Iz Zapadne Hercegovine širi se “cheerleading groznica”

Na Svjetsko prvenstvo u Ameriku otišle u opremi koju nose fudbaleri bh. reprezentacije, a vratile se s osvojenim 11. mjestom. Vježbaju na cesti, a s evropskih prvenstava donose medalje. Ako “cheerleading” postane olimpijski sport, “cheerleadersice” će biti prvi bh. tim na Olimpijadi

Opasne vratolomije najatraktivniji su dio cheerleadinga, u svijetu jako raširenog, a u Bosni i Hercegovini još relativno nepoznatog sporta. Navijačice na utakmicama NBA lige nezaobilazna su stavka zabavnog programa u time outu ili na poluvremenu. Djevojke treniraju naporno da bi bile u vrhunskoj formi i u par trenutaka koje dobiju na parketu oduševljavaju publiku širom Sjedinjenih Američkih Država, gdje je ovaj sport nastao prije više od sto godina. Ta je tradicija kasnije prenesena u Evropu i sve ostale košarkaške lige svijeta. O cheerleadersicama su snimljeni brojni filmovi i serije, a u BiH se cheerleading počeo profesionalno razvijati prije sedam godina zahvaljujući Nikolini Čolak, trenutno jedinoj licenciranoj trenerici ovog sporta u našoj zemlji i predsjednici Skupštine Cheerleading saveza BiH. Nikolina je i predsjednica najtrofejnijeg cheerleading kluba “Široki” i aktualnog prvaka države.

Prvi kamp u Bosni

Posjetili smo je u sklopu Cheerleading kampa održanog 23. oktobra u sarajevskoj Skenderiji, prvog ovakvog događaja organiziranog pod okriljem Cheerleading saveza BiH. Do sada su se sva prvenstva i kampovi održavali u Hercegovini zato što taj dio naše države obiluje velikim brojem cheerleading klubova. Fascinantno je da Zapadnohercegovačka županija od moguća četiri grada ima klub u sva četiri, dok u Bosni nema niti jedan. Upravo s tim ciljem odlučeno je da Savez organizira kamp u glavnom gradu BiH.

A koliko je veliko interesiranje za ovim sportom, pokazuje učešće više od 200 uglavnom  djevojčica iz svih dijelova BiH, koje su nam s ponosom pokazale gimnastičke i akrobatske vještine.

“Svake godine ih je sve više. Prvi put kada je održan kamp u Širokom Brijegu bilo ih je najviše 60, a vidite koliko ih je danas. Cilj ovog događaja jeste da dovedemo kamp u neko mjesto gdje želimo razviti ovaj sport. Prvi je održan u Širokom Brijegu jer je tamo bio klub i željeli smo pokazati ljudima šta mi zapravo radimo. Održali smo kamp u Mostaru, a nakon toga su se rodila dva cheerleading kampa u tom gradu. Održan je kamp u Gacku, rodio se klub u Gacku. Želimo malo da pokrenemo Bosnu jer je interesantno da Široki, Grude, Posušje, Ljubuški imaju klubove, a Sarajevo, Tuzla i Zenica nemaju”, kaže Nikolina i dodaje da se nada da će se jednog dana državno prvenstvo u cheerleadingu održati u Sarajevu.

Učesnice su kampa Leona, Josipa, Ivana, Lara, Darija i Paula iz Posušja. Ovim sportom počele su se baviti prije deset mjeseci i kažu da im se puno sviđa. Pokazale su nam njihov najdraži pokret, grupstund, gdje djevojčice dižu na rukama jednu od njih visoko u zrak. “Nije teško da se napravi. Neko vas gore popne i vi navijate da vas bolje vide”, objašnjavaju djevojčice kojima je trenerica Nikolina uzor.

Ovaj sport kod djece razvija snagu, koordinaciju, fleksibilnost i izdržljivost. Koncentracija i uvježbanost su ključni, a iako postoje strogi pravilnici za sigurnost kojih se treneri moraju pridržavati, ako se ne pazi, povrede su dio ovog sporta. Tako je Petra iz Ljubuškog povrijedila ruku izvodeći akrobacije u kući. Cheerleading je oduvijek bio njen san. “Prije i nego smo čule za taj sport, prijateljice i ja smo svašta izvodile. Gledale smo na kanalu YouTube cheerleading. Najzanimljivija su dizanja, akrobacije, gimnastika, i to da svugdje putujemo. To sve kad se nauči nije strašno”, kaže Petra i dodaje da je cilj cheerleadinga da natjera gledaoce da počnu navijati.

 Cheerleading nije samo ples

Nikolina odmah na početku razgovora razbija prvu zabludu o navijačicama kao o samo lijepim djevojkama koje plešu i mašu pomponima, a dokaz da je cheerleading više od plesa jeste taj što ga je Olimpijski odbor prije dvije godine i službeno proglasio ekstremnim sportom.

“Velika je razlika između plesačica i cheerleadersica. U Hercegovini se to već razumije. Cheerleading je akrobacija, kad nas vidite na plafonu, to smo mi. A plesači su samo na terenu, uzmu pompon i ne rade ništa od akrobacija. Cheerleading je gimnastika, cheerleading je, prevedeno na naš jezik, navijačko-akrobatski ples. Ali u biti, to više nije ples. Sada je to sport. Naime, do sada se smatrao plesom jer nisu ga imali u šta svrstati. Ali 31. maja 2013. godine cheerleading je priznat kao sport, a u toku su pregovori za ulazak ovog sporta na Olimpijske igre”, priča Nikolina i dodaje da je i u BiH u toku priznavanje ovog sporta na nivou države.

Za postojanje cheerleadinga u našoj zemlji najviše se pročulo kada su cheerleadersice iz Hercegovine, predstavljajući bh. reprezentaciju na svjetskom prvenstvu u SAD-u 2013. godine, među 78 država osvojile 11. mjesto. Inače, svako svjetsko prvenstvo održava se u Orlandu u Disneylendu. Prvi njihov odlazak na prvenstvo nadležne institucije nisu htjele podržati jer  nisu znale o čemu se radi. “Kome god dođem, ljudi mi se smiju. Ja sam njima u Ameriku poslala dopis i opisala situaciju. Onda nam je Amerika platila sve troškove. Tu smo bili 15 dana. Gledajući kakve oni uvjete imaju tamo, mi ovamo nemamo apsolutno ništa, sve da nismo posljednji, uspjeh je”, priča Nikolina.

Nakon što im je Amerika platila sve troškove, dobili su dopis šta trebaju ponijeti na svjetsko prvenstvo, između ostalog, pisalo je da treba i službena opremu s grbovima države. “Nažalost, u Širokom ćeš prije kupiti dres hrvatske reprezentacije nego bosanskohercegovačke. Nažalost, ali tako je. Prvo nismo znali gdje to da nađemo, drugo, službena oprema košta. Onda smo zvali Edina Džeku i njegovog PR menadžera, koji je zvao Nogometni savez BiH. Tako smo imali prijem u Savezu i od njih smo dobili opremu. Jest da smo bili jedina cheerleading reprezentacija koja je imala dresove na kojima piše fudbal, ali je bitno da imamo grb i da nas nisu diskvalificirali. Ljudi su nam dali što su imali i hvala im na tome”, priča Nikolina.

Nakon osvojenog rezultata, dobili su podršku države za ponovni odlazak na svjetsko prvenstvo 2015. godine, gdje su bili 15. “Platili su nam put i smještaj u Americi, a reprezentacija ponovo pogurala s opremom. Poklonili su nam trenerke. Iste njihove, ali su ovaj put ostavili mjesto da mi odštampamo svoj natpis. U znak velike zahvale, mi smo došli na Koševo i nastupali na utakmici BiH – SAD. Na snimku se mogu čuti uzdasi publike i vidjeti oduševljenje”, kaže Nikolina i dodaje da je, zahvaljujući osvojenim rezultatima, BiH u svjetskom savezu dobila pravo glasa.

Osim državnih službenih prvenstava, postoje i turniri koje klubovi međusobno organiziraju radi druženja. Prva dva s državnog prvenstva idu na evropsko prvenstvo. Uključujući cijelu Hercegovinu i tri kluba u RS-u, danas u BiH postoji  oko 15 cheerleading klubova, a sve je počelo prije sedam godina, kada je “Široki” igrao utakmicu s “Hajdukom”. U ovaj mali hercegovački gradić tada su došle i Spalatine, službene navijačice ovog hrvatskog kluba i viceprvakinje svijeta u cheerleadingu. “Mi smo to tada vidjele i htjele smo probat. Nas deset je u Širokom otvorilo klub. Međutim, tada se nije niko nadao da ćemo nakon šest godina imati evo šesto državno prvenstvo”, kaže Nikolina.

Atraktivnost ga čini privlačnim

Cheerleading je uz fudbal najmasovniji i najbrže rastući sport u svijetu te je jedini sport gdje se ravnopravno takmiče cure i dječaci.

“To je čudo koliko se ljudi bavi cheerleadingom u svijetu. Sami vidite koliko je skočila zainteresiranost u BiH za nekoliko godina. Atraktivnost je to što čini ovaj sport privlačnim. Nama se puno puta desilo da u Hercegovini na nekoj istoj manifestaciji nastupimo mi i neki plesni klub. Ne želim nikog da ponizim, ali oni reda radi dobiju pljesak. Ali kad izađu navijačice koje lete po zraku, to je sve na nogama. I kad dijete to gleda, kaže: ‘I ja želim biti ona tamo glavna'”, priča Nikolina.

Sport je nastao u SAD-u prije 116. godina, a poznati cheerleaderi bili  su George Bush, Michelle Obama, Madona, Sandra Bullock. Danas se na NBA utakmicama izvodi plesni dio cheerleadinga, a na američkom fudbalu izvodi se akrobatski dio, kada se  kao najatraktivniji dio izvode salta u zraku.

Pripreme za takmičenja iziskuju mnogo truda, rada i discipline. Koreografija koju sama Nikolina smisli traje 2 i po minute. “Pripremanje za sezonu počinje u osmom mjesecu, a državno takmičenje tek je u trećem mjesecu. Prvi je put BiH izašla na službeno evropsko prvenstvo ove godine i pala je prva službena medalja. Široki je osvojio bronzu. Sve evropske turnire pokorili smo, tako da nam nije zanimljivo više. Turniri su nas ojačali, pa smo izašli na prvenstvo”, priča Nikolina.

A koliko je ovaj sport koristan za djecu i odrasle govori i činjenica da su ga neke zemlje uvrstile u svoj nastavni sistem. To su Amerika, Japan, Norveška, Finska i Velika Britanija. “Bilo bi mi drago da se to nekad desi i u BiH, ali trenutno za to uvjeta nema. Naših pola osnovnih škola nema dvoranu uopće. Imaju vanjska igrališta. Kad pada kiša, tjelesni rade u učionici. Tako da treba prvo srediti infrastrukturu”, tvrdi Nikolina.

Od svih medalja najdraža je ona koju su prije dvije godine osvojili na otvorenom evropskom turniru u Disneylandu u Parizu. “Od jako puno ekipa, na postolju se našla Kina, Japan i ‘Široki’. Znači, dvije zemlje koje rasturaju gimnastiku i BiH. Haj što su se naši roditelji iznenadili, nego i Kinezi gledaju, ništa im jasno nije. Mi koji nemamo ni upola uvjete kao Kinezi i Japanci i pola država koje smo ostavili iza sebe”, priča Nikolina.

BiH trenutno nema niti jednu gimnastičku dvoranu da je u funkciji. A svakom cheerleading klubu potrebna je gimnastička dvorana. “Većina klubova trenira u nekim prostorijama koje nemaju ni adekvatnu visinu za bacanje. Pa kad idu raditi akrobacije, izlaze na cestu, nose strunjače na srid ciste. Bogu fala, mi u Širokom imamo tu i tamo uvjete. Ima njih puno treniraju na pločicama. Ali to djecu ne zanima. To igra srcem. Jedna mama mi je rekla: ‘Možda da imaju uvjete, ne bi bili ovako dobri. Ovako se oni ubiše da nešto nauče'”, rekla je Nikolina.

Službeno, s tri godine djeca se mogu upisati na ovaj sport. “Međutim, imamo u nekim klubovima i djecu s dvije i po godine. U Zapadnohercegovačkoj županiji imamo ogromne liste čekanja. Klubovi su puni. Nama je dvorana na svakom prvenstvu puna. Pogotovu kada nastupaju juniori jer su tada najjače akrobacije”, kaže Nikolina i dodaje da će se sedmo državno prvenstvo u cheerleadingu održati u Posušju, a do sada je najavljeno preko 1.500 učesnika.

Sport bez nacionalnih i rodnih podjela

Zbog velike zainteresiranosti, Nikolina trenutno priprema 13 novih djevojaka za ispit trenera u cheerleadingu, što je inače jako skupo i polaže se na engleskom jeziku, ali prema njenim riječima, na kraju se isplati.

Iako se u ovom sportu dječaci i djevojčice takmiče ravnopravno, u BiH se dječaci rijetko odlučuju na ovaj sport. Jedan je od njih Paul Filip Palac iz Širokog Brijega. Ima 15 godina i kaže da mu se cheerleading svidio nakon što je gledao film Bring It On.  “Tad sam čuo da to ima i kod nas. Kao muškarcu, u početku je bilo malo teško. Al’ kad se ljudi upoznaju s ovim sportom, lakše je”, priča Palac. Najdraža nagrada mu je osvojena u Parizu 2014. godine, a voli pokret  partnerstund. “To je kad dižem nekog od njih u zrak. Zabavno je i putujemo puno”, priča Palac.

Inače, u ovom sportu muškarci trebaju zbog snage, za sve stuntove, dizanja i piramide koji se izvode. Ko u timu ima muškarca, kao da je dobio jackpot.

“U nas cura baca curu, a kod nekih to rade četiri muškarca. Kod njih mora odletjeti više. Ne možemo mi jače baciti nego ona četiri muškarca koja izgledaju kao bodyguardi. U BiH kad vidite dečka da počne plesat, odmah slijedi cijeli niz epiteta. Otkada se ‘Široki’ probio s rezultatima, onda su dečki počeli dolaziti kod nas”, kaže Nikolina.

Poručuje svima da istraže o cheerleadingu i da se upoznaju s tim sportom. “To je divan sport. Ako ovako nastavimo nizati rezultate, možda prvi put u povijesti Bosna dobije timski sport na Olimpijskim igrama. Gledajući druge sportove, oni nisu ni blizu. Cilj su nam Olimpijske igre i pozivam sve u svim gradovima da dođu i pridruže se, da nađu svoje mjesto u svom klubu i oni koji u svojim gradovima žele naučiti i razviti ovaj sport neka se jave”, poručuje Nikolina.

Na kraju je dodala da u sportu nema nacionalizma. “Ja sam zbog toga tražila da se jedan klub izbaci iz Saveza. Tome nije mjesto u sportu. Rat je završio prije dvadeset godina i većina ove djece ni ne zna šta je rat. Ne treba ih trovati tim”, poručuje Nikolina.

PROČITAJTE I...

Sad je najviše koncentrirana na Olimpijadu koja će se 2018. godine održati u Južnoj Koreji. Olimpijadi prethodi Svjetsko prvenstvo u skijanju za osobe s invaliditetom u Italiji. Ilma kaže da će joj nastup na Svjetskom prvenstvu biti dobro zagrijavanje za Olimpijadu, ali i kako joj u trenažnom procesu najveći problem to što je jedina u Bosni i Hercegovini koja se profesionalno bavi paraolimpijskim skijanjem. Kaže da će naredne trke posvetiti svom rahmetli treneru prof. dr. hadži Senadu Turkoviću

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!