Il’ si “BOSS”, il’ si hadžija

Ali zato, nevjerovatno ali istinito, u domovima zdravlja nema RTG filmova jer su istekli ugovori za njihovu nabavku. Ako vas, dakle, zaboli zub, “možete se slikati”. U privatnoj ambulanti. I nije to jedini medicinski materijal kojeg nedostaje. Ako se, pak, razbolite toliko da neko iz doma mora doći do vas, neće moći ni to.

Sarajevski domovi zdravlja u stanju su haosa i pred raspadanjem. Tvrde to sagovornici Stava upoznati s načinom poslovanja ove javne zdravstvene institucije od dana kada je na mjesto generalnog direktora imenovan Fuad Husić, navodno, kadar stranke BOSS, koje se više ne sjeća ni njezin osnivač Mirnes Ajanović. U ovoj javnoj ustanovi, naime, već dugo nedostaje stručnog kadra, liječnika i medicinskih sestara. Nemedicinskog kadra ne nedostaje, svako malo pa se neko mjesto za njih nađe.

Ali zato, nevjerovatno ali istinito, u domovima zdravlja nema RTG filmova jer su istekli ugovori za njihovu nabavku. Ako vas, dakle, zaboli zub, “možete se slikati”. U privatnoj ambulanti. I nije to jedini medicinski materijal kojeg nedostaje. Ako se, pak, razbolite toliko da neko iz doma mora doći do vas, neće moći ni to.

Automobila ima dovoljno, ali već odavno stoje parkirani jer nema novaca za registraciju. Kantonalno ministarstvo, naime, kupilo je osam ganc novih Peugeota za Dom zdravlja, ali Dom nije ukalkulisao da ta vozila treba i registrirati da bi se mogla koristiti. Isto tako, tvrde naši sagovornici, iako su kupljena siva, na volšeban su se način ta vozila na parkingu pojavila obmotana bijelom folijom. Navodno, kasnije su vraćena na farbanje ili skidanje folije, šta li već, i sada stoje nepokretna.

Pacijenti koji žive u starom dijelu Sarajeva više se i ne mogu naručiti na preglede. Telefonska centrala pokvarena je i već odavno ne radi. Uprava domova još je uvijek ne popravlja, već čeka da neko donira novu centralu.

Mnoštvo je problema u domovima zdravlja, od ogromnih razlika u plaćama ljekara i medicinskih sestara, ponašanja predsjednika Sindikata, navoda o stimulacijama i sličnom, no o tome se uglavnom u našim medijima ne izvještava. Domovi zdravlja nisu valjda KCUS niti je direktor nečija supruga da bi bilo kome njegovo (ne)poslovanje bilo zanimljivo.

PROČITAJTE I...

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će možda od toga susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

Ove godine, 20. oktobra, navršava se stotinu četrdeset godina od austrougarske okupacije naše domovine, događaja u kojem je hiljade Bošnjaka svjedočilo svoju ljubav i odanost prema svojoj domovini, vjeri i narodu. Hiljade naših predaka i prethodnika dalo je tada svoje živote da bismo mi, njihovi nasljednici i potomci, danas živjeli. I evo, sto četrdeseti put dočekujemo godišnjicu okupacije bez ijedne riječi ili slova o njima. Za sto četrdeset godina nismo podigli nijedan spomenik našim junacima niti smo se puno trudili da bar sačuvamo njihove mezaristane, kojih je iz godine u godinu sve manje

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!