KAKO RELATIVIZIRATI NAORUŽAVANJE REPUBLIKE SRPSKE

No, sudeći po Abazu, samoproglašenom radikalnom ljevičaru, plenumašu i borcu protiv kapitalizma, “Bošnjaci” se ne bi trebali brinuti niti uopće obazirati šta rade Dodik i njegove falange, već se, umjesto toga, posvetiti borbi protiv “islamizacije” i, pazite sad, “retradicionalizacije” Sarajeva.

Prohrvatski i radikalni neomarksistički portal Prometej.ba nepresušan je izvor zabave koju pruža uglavnom stupidnošću svojih tekstova, a koji zbog neopisive gluposti u argumentaciji nenamjerno parodiraju vlastita stajališta.

Jedan od takvih jeste tekst izvjesnog Minela Abaza Zašto se razlikuje kantonalno od entitetskog naoružavanja?, u kojem je Abaz, glumeći korisnog idiota Miloradu Dodiku, zaključio kako je licemjerno buniti se kada samoproglašeni secesionost Milorad Dodik nabavlja oružje za svoj MUP, a šutjeti kada to isto radi MUP Kantona Sarajevo.

Za ovo mu je izvor vijest s portala Buka u kojoj se tvrdi da MUP KS planira za 2018. godinu nabavku “specijalne policijske opreme (vatreno oružje)”. No, ako zanemarimo činjenicu da je jedna stvar zanavljanje policijske opreme (nije navedeno šta ta oprema podrazumijeva), a sasvim druga kupovina 2.500 dugih cijevi, da je MUP RS-a pod potpunom kontrolom čovjeka koji na dnevnoj osnovi zagovara raspad države, da se radi o naoružavanju institucije koja je proglašena odgovornom za genocid nad Bošnjacima, da je riječ o presedanu koji je izazvao zabrinutost zapadnih vlada, izgleda da je glavni argument za Abazov tekst njegov vlastiti normativni moralni relativizam.

Abazu je naoružavanje MUP-a RS-a ustvari “naoružavanje Srba”, a obnavljanje opreme MUP-a KS “naoružavanje Bošnjaka”, a to je, jelte, sve isto. Nije baš sigurno bi li mlađahni Abaz imao isto mišljenje da se tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu zatekao na prostorima na kojima je MUP RS-a “čuvao” javni red i mir.

No, sudeći po Abazu, samoproglašenom radikalnom ljevičaru, plenumašu i borcu protiv kapitalizma, “Bošnjaci” se ne bi trebali brinuti niti uopće obazirati šta rade Dodik i njegove falange, već se, umjesto toga, posvetiti borbi protiv “islamizacije” i, pazite sad, “retradicionalizacije” Sarajeva.

Naravno, nije ni potrebno spominjati da se već isti dan ovaj Abazov tekst našao na stranicama RTRS-a, jer i zvuči kao nešto što bi napisao neko iz tamošnje redakcije.

 

PROČITAJTE I...

Stara narodna poslovica diktira da se ne živi u mjestu gdje nema hafiza i hećima. Postoji i mišljenje uleme kako je dužnost svake zajednice da u svojim redovima ima hafiza Kur’ana. Slijedeći to, drago mi je da sam – nakon povratka hafiza Fidanija u Sarajevo – popunio tu prazninu u Sloveniji, a svakako se nadam da neću dugo ostati sam i da ćemo, ako Bog da, u Sloveniji imati još čuvara Božije Objave

“Osjetio sam kao da me nešto podiglo sa zemlje. Geler me je pogodio u lijevu stranu lica, izbio mi lijevo oko, polomio mi nos u 43 komada i glava mi je pukla u 12 komada. Uvijek sam uz sebe imao maramicu kojom sam brisao znoj s čela kada igram fudbal. Kada sam se probudio, dirao sam se da osjetim jesu li mi ruke i noge u redu. Osjetio sam nemoć i tešku glavu, nisam mogao disati, nisam više ništa vidio. Mislio sam da mi je ta maramica pala preko očiju, zgrabio sam za lice i trznuo jer sam želio da skinem to s lica, da progledam, a zapravo sam svoje oko trgnuo koje je bilo izbijeno. Prepao sam se i počeo sam da vrištim. Bio sam pokriven nekom dekom jer su mislili da sam mrtav”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!