FRANJEVCI U SRCU BOSNE SREBRENE

Franjevačka provincija Bosna Srebrena dobila je naziv po Srebrenici i kolijevka je svih katoličkih provincija u regiji. Historija franjevaca na teritoriji općine Srebrenica duga je više od 800 godina. Srebrenička Kapela sv. Marije bila je mjesto gdje je mala katolička zajednica Srebrenice, po drugi put u posljednjih 300 godina, dočekala Božić

Kapela sv. Marije bila je mjesto gdje je mala katolička zajednica Srebrenice, po drugi put u posljednjih 300 godina, dočekala Božić. Najsvjetliji i najradosniji katolički praznik. Ove je badnje noći misu predvodio fra Joso Oršolić. “Možemo da čujemo smijeh vjernika, i to pokazuje da smo radosni i da radosno dočekujemo praznike. Božić je poruka radosti i mira koju smo dužni proslijediti cijelom svijetu. Mi iz Srebrenice šaljemo tu poruku”, kaže fra Joso Oršolić. Nada se da će doći vrijeme kada će u Srebrenici biti obnovljeni samostan i crkva, na mjestu na kojem ovdašnji franjevci obitavaju već sedam stoljeća.

Franjevačka provincija Bosna Srebrena dobila je naziv po Srebrenici i kolijevka je svih katoličkih provincija u regiji. Historija franjevaca na teritoriji općine Srebrenica duga je više od 800 godina. Na području Srebrenice, osim samostanske Crkve sv. Marije, postojala je i Crkva sv. Nikole te crkve u Sasama, Čaglju i Jasenovi. Srebrenica je polovinom 15. stoljeća bila sjedište biskupije i u njoj su stolovala dva biskupa franjevca Stjepan Radošević (1434–1439) i Toma Matić (1440).

SEDAM STOLJEĆA FRANJEVACA

Franjevci su u Srebrenicu došli u drugoj polovici 13. stoljeća, prema nekim pretpostavkama, oko 1291. godine. Tu su izgradili samostan, u kojem su obitavali do 1690. godine, kada je uništen u požaru. Nakon što je samostan izgorio, a franjevci se razišli, vrijeme je učinilo svoje i tragovi o samostanu su se izgubili. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća ostaci samostana pronađeni su na imanju Rame Malagića u srebreničkom naselju Klisa, u neposrednoj blizini centra grada. Arheološkim radovima utvrđeno je da se radi o ostacima Crkve sv. Marije. Ostaci su otkriveni slučajno, kada je vlasnik zemljišta pripremao teren za gradnju kuće.

Kopajući temelje, pronašao je ostatke kamene građevine i nekoliko grobova. I ne sluteći kako su to posljednja počivališta prvih bosanskih franjevaca koja su dotad bila neobilježena, zarasla u draču i u gusto šiblje, vlasnik parcele sam se dao u pregledanje iskopina. Podignute su teške kamene nadgrobne ploče na kojima su stajali uklesani natpisi na nepoznatom jeziku. Ispod natpisa stajali su uklesani štitovi s grbovima. Ispod teških, kamenih ploča pronađeni su očuvani ljudski skeleti. Nekoliko nedjelja kasnije, počela su istraživanja u koja su se uključili i franjevci, koji su bili najviše zainteresirani za pretragu iskopina.

Nedugo potom, na iskopinama srebreničkog samostana napravljena je Kapelica sv. Marije, koja je svečano otvorena baš na 700. godišnjicu dolaska franjevaca u BiH. Prilikom svečanosti, neki od fratara zamolio je komšiju Izeta Imamovića da im čuva ključeve kapelice. Izet, čija kuća graniči s dvorištem kapele, pristao je na to. Franjevci Bosne Srebrene vratili su se ponovno u svoju Srebrenicu 1991. godine. Istina, na tek malim dijelom otkopane temelje i u jednu Spomen-kapelicu sv. Marije. Povratak je bio svečano obilježen na mnogim važnim mjestima Bosne i Hercegovine, a onda je došao rat.

Spomen-crkva dobila je nakon rata i svog prvog župnika, fra Petra Matanovića. Nakon fra Matanovića, dužnost župnika obavljali su fratri Martin Antunović i Niko Josić, a od prošle godine tu je fra Joso Oršolić. Na svete mise koje su služene jednom mjesečno dolazili su i drugi fratri, svećenici, biskupi i vjernici. Fra Joso Oršolić život malobrojnih katolika ovog kraja obogaćuje novim idejama i aktivnostima. Sveta misa služi se svake nedjelje i za praznike, rađa se ideja da se gradi duhovni, a u dogledno vrijeme i materijalni Franjevački centar za dijalog, mir i pomirenje. Tako je tokom ljeta 2017. godine u Srebrenici održana Franjevačka ljetna škola duhovnosti, a početkom jeseni i Druga međunarodna likovna kolonija “Srebrenica 2017”.

Nakon više od tri stoljeća, u Srebrenici su katolici obnovili misu polnoćku kojom su dočekali i ovaj Božić. “Povijest nam govori da su krajem 17. stoljeća ovdje porušeni samostan i crkva. Sredinom prošlog stoljeća ti temelji ponovo su otkriveni, ali ništa nije posebno urađeno. Tek 1991. godine napravljena je Spomen-kapela sv. Marije. Ono što je najbitnije za Srebrenicu jeste da je ovdje bio jedan od vodećih samostana, i po tome je Bosna Srebrena kao franjevačka provincija dobila ime. U ratu od 1992. do 1995. godine kapela je malo oštećena, a nakon rata je obnovljena. Mise su služene jednom mjesečno i svetkovinama.

Naziv ove župe jeste Župa Presvetog Srca Isusova. Mi u Srebrenici pokušavamo oživjeti crkvu kao živu zajednicu, ali izgraditi i centar za mir, dijalog i pomirenje. Bitno je da mir dođe u naša srca. Potreban nam je zemaljski mir kako bismo zajedno živjeli i izgrađivali našu domovinu. Pred nama je mnogo toga što moramo popraviti. Vidimo ruševine koje moramo popraviti. Mi ovdje, pored duhovnog centra, nastojimo da izgradimo i stvarni centar za potrebe vjernika”, govori fra Oršolić, koji se nada da će “doći vrijeme kada ćemo rekonstruisati samostan i samu crkvu”.

“Gdje bismo postavili ono što je najbitnije za našu povijest dužu od 700 godina, ali i ono što je bitno za franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu, kao i našu zemlju Bosnu i Hercegovinu. Na taj način bi se ljudi koji bi dolazili u Srebrenicu uvjerili da je u ovom gradu nekada bilo zlatno doba, nekada je u Srebrenici bilo 44 zlatare, kovnice novca, mnogo zanatlija i radnji. Danas je to drugačije. Danas u Srebrenici nemamo ni jedne zlatare, mesare. Možda mi živimo mnogo teže nego naši preci u prošlosti. Možda mi mislimo da su ljudi nekada živjeli dosta teže nego mi danas, ali ovaj grad je imao i ima svoju povijest. Svako vrijeme ima svoje breme.”

Svi su dobri ljudi, kaže fra Oršolić, dobrodošli u Srebrenicu. “Pozivam sve ljude dobre volje da slave s nama. Bog nam pokazuje kako se moramo držati jedni drugih, moramo da liječimo jedni drugima rane. Na taj način će doći mir i blagostanje na ove prostore, što nam je svima potrebno. Ako istinski izgrađujemo svoj i živote drugih ljudi, onda će doći mir. Svim katolicima i svim dobrim ljudima želim sretan Božić, sretno porođenje našeg spasitelja Isusa Krista i da živimo čisto i iskreno kao ljubljena i voljena djeca Božija.”

211 KATOLIKA PODRINJA

Fra Oršolić kaže da na području srednjeg Podrinja trenutno ima upisanih 211 katolika. Ima i onih, dodaje, koji nisu popisani. Prema fra Oršoliću, na području Srebrenice, Zvornika i Bratunca možda nema mnogo katolika, ali bitno je da se zna da katolici žive na ovom prostoru zajedno sa svojim komšijama muslimanima i pravoslavcima.

Ljubica Lončarević kaže da je velika radost dočekivati Božić u Srebrenici. “Velika je radost dočekati Božić u kolijevci fratarskoj. Želim svima mir na svijetu, da više nikada ne bude rata, da se svi volimo i poštujemo”, poručila je Ljubica. Petra iz njemačkog grada Aachena je došla u Bosnu i Hercegovinu da dočeka Božić. Dočekala ga je u Srebrenici. “Želim svim dobrim ljudima sretne praznike. Mnogo mira u svijetu, posebno u Srebrenici i ljudima koji ovdje žive. Ovo je posebno mjesto i zaista mi je drago da sam Božić dočekala u Srebrenici”, kaže Petra.

Iako mala (prema nekim podacima, u Srebrenici je tokom opsade živjelo sedam porodica), katolička zajednica pretrpjela je tokom rata gubitke. O tome svjedoči sudbina braće Ivana i Rudolfa Hrena. Ivan je poginuo 1992. godine u Srebrenici i ukopan je sa svojim saborcima. U Memorijalnom centru Potočari među hiljadama bijelih nišana može se vidjeti i jedan križ. Rudolf Hren jedan je od četverice srebreničkih katolika stradalih u genocidu, no jedini koji je ukopan u Memorijalnom centru.

Kapela sv. Marije u Srebrenici tokom rata nije uništena. Tokom rata i kasnije, po povratku u Srebrenicu i sve do smrti, o kapeli se brinuo i njene ključeve čuvao Izet Imamović, kojeg su fratri od srca zvali fra Izet. Ključevi kapelice na temeljima samostana bili su među rijetkim stvarima koje su Izet i Zekira Imamović ponijeli sa sobom bježeći iz Srebrenice u ljeto 1992. godine. U kući im je ostao novac i ostale dragocjenosti, ali ključeve kapelice i lične dokumente ponijeli su sa sobom. Osam godina živjeli su u izbjeglištvu u Tuzli. Vratili su se kući istog ljeta kada je obnovljena kapelica. Izetu su tada fra Marko Oršolić i fra Luka Markešić dali nove ključeve kapelice i kapije na ogradi oko ostataka samostana. I danas fratri pričaju o svom komšiji Izetu, izuzetno ponosni jer i vjernicima “naglašavamo tu vrednoću suživota i dijeljenja dobrog i lošeg, uspona i padova, s drugima i drugačijima.”

 

PROČITAJTE I...

“Više od osam hiljada muslimanskih muškaraca eliminirano je od formacija bosanskih Srba nakon pada Srebrenice. U suđenjima održanim poslije rata čula su se ponovo užasna pravdanja o tome da je samo 'izvršavano naređenje'. Predsjednik Srbije Slobodan Milošević optužen je za ili izravno ili prešutno odobravanje pokolja izvršenog po naređenju zapovjednika vojske bosanskih Srba Ratka Mladića. Ako razmatramo ova zvjerstva u svjetlu ideja Hannah Arendt, nalazimo da je teško odbaciti srpske vojnike kao tek nezasite krvožedne fanatike, već gledati na njih kao na moderne Evropljane koji nisu daleko od nas ovdje i sada”

Radenko Abazović odluči da se priključi Armiji RBiH. Samo nekoliko dana nakon toga, u velikim i dramatičnim bitkama na Stupu Abazović gine kao član posade našeg transportera. To je bila nevjerovatna situacija. Transporter je bio u borbi, a minobacačka granata s položaja Vojske RS, dok se transporter kretao velikom brzinom, uletjela je kroz otvor, kupolu transportera i ubila čitavu posadu. A što je još više nevjerovatno – Radenka Abazovića ukopali su u onaj isti grob koji je on samo nekoliko dana prije toga iskopao”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!