Heroji u ratu, heroji u miru

“Ne smijemo zaboraviti šta nam se desilo od 1992. do 1995. godine. Na ovom spomen obilježju upisano je 856 imena s područja Cerske i okoline koja su bila ovdje kada smo 1. marta 1993. godine morali da se povučemo prema Srebrenici. Ako mi budemo neozbiljni i neodgovorni, onda ćemo da zaboravimo. Mi ne smijemo zaboraviti jer bi nam se moglo desiti slično. Imamo mi nagovještaja svakakvih, ali se nadamo da se neće desiti ono što se dešavalo tokom rata”, kaže Mušan Čelebić, predsjednik Organizacionog odbora obilježavanja manifestacije “Dani Cerske 2019”

 

U naselju Cerska, koje se prostire na dvije općine (Milići i Vlasenica), prije nekoliko je dana održana manifestacija “Dani Cerske 2019”. Ovom manifestacijom, koja je kulturnog, vjerskog i sportskog karaktera, povratnici Bošnjaci sjećaju se herojskog otpora tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Naime, Cerska se od početka rata do 1993. više od godinu dana branila od udara mnogostruko opremljenijeg i jačeg neprijatelja. Cerska je bila jedna od četiriju enklava u Podrinju koje su se branile: Cerska, Srebrenica, Žepa i Goražde. Mještani kažu da Cerska nikad ne bi pala od oružja, nego je pala zbog gladi i nedostatka hrane.

Mještani ovog kraja izgradili su spomen-obilježje na kome su uklesana imena 856 šehida koji su poginuli tokom agresije na našu domovinu. Svake se godine na spomen-obilježju organizira vjerski program kako bi se odala počast najboljim sinovima Bosne koji su dali svoje živote za odbranu domovine, te da bi se očuvalo sjećanje na događaje tokom rata.

“Ne smijemo zaboraviti šta nam se desilo od 1992. do 1995. godine. Na ovom spomen-obilježju upisano je 856 imena s područja Cerske i okoline koja su bila ovdje kada smo 1. marta 1993. godine morali da se povučemo prema Srebrenici. Ako mi budemo neozbiljni i neodgovorni, onda ćemo da zaboravimo. Mi ne smijemo zaboraviti jer bi nam se moglo desiti slično. Imamo mi nagovještaja svakakvih, ali se nadamo da se neće desiti ono što se dešavalo tokom rata”, kaže Mušan Čelebić, predsjednik Organizacionog odbora obilježavanja manifestacije “Dani Cerske 2019”.

“Manifestacija je vjerskog, kulturnog i sportskog sadržaja. Cilj je da dođe što više ljudi, pa i malo da se zabave. Okupi se dosta Cerana koji žive ovdje, ali i koji dolaze iz cijelog svijeta. Naravno, tu su naši prijatelji iz drugih krajeva Podrinja.

Život u Cerskoj tokom rata je bio težak. Cerska, kao i druga mjesta, bila je prepuštena sama sebi. Stanovnici ovog mjesta organizirali su se, borili za opstanak i goli život. Cerska je bila jedino mjesto na području vlaseničke općine koje 1992. godine nije bilo pod kontrolom agresora. Herojska Cerska pala je tek 1993. godine, a nakon pada Srebrenice u julu 1995, ovaj prostor postaje trajno mapiran kao područje na kojem je počinjen genocid nad Bošnjacima.

“Kada danas dođete u ovo mjesto, vrati se kompletan film, vrate se i sjećanja kao da je to jučer bilo, a ne prije više od dvije decenije. Čovjek razmišlja da li će to ikad proći. Ove godine smo napravili program da što više uključimo djecu. Cilj je da djeca znaju šta se dešavalo, da znaju istinu. Teško je poredati sve te posebnosti koje su se desile. Na ovim prostorima je bilo pet do sedam hiljada stanovnika, stalno granatiranje i bombardiranje, pogibije. Nije to nimalo lahko bilo. Mi smo dali nemjerljiv doprinos u očuvanju Bosne i Hercegovine. Cijelu godinu smo mi ovdje vezali neprijateljske snage, što im nije omogućilo da zauzmu neke gradove. Ovdje su napadala dva korpusa, Valjevski i Užički. Mi smo tokom tog perioda ostali časni i pošteni, nemamo ni jedan ratni zločin na našoj savjesti. Takvi smo ostali do danas, spremni da branimo naše ideale, našu vjeru i domovinu”, kaže branilac Cerske i nosilac “Zlatnog ljiljana” Murat Avdić.

U Cerskoj danas živi oko hiljadu stanovnika, koji se bave uglavnom stočarstvom i proizvodnjom mlijeka.

“Cerani su uvijek bili vrijedan narod koji voli svoje i koji održava svoja imanja. Mi, kad smo se vratili 2000. godine, nismo imali predstavu da ćemo uraditi ipak mnogo. Cerska zauzima veliku teritoriju i mi smo uradili više od 20 kilometara asfaltnog puta uz pomoć Vlade Federacije, i pogotovo u proteklim godinama uz pomoć Federalnog ministarstva za raseljene osobe i izbjeglice. Naravno, tu je naša dijaspora, naši ljudi koji su možda fizički otišli i rade negdje u svijetu, ali njihova je duša ovdje. Cerana danas ima od Evrope, Amerike, Kanade, Australije do Novog Zelanda”, kaže Čelebić.

“Naša dijaspora je uvijek uz nas, oni su silom prilika otišli odavde, ali dobrovoljno su popravili svoje kuće, ulažu ovdje svoja sredstva, pomažu svojim bližnjima koji žive ovdje. Ništa se ovdje ne radi bez dijaspore, koja je uključena u sve projekte”, ističe Avdić.

Nekoliko godina nakon rata, Cerani su se počeli vraćati na svoja ratom razrušena ognjišta. Obnavljali su kuće, čistili imanja, gradili puteve. Godine 2013. u Cerskoj je otvoreno spomen‑obilježje, te šehidska česma u znak sjećanja na više od 850 Bošnjaka koji su ubijeni na području Cerske, te na one Cerane koji su stradali kasnije, većinom u genocidu u Srebrenici ili braneći druge dijelove Bosne i Hercegovine. Na osam mermernih ploča uklesano je 856 imena s još nezaključenog popisa stradalih iz ovog herojskog područja. Među njima su i ljudi iz Han‑Pijeska i Rogatice, koje su Cerani primili u svoje domove početkom rata, nakon egzodusa i zločina u Podrinju. Nizovi prezimena na pločama govore da postoje porodice koje su izgubile skoro sve članove.

U poplavama i klizištima tokom 2014. godine Cerska je pretrpjela veliku materijalnu štetu, a jedna osoba je smrtno stradala. Tada je, uslijed klizišta, srušena i džamija u Cerskoj, ali je ostala uspravno da stoji munara koja se nije srušila. Cerani kažu da je munara opomena ljudima da je “sve u Božijim rukama”.

PROČITAJTE I...

Ovogodišnja tema za maturante bila je Bregava – rijeka života, a za ovu nagradu osiguran je i nagradni fond. Nakon okončanja javnog poziva, stručni žiri u sastavu Filip Mursel Begović (predsjednik), Kasim Korjenić i Mensud Medar (članovi) donio je odluku da je najbolji rad Rijada Gutošića. Drugo mjesto osvojio je Haris Selimić, a treće mjesto Hana Elezović. 18. maja 2019. godine u Šarića kući u Stocu održana je dodjela nagrada. Pored novčanih nagrada, dobitnicima su uručene plakete i knjiga Enesa Ratkušića Tajna bosanskog štapa

U nesretno vrijeme, u kojem su mnoge naučne i kulturne institucije u nadležnosti kantona a ne države, zadaća svih bosanskih i bošnjačkih politika, i onih koje su u poziciji i onih koje nisu, mora biti pozicioniranje kulture izvan politike, ako ne i iznad, kako bi bilo sačuvano i odnjegovano ono što vrijedi čuvati i njegovati

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!