Kad žrtva zavapi: “Mir, mir, niko nije kriv”

Prošlo je 5 godina od osnivanja Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK). Da li on postoji danas, sa sigurnošću ne zna ni njegov predsjednik Mustafa Cerić. To mrtvorođenče, zapravo, nikada nije ni imalo neke aktivnosti i rezultate. Ipak, uočljivo je da se Cerić više i ne predstavlja kao predsjednik SBK-a. Uočljivo je i da ga sve manje ima u društvu njegovog partnera Zukorlića, kojem je Cerić očito postao nepotrebni bagaž u novoj prosrpskoj politici zavijenoj u celofan žrtvinog vapaja za pomirenje

Kada je, prije nešto više od pet godina, u Sarajevu osnovan Svjetski bošnjački kongres od strane dvojca Zukorlić – Cerić, spektakularno je najavljeno doba bošnjačkog preporoda s parolom “Bošnjaci dolaze”. Na osnivanju je rečeno da je u Bošnjaka sve izgubilo ugled, da nam stranke nisu vjerodostojne, da nemamo svoje akademije, institute, ustanove, kongrese. Bila je to, zapravo, najava nadolazeće inflacije “bošnjačkih zmajeva od papira” s glamuroznim nazivima i parolama. Od istih “bošnjačkih mesija” osnivane su u tim godinama akademije, fondacije, kulturne zajednice, matice i ostale trice. U svima njima centralno mjesto zauzimao je prefiks “bošnjačka”, jer, kako je tada istakao Zukorlić, sve se to radi “s ciljem stvaranja pune slobode Bošnjaka u domovini i dijaspori”.

Bit će potrebno svega pet godina pa da Zukorlić, nakon tzv. koalicije “Derviš i smrt” s Aleksandrom Vučićem, u Novom Pazaru održi kongres svoje Bošnjačke demokratske zajednice Sandžaka s jednim ciljem – protjerivanjem riječi “bošnjačka” iz stranačkog imena. Ovog puta nije bilo Cerića, zamijenio ga je masonski majstor 33. stepena Nenad Prokić, koji je poručio da Bosnu ne može niko nikome u amanet ostavljati, pa, bezbeli, ni Alija Erdoğanu.

Šta je to potrebno pa da od “najvećeg Bošnjaka” postanete omiljeni bradati pomiritelj Aleksandra Vučića? Potrebno je da sjednete u beogradsku fotelju koja tvrdi bošnjački jezik pretvara u mehku spužvu žrtve pomiritelja.

No, nešto je tu kontradiktorno. Zbog čega su Zukorlićeve parole “za pomirenje” namijenjene samo srpskim političarima? I to ne svim. Samo ovim na vlasti. Onima koji imaju moć i mehanizme. Prema njima je snishodljiv, popustljiv i uviđajan. Ali, prema svojim rivalima u Sandžaku nije takav. Tu je onaj stari okrutni Zukorlić s oštrom retorikom. I dalje među sandžačkim Bošnjacima prebira izdajnike i označava ih na udarnim terminima televizije Pink i Informera. Njima Zukorlić nikako ne može oprostiti. Oni su lično njega povrijedili. No, on može oprostiti i pomiriti se u ime svih bošnjačkih žrtava, svih osakaćenih i unesrećenih, sa Srbima, s Vučićem, Dačićem, Šešeljom. On je sam sebi izdao taj certifikat.

I šta je tu sporno? Čovjek se mijenja. Naročito onaj na vlasti i zarad vlasti. I sve je ovo za dobre poznavaoce prilika u Sandžaku logičan slijed stvari. I sve bi možda bilo u domenu političarenja da nije uloge Islamske zajednice u Srbiji. Ona je postala sredstvo u političkoj borbi Muamera Zukorlića. Islamska zajednica u Sandžaku, kojom je nekada rukovodio Zukorlić, a danas njom formalno-pravno rukovodi muftija Dudić, sve je manje vjerska institucija, a sve više vjerski ogranak Zukorlićeve stranke. Jer, tu se više ne zna ko je profesor u medresi, a ko odbornik SPP-a, ko je efendija, a ko čuvar kutija u biračkom odboru, ko je novinar Glasa islama, a ko stranački portparol.

Na Kongresu novokrštene SPP bile su muftije, glavni imami i imami, predsjednici Medžlisa, profesori FIN-a i medrese. Svi su se oglušili od odluku Rijaseta u Sarajevu o stranačkoj neutralnosti. Zato u Sandžaku, umjesto da Islamska zajednica ima i vjernike političare, intelektualce i biznismene kao svoju podršku, na sceni je obrnuti proces u kojem stranke i političari imaju svoje Islamske zajednice, svoje efendije i muftije. I nije tajna da Rijaset u Sarajevu i reis nemaju nikakvog mehanizma da ovo zaustave. I oni su kao i Dudić formalno-pravni subjekt. Riječ na papiru koja u stvarnosti ne znači ništa. Jer, ostavka Zukorlića na mjesto muftije nije značila njegovo povlačenje iz Islamske zajednice, bila je to samo predstava za Sarajevo i Rijaset. Suštinski je Zukorlić i dalje muftija, tako se i oslovljava i najavljuje. On je formalno-pravno skinuo ahmediju kao teret za svoju novu beogradsku rolu. Tim je dobio krila za nesmetanu zloupotrebu Islamske zajednice za svoju stranku i političke dilove.

Rijaset je izigran, Cerić je nasamaren, a sandžačkim Bošnjacima uzurpirana je Islamska zajednica zarad nove avanture i nove politike Zukorlića. Ona je oslonjena na pomirenje sa srpskim režimom, a starim podjelama među Bošnjacima u Sandžaku.

PROČITAJTE I...

Činjenica da 140. godišnjica od ubistva muftije Karabega protječe u tišini, bez naučnih skupova, okruglih stolova ili tribina, jasan je pokazatelj da Bošnjaci Mostara i Bosne i Hercegovine u cjelini još nisu dovoljno svjesni svoje historije i identiteta. O muftiji Karabegu knjigu piše dr. Ibrahim Kajan, koji u razgovoru za Stav govori o veličini Karabegove žrtve, zapostavljanju muftije Karabega od strane istraživača i institucija, te o svom romanu

Meho Bašić je za života odbio priznanje “Zlatni ljiljan”. U toku rata, prilikom jedne godišnjice su ga predlagali, ali im je on rekao da se ne bori ni za ljiljane ni za pare. Nakon pogibije, posthumno mu je dodijeljen. Kod kuće je često imao običaj kazati da glavni glumci poginu na kraju. U porodici su stalno strepili nad tim riječima, koje su se na koncu, nažalost, obistinile

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!