Kad žrtva zavapi: “Mir, mir, niko nije kriv”

Prošlo je 5 godina od osnivanja Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK). Da li on postoji danas, sa sigurnošću ne zna ni njegov predsjednik Mustafa Cerić. To mrtvorođenče, zapravo, nikada nije ni imalo neke aktivnosti i rezultate. Ipak, uočljivo je da se Cerić više i ne predstavlja kao predsjednik SBK-a. Uočljivo je i da ga sve manje ima u društvu njegovog partnera Zukorlića, kojem je Cerić očito postao nepotrebni bagaž u novoj prosrpskoj politici zavijenoj u celofan žrtvinog vapaja za pomirenje

Kada je, prije nešto više od pet godina, u Sarajevu osnovan Svjetski bošnjački kongres od strane dvojca Zukorlić – Cerić, spektakularno je najavljeno doba bošnjačkog preporoda s parolom “Bošnjaci dolaze”. Na osnivanju je rečeno da je u Bošnjaka sve izgubilo ugled, da nam stranke nisu vjerodostojne, da nemamo svoje akademije, institute, ustanove, kongrese. Bila je to, zapravo, najava nadolazeće inflacije “bošnjačkih zmajeva od papira” s glamuroznim nazivima i parolama. Od istih “bošnjačkih mesija” osnivane su u tim godinama akademije, fondacije, kulturne zajednice, matice i ostale trice. U svima njima centralno mjesto zauzimao je prefiks “bošnjačka”, jer, kako je tada istakao Zukorlić, sve se to radi “s ciljem stvaranja pune slobode Bošnjaka u domovini i dijaspori”.

Bit će potrebno svega pet godina pa da Zukorlić, nakon tzv. koalicije “Derviš i smrt” s Aleksandrom Vučićem, u Novom Pazaru održi kongres svoje Bošnjačke demokratske zajednice Sandžaka s jednim ciljem – protjerivanjem riječi “bošnjačka” iz stranačkog imena. Ovog puta nije bilo Cerića, zamijenio ga je masonski majstor 33. stepena Nenad Prokić, koji je poručio da Bosnu ne može niko nikome u amanet ostavljati, pa, bezbeli, ni Alija Erdoğanu.

Šta je to potrebno pa da od “najvećeg Bošnjaka” postanete omiljeni bradati pomiritelj Aleksandra Vučića? Potrebno je da sjednete u beogradsku fotelju koja tvrdi bošnjački jezik pretvara u mehku spužvu žrtve pomiritelja.

No, nešto je tu kontradiktorno. Zbog čega su Zukorlićeve parole “za pomirenje” namijenjene samo srpskim političarima? I to ne svim. Samo ovim na vlasti. Onima koji imaju moć i mehanizme. Prema njima je snishodljiv, popustljiv i uviđajan. Ali, prema svojim rivalima u Sandžaku nije takav. Tu je onaj stari okrutni Zukorlić s oštrom retorikom. I dalje među sandžačkim Bošnjacima prebira izdajnike i označava ih na udarnim terminima televizije Pink i Informera. Njima Zukorlić nikako ne može oprostiti. Oni su lično njega povrijedili. No, on može oprostiti i pomiriti se u ime svih bošnjačkih žrtava, svih osakaćenih i unesrećenih, sa Srbima, s Vučićem, Dačićem, Šešeljom. On je sam sebi izdao taj certifikat.

I šta je tu sporno? Čovjek se mijenja. Naročito onaj na vlasti i zarad vlasti. I sve je ovo za dobre poznavaoce prilika u Sandžaku logičan slijed stvari. I sve bi možda bilo u domenu političarenja da nije uloge Islamske zajednice u Srbiji. Ona je postala sredstvo u političkoj borbi Muamera Zukorlića. Islamska zajednica u Sandžaku, kojom je nekada rukovodio Zukorlić, a danas njom formalno-pravno rukovodi muftija Dudić, sve je manje vjerska institucija, a sve više vjerski ogranak Zukorlićeve stranke. Jer, tu se više ne zna ko je profesor u medresi, a ko odbornik SPP-a, ko je efendija, a ko čuvar kutija u biračkom odboru, ko je novinar Glasa islama, a ko stranački portparol.

Na Kongresu novokrštene SPP bile su muftije, glavni imami i imami, predsjednici Medžlisa, profesori FIN-a i medrese. Svi su se oglušili od odluku Rijaseta u Sarajevu o stranačkoj neutralnosti. Zato u Sandžaku, umjesto da Islamska zajednica ima i vjernike političare, intelektualce i biznismene kao svoju podršku, na sceni je obrnuti proces u kojem stranke i političari imaju svoje Islamske zajednice, svoje efendije i muftije. I nije tajna da Rijaset u Sarajevu i reis nemaju nikakvog mehanizma da ovo zaustave. I oni su kao i Dudić formalno-pravni subjekt. Riječ na papiru koja u stvarnosti ne znači ništa. Jer, ostavka Zukorlića na mjesto muftije nije značila njegovo povlačenje iz Islamske zajednice, bila je to samo predstava za Sarajevo i Rijaset. Suštinski je Zukorlić i dalje muftija, tako se i oslovljava i najavljuje. On je formalno-pravno skinuo ahmediju kao teret za svoju novu beogradsku rolu. Tim je dobio krila za nesmetanu zloupotrebu Islamske zajednice za svoju stranku i političke dilove.

Rijaset je izigran, Cerić je nasamaren, a sandžačkim Bošnjacima uzurpirana je Islamska zajednica zarad nove avanture i nove politike Zukorlića. Ona je oslonjena na pomirenje sa srpskim režimom, a starim podjelama među Bošnjacima u Sandžaku.

PROČITAJTE I...

Uvod u historijsko vrijeme djelovanja gradonačelnika Mostara Mujage Komadine prvi je nastavak feljtona iz knjige književnika Ibrahima Kajana koja uskoro izlazi u izdavačkoj kući “Dobra knjiga”, Sarajevo. U više nastavaka koje feljtoniziramo u sedmičniku Stav pokušat ćemo, uranjanjem u dostupne dokumentarne izvore od kojih se neki prvi put objavljuju na našem jeziku, profilirati osebujnu osobu Mustafe Mujage Komadine, s ciljem da se odgovori na bitno pitanje što je bilo ključno u njegovom ukupnom djelovanju, po čemu je sudjelovao u historijskim kretanjima u razvoju Mostara, a i na razini Bosne i Hercegovine, posebice u profiliranju stavova poznatog “Džabićeva pokreta”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!