FELJTON STAVA: Bosna i Hercegovina u spisima Ahmeda Dževdet-paše (1)

Knjiga Bosna i Hercegovina u spisima Ahmeda Dževdet-paše, koju je prevela i priredila Kerima Filan, predstavlja zanimljivu, ali i veoma važnu arhivsku građu koja može pomoći u rekonstruiranju političke, ekonomske, društvene i kulturne klime u Bosni i Hercegovini sredinom 19. stoljeća. Dževdet-paša je deset godina bio na položaju zvaničnog historiografa Osmanskog carstva, a jedno od njegovih djela jeste Tezakir. Knjiga Bosna i Hercegovina u spisima Ahmeda Dževdet-paše sadrži prijevod onih dijelova Tezakira koji govore o boravku Dževdet-paše u Bosni, gdje je u svojstvu visokog državnog povjerenika proveo period od početka ljeta 1863. do jeseni 1864. godine. S obzirom na politološku, kulturološku i antropološku vrijednost njegovih spisa, donosimo dijelove Dževdet-pašinih zapažanja

Tezkira broj 21

Događaji u 1280. godini (obuhvata vrijeme od 18. juna 1863. do 5. juna 1864. godine)

Tog ljeta u Hercegovini je bilo jako vruće, temperatura je nekoliko dana dostizala 38 stepeni po Reomirovoj skali, a jednog dana čak 42 stepena. Bilo je slučajeva da se na toj vrućini topilo olovo na nekim džamijama. Kako je bilo veoma mnogo poslova koje sam kao vladin izaslanik trebao riješiti, neprestano sam radio, i danju i noću. Istovremeno sam pregledavao finansijsko poslovanje u Hercegovačkom sandžaku i svodio zamršene račune o troškovima napravljenim za vrijeme rata s Crnom Gorom. Nadalje, provodio sam reforme u civilnim poslovima, te preuzimao potrebne mjere da se uspostavi sigurnost na Nikšićkom putu i da se zaštiti nahija Korjenić. Kojem god sam od ovih poslova pristupio, svaki je bilo teško izvoditi.

Puno je nepravilnosti bilo u prikupljanju poreza od naroda. Na primjer, porez koji je nemuslimansko stanovništvo plaćalo umjesto vojne obaveze i koji je zamijenio ranije propisanu glavarinu (džizju) još uvijek se uzimao po glavi, jer u Hercegovini nije bilo ni traga od općih odredbi o vojnom porezu koje su već odavno bile upućene na sve strane države. Nadalje: dok se u Bosni primjenjivala odredba o tome da u porezu koji je propisan po domaćinstvu, za svako selo, sudjeluju i zemljoposjednik i zemljoradnik, u omjeru u kojem ubiru prinos sa zemlje – to jest ako je zemlja zakupljena po dogovoru da polovinu prinosa ubire zemljoposjednik, a polovinu zemljoradnik, odnosno, trećinu prinosa zemljoposjednik i dvije trećine zemljoradnik, porez daju i jedan i drugi u tom omjeru – u Hercegovini vlasnici zemlje uopće nisu sudjelovali u porezu već je cjelokupan iznos, propisan po domaćinstvu, padao na teret zemljoradnika.

Nadalje: kodžabaše i drugi glavari su pod različitim nazivima nametali neke troškove i mnoga druga opterećenja mimo ikakvih propisa i sve to pripisivali porezu, što je predstavljalo iznimno veliki pritisak na jadnu raju. Potom: u Hercegovini postoje zimski pašnjaci koji su ograđeni – ondje ih oduvijek zovu ograda – i koji se koriste upravo za zimsku ispašu stoke. Mutasarrifi naplaćuju korištenje tih pašnjaka. Nekim vlasnicima zemlje nije bio dovoljan prihod koji im je, u skladu sa propisima, dolazio od zemlje, te se u novije vrijeme dešavalo da, po uzoru na tradicionalne ograde, ti posjednici ograde dio livade ili nekog brijega koji pripadaju državi i od raje zahtijevaju da im plate za to što koristi to ograđeno mjesto za ispašu stoke. Zemljoposjednici i stočari su, s punim pravom, prigovarali zbog toga i svi su se odreda žalili na ograde.

Svakako je bilo potrebno jasno postaviti razliku između onih mjesta koja su oduvijek bila ograde i ovih koja su naknadno pretvorena u ograde. Međutim, vlasnici zemlje koji su već praktikovali tu zloupotrebu nisu željeli da se zavede red u korištenju pašnjaka. Na to je u mjesecu rebiulahiru hvale vrijedni mustešar Rašid-paša formirao jednu komisiju koju su činili po dva predstavnika muslimana, katolika i pravoslavca. U komisiji su bili mostarski muftija, potom hadži Drečo, koji je u to vrijeme bio član Upravnog vijeća Hercegovačkog sandžaka, te još neki uglednici. S obzirom na to da su prvaci u Sarajevu i Travniku naprednijih shvaćanja nego oni u Hercegovini, te da neki travnički begovi imaju posjede u Hercegovačkom sandžaku, u Mostar su pozvani predsjednik bosanskog Narodnog vijeća (Meclis-i Tahkik) Sunullah‑efendija, potom travnički uglednici Derviš-beg Hasanpašić i Derviš-beg Teskeredžić, te Ali-beg i Salih-beg s ciljem da pomognu radu komisije.

Na prvom zasjedanju komisija je pokazala da će raditi s ciljem uspostavljanja pravde. Naime, donesena je odluka da u porezu koji je propisan po domaćinstvu sudjeluje i zemljoradnik u omjeru u kojem ubire prinose sa zemlje, to jest, on daje polovinu ili trećinu poreza, zavisno od toga kako je napravio dogovor sa zemljoradnikom o zakupu zemlje. Budući da su među članovima komisije bili najugledniji zemljoposjednici, drugi nisu imali šta prigovoriti toj odluci. Istaknuto je kako će primjenom odredbe, koja će se donijeti na osnovu ovog prijedloga, korist biti mnogo veća nego šteta. Komisija je odmah taj svoj prijedlog podnijela Upravnom vijeću sandžaka na usvajanje. Nakon toga je odredba objavljena i odmah stavljena na snagu. Komisija je kroz ovaj postupak stekla veliku naklonost naroda.

Ograde su bile drugi posao kojim se komisija detaljno pozabavila i oko kojeg se dosta namučila. Nakon puno rada donesena je odluka da se nastave koristiti one ograde koje su i ranije postojale, a da se ukinu one koje su naknadno označene. Starima su proglašene ograde koje su postojale i prije dolaska serdar-i ekrema Omer-paše, a novima one koje su nastale nakon tog vremena. Komisija je sačinila pismenu uputu o provođenju ove odredbe, te o rješavanju i nekih drugih pitanja u vezi sa zemljom i drugim posjedima. To je uputstvo odmah stavljeno na snagu. Na taj način riješeni su najvažniji i najteži nesporazumi. Lično sam posjetio članove komisije i izrazio im zahvalnost za častan doprinos državi, a Visokoj Porti sam predložio da ih dostojno nagradi za obavljeni posao. Visoka Porta je našoj malenkosti pozitivno odgovorila i dala podršku u tom smislu, te je svaki član komisije, prema svome statusu i poslu koji je uradio, dostojno nagrađen unapređenjem.

***

Tokom susreta i razgovora s uglednicima koji su tim povodom boravili u Mostaru posebno sam nastojao steći dojam o njihovom stavu prema provođenju novog vojnog poretka u BiH. Uvjerio sam se da je ova zemlja spremna za takvu promjenu. Tada sam odlučio da što prije započnem s tim poslom te sam i razgovore s uglednicima najviše usmjeravao na tu temu. U to vrijeme postojao je jedan razred vojske sastavljen od mladića, sinova nekih uglednika s dokazanim upravnim sposobnostima. Ti su mladići prolazili vojnu obuku koja ih je osposobljavala za služenje u sultanovoj gardi.

Na osnovu visoke carske naredbe da se odabere određeni broj mladića iz Bosanskog ejaleta, i to iz porodica muslimanskih i nemuslimanskih prvaka, i da se pošalju u prijestolnicu na vojnu obuku, bosanskom valiji sam predložio da se svakako uzme jedan broj mladića iz Hercegovačkog sandžaka, a preostali broj iz drugih sandžaka. Vali-paša je mudro odredio da mladići koji se odaberu iz drugih sandžaka odu u Mostar, da se sastanu s onima iz Hercegovine te da se skupa ukrcaju na carski brod Lutfije, koji je stigao u Dubrovnik.

Tako su svi mladići, pod vođstvom bimbaše Hilmi-bega, krenuli iz Mostara u Dubrovnik posljednjeg dana mjeseca rebiulahira. Tim povodom priređena je svečanost, a mladiće je iz Mostara ispratila svita koja je jedan dio puta išla zajedno s njima. Na ta način je iskazana čast visokoj carskoj službi, a nama je ovaj događaj pomogao da shvatimo kako ćemo s Bošnjacima, koji se ovako odgovorno odnose prema caru i državi, zasigurno moći izvršiti glavni posao koji nas čeka – uređivanje vojske. (Nastavlja se)

PROČITAJTE I...

Ratnom zločincu Marku Maki Radiću pravosnažno je presuđeno za torture kroz koje su prolazili logoraši u zloglasnom logoru Vojno. Osuđen je 2011. na 21 godinu zatvora. U oktobru ove godine, uz blagoslov Ministarstva pravde BiH, prebačen je iz Kazneno-popravnog zavoda u Mostaru na izdržavanje kazne u Hrvatskoj, gdje mu je Županijski sud u Zagrebu smanjio već izrečenu kaznu. Praktično, on je već slobodan čovjek.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!