Jerusalem nije na prodaju

Izraelci i njihovi američki i evropski pomagači moraju shvatiti da problemi u Svetoj Zemlji neće prestati sve dok se ne okonča izraelska okupacija

Odluka administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa da prizna Jerusalem kao glavni grad Izraela, te da premjesti Ambasadu SAD-a iz Tel Aviva u Jerusalem, šamar je u lice ionako krhkog bliskoistočnog mirovnog procesa i međunarodne diplomacije. Očekivano, taj je potez globalno osuđen i odbijen. Sjedinjene Države još imaju priliku poništiti svoju odluku te prihvatiti Istočni Jerusalem kao glavni grad države Palestine. To je jedini način da se mirovni proces oživi.

Iako Trumpova administracija insistira na tome da će ovaj korak olakšati dijalog između Izraela i Palestine, ostaje nejasno kako se nepoštivanje jedinstvenog historijskog, vjerskog i zakonskog statusa Jerusalema može shvatiti kao korak u pravom smjeru. Naprotiv, taj je potez potkopao i ono malo preostale nade za mir. Već nekoliko mjeseci američki zvaničnici govore o novom planu za mirovne pregovore, ali još ništa nije objavljeno. Ako je odluka o Jerusalemu prvi dio te nove mirovne inicijative, možemo je odmah proglasiti mrtvom. Oni moraju shvatiti da Jerusalem nije nekretnina za prodaju.

Potez Trumpove administracije glede Jerusalema predstavlja toksičnu mješavinu populizma i jednostranosti. Njegovim proglašenjem za glavni grad Izraela Trump nije samo oborio 70 godina američke vanjske politike, već je prekršio i niz rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a koje datiraju još iz 1967. godine. Svijet se solidarizira s narodom Palestine o pitanju Jerusalema i dvodržavnog rješenja. To uključuje i Papu, kao i druge kršćanske crkve i zajednice. Jedna od dobrih stvari proizišlih iz pogrešne Trumpove odluke jeste ponovno stavljanje u središte globalne agende palestinskog pitanja zaboravljenog od početka “Arapskog proljeća” i porasta ISIL-ovog terorizma. Ovaj novi impuls sada treba iskoristiti u svrhu iznalaženja pravednog i trajnog mira.

Proteklih nekoliko godina Palestinci su učinili mnogo u postavljanju temelja za mirovni proces. Ranije ove godine, “Hamas” je predstavio novi politički dokument kojim je prihvatio stvaranje palestinske države po granicama iz 1967. godine i napravio bitnu razliku između judaizma kao religije i cionističkog projekta. U oktobru su palestinske političke partije “Hamas” i “Fatah” potpisale ugovor o pomirenju s ciljem zajedničkog pristupanja pregovorima. No, ponovo im nedostaje iskren i ozbiljan partner na izraelskoj strani da bi se proces pokrenuo.

Prošlog ljeta, izraelsko provociranje mijenjanjem status quo Harem-i-šerifa uzrokovalo je raširene sukobe na okupiranim teritorijama i diljem islamskog svijeta, što je dovelo do smrti mnogih ljudi. Američka odluka o Jerusalemu stvari je učinila gorom.

Kao odgovor na ovakav razvoj događaja, predsjednik Recep Tayyip Erdoğan sazvao je 13. decembra vanrednu sjednicu Organizacije islamske kooperacije (OIC). Samit u Istanbulu okupio je više od 30 šefova država i predstavnike svih 57 zemalja članica i nekoliko zemalja‑promatrača. Jednoglasno su Jerusalem proglasili glavnim gradom Palestine pod izraelskom okupacijom. Ova historijska odluka dala je novi impuls palestinskoj stvari i imat će dalekosežne posljedice.

Do danas je 137 zemalja priznalo Palestinu, a podrška i dalje raste. Ovo je važan razvoj događaja imajući u vidu neotuđiva prava Palestinaca.

Ovo će se nastaviti UN-ovom procedurom za opoziv jednostrane američke odluke. Na glasanje Vijeća sigurnosti SAD će sigurno staviti veto, a potom će uslijediti glasanje Generalne skupštine. Ovo je dobro i za univerzalno priznavanje osnovnih prava Palestincima.

Drugi bitan ishod samita OIC-a jeste predanost očuvanju historijskog i religijskog karaktera Al‑Kudsa i Harem-i-šerifa i jačanju Palestinaca općenito, posebno stanovnika Jerusalema. Nekoliko fondova uspostavljenih u okviru Islamske razvojne banke bit će pojačani da bi se pomoglo Palestincima.

Onima u kršćansko-cionističkim krugovima koji misle da Jerusalem muslimanima nije važan, trebale bi lekcije iz historije. Jerusalem je bio prva kibla za muslimane i u njemu se nalazi treća najvažnija džamija. On je dio noćnog putovanja i uzdizanja u Džennet poslanika Muhammeda. Jerusalem je neodvojiv od islamske religijske i kulturološke historije od vremena kada je drugi halifa Omar ibn Hatab ušao u grad 638. godine i priznao prava kršćanima i Jevrejima. Narednih četiri stoljeća Jerusalemom su upravljali muslimani, a dijelili su ga pripadnici sve tri abrahamske religije, sve do pada tokom križarskih ratova 1099. godine. Kada je Salahudin Ejubi, na Zapadu poznat kao Saladin, ponovo osvojio Jerusalem 1187. godine, učinio je isto što i Omer nekoliko stoljeća prije: objavio je amanet za sve vjernike i glavnog rabina vratio u Jerusalem s Kipra, gdje je bio u egzilu zbog križarskih ratova. Kada je posljednji osmanlijski garnizon 1917. godine napustio prastari grad, a preuzeli ga Britanci, počeli su istinski problemi.

Izraelci i njihovi američki i evropski saveznici moraju shvatiti da problemi u Svetoj Zemlji neće nestati sve dok se ne okonča izraelska okupacija, da bi se omogućili mir, sigurnost, prosperitet, poštovanje i povjerenje.

Američko-izraelska sila najveća je prijetnja miru i sigurnosti. Jerusalem nije na raspolaganju za trgovanje populizmom i jednostranošću i nije na prodaju po bilo kojoj cijeni. Ako Trumpova administracija ozbiljno želi mir na Bliskom istoku, ona mora potaći Izrael da prekine svoju decenijama dugu politiku okupacije, ponižavanja i otimanja, politiku koja mora biti osuđena i odbačena kao uvreda čovječanstvu u 21. stoljeću.

PROČITAJTE I...

Još se kao maloljetnik pridružio Muderizovoj jedinici, kasnije Četvrtoj muslimanskoj slavnoj brigadi, s kojima je učestvovao u svim bitkama. Otac mu je položio život kao šehid, a i sam je Esad tri puta ranjavan

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!