, onako sitne građe, s pravom plašio.

Na dan kad su se dijelile plaće ili fošus (predujam), komorate su redovno na kapiji rudnika sačekivale supruge da spase zaradu od bifedžija, prodavača rakije i povjerilaca koji su čekali komorate s tekama. Znajući šta ih čeka, komorati su se pred kapijom na razne načine dovijali da od svoje zarade sačuvaju nešto i za sebe. Nakon što bi od muževa primile zaradu, supruge su odlazile i kod kuće, zavisno od debljine muževe koverte, komentirale: “Majko moja, za kog se ja udadoh!”; “Dabogda crk'o, s ovim ne mogu ni sapuna kabaša kupiti da njega izmijem i haljinku mu operem”; “Mašala, neka mi je zdrav i živ moj Salko!” Za to su vrijeme komorati već bili u obližnjem bifeu, čučali ispred prodavnice, ispijali iz flaše rum ili rakiju brlju uz pjesmu: “Mi rudari ne pijemo vina, samo vodu, rušimo gospodu.”

Sutradan izjutra na frlezi (prozivci), poslovođa jame Ban prvo je sebi i komoratima s kojima je sinoć pio upisivao u šihtericu izostanak s posla, a onda i ostalima za koje bi procijenio da su sinoć prepili pa ih vraćao kućama da liječe mahmurluk.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!