Iseljavanje biblioteke, useljavanje knjižnice

Nakon ponovne najave da će Sveučilište Mujaginu kuću jednostrano pretvoriti u knjižnicu, reagirao je i mostarski muftija mr. Salem ef. Dedović. “Projekt zaposjedanja Univerzitetske biblioteke protivan je i pravu i moralu. Na nju ne može polagati pravo isključivo Sveučilište, gdje su tu Univerzitet i svi stanovnici i građani?! Ona je opće dobro. S moralnog aspekta, ona je djelo dobročinstva i filantropije Bošnjaka, kozmopolite, gradonačelnika Mujage Komadine

 

U višedecenijskom procesu učitavanja hrvatskog nacionalnog predznaka na sve objekte i nekretnine koje su imale karakter javnih institucija i ustanova u zapadnom dijelu Mostara, iza ratnih linija razgraničenja, ovih dana na red došla je i kuća Mujage Komadine, najpoznatijeg mostarskog gradonačelnika.

Kako su izvijestili mostarski lokalni mediji, rektor Sveučilišta u Mostaru dr. Zoran Tomić 31. januara 2019. godine “osobno je upoznao” predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića s akcijskim planom provedbe strategije u ovoj godini. U tom je planu, prema tvrdnjama pomoćnice rektora Sveučilišta u Mostaru za nastavu, studente i pravna pitanja Vesne Kazazić, predviđeno da se u Mujaginu kuću, u kojoj je do agresije na Bosnu i Hercegovinu radila Biblioteka Univerziteta “Džemal Bijedić”, sada smjesti Sveučilišna knjižnica. Kazazićeva je još kazala da će se to desiti po okončanju imovinsko-pravnih sporova.

SAMOPROGLAŠENI VLASNICI

Mediji su uz ovu vijest objavili i posjedovni list u kojem je Sveučilište u Mostaru upisano kao posjednik Mujagine kuće. Ova vijest, kao eklatantan primjer pravnog nasrtanja na činjenice i pokušaj uskraćivanja prava na imovinu Univerzitet “Džemal Bijedić”, nažalost nije izazvala nužne reakcije širih društveno-političkih struktura u Hercegovini. Dok većina političkih zvaničnika u Bošnjaka smatra da je riječ o tipičnom pravnom pitanju, pravni stručnjaci mišljenja su da cijeli slučaj oko Mujagine kuće, kao i pitanje pravnog sljedništva imovine Univerziteta “Džemal Bijedić”, ponajmanje ima dodira s pravom. Pravni stručnjaci tvrde da su ovo politika i politikantstvo jer su i odluke na kojima Sveučilište u Mostaru crpi svoj legitimitet diskutabilne, budući da su donesene jednostrano 1992. godine od HVO-a, a u kojima je Univerzitet “Džemal Bijedić” potpuno negiran, a za novog titulara proglašeno Sveučilište.

Toj politici, treba podsjetiti, presuđeno je na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju u Hagu. Otvoreni nasrtaj na pravo korištenja kuće Mujage Komadine objavljen je prije pet godina tokom posjete hrvatskog ministra prosvjete, znanosti i sporta dr. sc. Željka Jovanovića rektorici Sveučilišta u Mostaru prof. Ljerki Ostojić i već tada, 14. februara 2014. godine, Mujagina kuća jednostrano je proglašena kao najprikladnije mjesto za Sveučilišnu knjižnicu koju valja obnoviti. I tada, baš kao i danas, reakcije s bošnjačke strane bile su rijetke i blijede. Prije pet godina reagirali su s Univerziteta “Džemal Bijedić” i mostarski književnik Ibrahim Kajan.

U saopćenju za javnost akademske zajednice Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru istakli su da imaju namjeru da kuću Mujage Komadine vrate u funkciju Univerzitetske biblioteke, koja bi služila kao opće dobro svim građanima Mostara i šire. Književnik Ibrahim Kajan u svom tekstu, punom osuda zbog iskazane samovolje čelnih ljudi Sveučilišta, zaključio je kako bi najprikladnije bilo ovu zgradu preimenovati u Muzej Grada Mostara. “Kuću gradonačelnika Mujage Komadine, koji je i sam po sebi, kao osoba, jedan od simbola mostarske prošlosti – treba što prije dovesti u stanje kakvo je bilo prije rata”, poručio je Kajan.

ISKLJUČIVOST I JEDNONACIONALNI KONCEPTI

Nakon ponovne najave da će Sveučilište Mujaginu kuću jednostrano pretvoriti u knjižnicu, reagirao je aktuelni mostarski muftija mr. Salem ef. Dedović. “Projekt zaposjedanja Univerzitetske biblioteke protivan je i pravu i moralu. Na nju ne može polagati pravo isključivo Sveučilište, gdje su tu Univerzitet i svi stanovnici i građani?! Ona je opće dobro. S moralnog aspekta, ona je djelo dobročinstva i filantropije Bošnjaka, kozmopolite, gradonačelnika Mujage Komadine. Isključivost, jednonacionalni koncepti koji zatvaraju puteve integraciji i prohodnosti ne mogu se prihvatiti. Dosta je takvih koncepata ovom gradu”, poručio je muftija.

Na jednostrane odluke i oduzimanje prava Univerzitetu “Džemal Bijedić” neće pristati ni njegov rektor prof. dr. Elvir Zlomušica. “U ovom slučaju mi nemamo dovoljno informacija. Ne bih volio da je tačno ovo što je objavljeno na portalima. Ako stvarno to ide u tom pravcu, to nije fer ni korektno prema Univerzitetu ‘Džemal Bijedić’. Mi ćemo uraditi sve što je u našoj mogućnosti kako do toga ne bi došlo. Borit ćemo se za naša prava”, kazao nam je rektor Zlomušica. On smatra da cijeli slučaj ima značajnog dodira s politikom te da bi jednostran odnos prema Mujaginoj kući značajno narušio međusobne odnose Univerziteta i Sveučilišta.

“Mi smo otvoreni za sve ideje koje će ići u smjeru prosperiteta Mostara i svega onoga što ovaj grad dalje neće dijeliti i činiti ga gradom slučajem”, poručio je rektor Zlomušica. Rektor će u svojim nakanama moći računati na podršku predstavnika bošnjačke političke scene u Mostaru. No, nismo baš sigurni da su se oni značajnije fokusirali na ovo pitanje i na eventualne implikacije ako Sveučilište stvarno zaposjedne Mujaginu kuću. Pogotovo zbog činjenice da je Mujagina kuća u zemljišno-knjižnom izvatku uknjižena kao državna svojina pod upravom NOO Mostar (izvršni organ uprave), a da mostarska javnost ne zna na osnovu čega čelni ljudi Sveučilišta u Mostaru mašu posjedovnim listom. Mujagina kuća danas je jedina ruševina u zapadnom dijelu Mostara i nalazi se tik uz sjedište Hrvatskog narodnog sabora Dragana Čovića.

Polazeći od činjenice da je u gruntovnim knjigama kuća Mujage Komadine uknjižena kao vlasništvo Grada Mostara, predsjednik Gradskog odbora SDA Mostar Salem Marić smatra da bilo kakve inicijative koje se pokreću oko te kuće neće polučiti nikakve rezultate ako se ne bude poštovao zakon. “O imovini Grada Mostara može odlučivati samo Gradsko vijeće”, kategoričan je Marić. On smatra da sadržaj u Mujaginoj kući mora odražavati jedinstveni Mostar koji će spajati i integrirati sve građane. “Nije to ničija privatna imovina i niko je ne može svojatati. U Mostaru se sve pokušava prebaciti na polje politike. Ovdje su jasni pravo i vlasništvo i politika ne bi trebala određivati šta će u njoj biti”, ustvrdio je Marić.

HISTORIJAT KUĆE MUJAGE KOMADINE

Kuća najpoznatijeg mostarskog gradonačelnika Mujage Komadine ima buran historijat. Izgrađena je 1901. godine kao prostrana jednokatnica s visokom mansardom. Kako to u biografiji Mujage Komadine piše Ibrahim Kajan, projektirao ju je inžinjer Miloš Komadina. Mujaga je u njoj ostao sve do svoje smrti 1925. godine. Odmah je nakon Drugog svjetskog rata nacionalizirana, tačnije 1946. godine. U gruntovnim spisima nalazimo podatak da je na osnovu ugovora o zamjeni 18. juna 1960. godine uknjižena kao vlasništvo države pod upravom NOO Mostar. Gradske vlasti su joj nekoliko puta mijenjale namjenu.

Najprije je u nju smještena Narodna biblioteka, potom Arhiv grada Mostara, Klub kulturnih radnika, da bi Odlukom Skupštine Opštine Mostar 27. novembra 1980. godine bila preimenovana u Biblioteku Univerziteta “Džemal Bijedić”. Kuća je od porodice Komadina, prema našim saznanjima i dokumentaciji koju posjedujemo, oduzeta bez njihove volje. Svojevrsno obeštećenje, kako to stoji i u zemljišno-knjižnim spisima o zamjeni, bilo je u svakom slučaju prinudno. Porodici Komadina vlasti su dale ono što su htjele i koliko su htjele tek kako bi postigli pravnu osnovu da država postane titular nad njihovom imovinom.

U memoarima penzioniranog mostarskog muftije Seida ef. Smajkića nalazimo podatak da je penzionirani kadija i predsjednik Medžlisa IZ Mostar Mehmed Udovičić Islamskoj zajednici uručio vakufnamu njegovog komšije dr. Saliha Komadine, sina rahmetli Mujage, kojom se kuća dodjeljuje institucijama Islamske zajednice kao vakuf, a da je Medžlis, koji upravlja vakufskim dobrima, namjenski dodijeli Muftijstvu za Hercegovinu. Ova činjenica poslužit će kao snažna argumentacija kojom je muftija Smajkić protestirao protiv Odluke HVO-a donesene 1992. godine da se Mujagina kuća dodijeli Mostarsko-duvanjskoj biskupiji.

Stoga je od gradskog čelnika HVO-a Jadranka Topića u više navrata tražio da tu zgradu dodijeli na korištenje prvenstveno Islamskoj zajednici i Muftijstvu mostarskom. Tim povodom pisao je i Biskupskom ordinarijatu 15. septembra 1992. i 4. novembra 1992. godine, otvoreno izražavajući neslaganje s odlukom HVO-a da se kuća Mujage Komadine pretvori u Biskupsku rezidenciju. “Važno je istaknuti činjenicu da se ne zna da li je HVO Mostara, koji je kuću dodijelio Biskupskom ordinarijatu, legalni organ vlasti ili nije. Riječ je o ignoriranju i potiranju osnovnih ljudskih, civilizacijskih, kulturoloških, historijskih i tradicijskih vrijednosti Bošnjaka i prava IZ. Tu se prvenstveno radi o demonstraciji sile HVO-a, nasilnog preuzimanja vlasti od Kriznog štaba i namjernom ponižavanju digniteta Bošnjaka i njihovom marginaliziranju”, naveo je Smajkić u pismima. Kuća je dodijeljena Biskupskom ordinarijatu i u njoj je djelovao “Caritas”, a kako se da razumjeti iz izjava Jadranka Topića, on nije imao izbora da drugačije postupi.

Topić je na uporna Smajkićeva insistiranja odgovorio otvorenom prijetnjom 11. novembra 1992. godine, u kojoj ga je upozorio da se “odredbe Odluke o zabrani političkog rada u gospodarskim, društvenim i vojnim organizacijama koje nisu za to registrirane odnose i na Smajkića”, te da “odluke Ratne vlade HVO ne može nazivati neovlaštenim, nezakonitim i ništavnim, jer za to nije kvalificiran”. Njihova međusobna prepiska utjecala je da i sam biskup Perić ne preseli u ovu zgradu. U ovu se prepisku kasnije uključio i reisul-ulema Islamske zajednice u BiH. Jadranko Topić, predsjednik HVO-a Mostar, te 1992. godine izvršio je i potrebnu popravku Mujagine kuće. U jednom razgovoru sa Smajkićem kazao je da ne može spavati jer mu dolaze gosti iz Rima, a do tada mora biskupu napraviti dvore, i to u dvorima Mujage Komadine. Kuća Mujage Komadine zapaljena je granatama HVO-a 9. maja 1993. godine i do danas nije obnovljena.

MUJAGIN DOPRINOS MOSTARU

Čini nam se da nema boljeg načina kojim bismo završili ovaj tekst od doslovnog citiranja zaključaka iz teksta rahmetli Hivzije Hasandedića o Mujagi Komadini: “Mujaga je posebno zadužio Bošnjake-muslimane jer je vlastitim sredstvima izgradio džamiju, mekteb i muslimanski konvikt i na taj način se uvrstio u red velikih legatora (vakifa). On je dalje zadužio i sve sugrađane drugih vjeroispovijesti jer je za vrijeme njegovog načelnikovanja Mostar dobio električno svjetlo, most, banju i nekoliko impozantnih građevina koji objekti preko 60 godina služe svojim namjenama i još će, sigurno, dugo služiti generacijama koje budu iza nas dolazile. Da nije bilo Mujage, Mostar bi, sigurno, još najmanje deset godina bio u mraku, a kada bi dobio most na Luci i banju, nemoguće je prognozirati.

Na temelju svega izloženog, može se zaključiti da je Mujaga volio Mostar i sve njegove ljude i da je bio veliki i istinski patriota. Do njegovog vremena Mostar je bio grad (šeher) u klasičnom smislu te riječi. I samo zahvaljujući Mujagi i građevinama koje su ovdje njegovim sredstvima ili njegovom inicijativom sagrađene, Mostar je dobio urbani izgled i postao grad u savremenom smislu riječi. Cilj nam je da na temelju činjenica i nepobitnih argumenata prezentiramo javnosti djelić istine o zaista grandioznom djelu velikog Mujage i da u bezdan bacimo sva pisanja nekolicine nepozvanih i neobjektivnih novinara koja su zlonamjerna, uvredljiva i potpuno tendenciozna. Ujedno ističemo da će onaj ko bude pisao kulturnu povijest Mostara za vrijeme austrougarske uprave ili monografiju Mostara morati sve ovo konstatirati i, htio ili ne htio, dati Mujagi vidno i istaknuto mjesto kako on to zaista i zaslužuje.

 

PROČITAJTE I...

Kandidaturu Mostara za evropsku prijestolnicu kulture 2024. godine gradonačelnik Ljubo Bešlić pokušao je iskoristiti da izgradi zgradu HNK, koja niti ima niti može imati valjanu građevinsku dozvolu bez Gradskog vijeća. Prema procjenama, realizacija projekta “Mostar 2024.” trebala bi koštati oko 20 miliona maraka, što za grad veličine Mostara nikako nije mali novac

Prvi čovjek Jajca, načelnik Općine Edin Hozan u intervjuu za Stav ističe kako se nada da ćemo svi skupa svojim radom i angažmanom iz dana u dan stvarati sve bolje uvjete za život kako u Jajcu, tako i u cijeloj “jedinoj nam domovini Bosni i Hercegovini”. Za život u BiH, kaže on, treba malo više odlučnosti i hrabrosti, možda malo i žrtve u jednom periodu dok se neke stvari ne poslože. Njegova je poruka da se ovdje, uz dovoljno truda, malo više patriotizma, malo više ljubavi prema našoj zemlji, mogu ostvariti sve želje koje jedan običan čovjek može imati

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!