Feljton Stava (2): Izgubljena historija-Bagdad, grad hiljadu svjetova

Michael Hamilton Morgan, Izgubljena historija, Centar za napredne studije, Sarajevo, 2017. godine, 356 stranica

 

Knjiga Izgubljena historija predstavlja zanimljiv presjek islamske civilizacije iz ugla jednog nemuslimana. Shvativši da na Zapadu postoji ogromno nerazumijevanje islamskog naslijeđa, Michael Hamilton Morgan, politolog, romanopisac i diplomata, odlučio je napisati knjigu u kojoj će podsjetiti na doprinos islama svjetskoj civilizaciji. Na prigovore da iskrivljuje historiju naglašavajući samo ljepšu stranu veoma kompleksne civilizacije, Morgan odgovara da on tek uravnotežuje nepotpunu i iskrivljenu sliku prezentiranu nemuslimanima.

Ne skrivajući oduševljenje naslijeđem muslimanskih naučnika, umjetnika i filozofa, autor, pripovijedajući nekad i u prvom licu, pokazuje na primjeru civilizacije u kojoj je islam imao vodeću ulogu da razum i vjera mogu biti jedno. Ova knjiga odbacuje bipolarnu logiku i ne nastoji prezentirati jedan period kao zlatno doba islamske misli, već se fokusira na mnoga zlatna doba islamske civilizacije, uključujući dostignuća mislilaca iz Centralne Azije, Osmanskog carstva i mogulske Indije. Istovremeno, knjiga je to o razmjeni civilizacijskih dobara između islamskog i kršćanskog svijeta

Drugi dio: 

Dvije rivalske porodice, dinastije i vizije, pobornici iste vjere i potekle iz svetog grada Meke, pokrenule su dva zlatna doba islamske civilizacije. Abasije sa sjedištem u Bagdadu i Emevije sa sjedištem u Kordobi nisu toliko bile usredotočene na vojna osvajanja i stjecanje plijena koliko na izgradnju dvaju središta misli, izuma i kreativnosti. Njihov utjecaj na svijet, piše Morgan, nalikovat će legendi, jer su te dvije kulture potaknule neke od najvećih ideala koje je svijet vidio, od evropske dvorske ljubavi i trubadura do Šeherzadinih priča iz Hiljadu i jedne noći, od filozofije Maimonidesa do modernog univerziteta, od moderne medicine do pluralnog društva. Kao predvodnik tog progresa, u maglinama izgubljene historije nazire se Bagdad iz 9. stoljeća, na čelu s halifom El-Me'mun, sinom Haruna er-Rešida.

IZMEĐU INKVIZICIJE I KUĆE MUDROSTI

El-Me'mun je podržavao mu'tezile, racionalističku struju u korpusu islamske misli, zbog toga što je njihova teologija podržavala državu kakvu je on želio graditi. Mu'tezile, kao autonomna grana islamske misli, vjeruju da je razum ključ do mudrosti i Boga. Ipak, u njihovom su učenju primjetni elementi grčke filozofije, koja u intelektualnu arenu islamske misli dolazi iz triju izvora: perzijske aristokratije, kršćanskih liječnika i teologa te paganskih Sabejaca iz Harana.

“Strani istraživači, pišući stoljećima kasnije, pojednostavit će političko-vjerski procvat na borbu između ortodoksnih i racionalista, a zapravo ne postoji ortodoksni islam ni vodeći vjerski poglavar kao u kršćanstvu. Također, rani muslimanski racionalisti bili su teolozi, a ne sekularni filozofi”, piše Morgan, primjećujući ironičnom činjenicu da su racionalistički nastrojene mu'tezile postale intelektualni saveznici dinastičkom i imperijalnom abasijskom hilafetu, dok su tradicionalisti, nekad nazvani i konzervativcima, u razmatranju pitanja vlasti zastupali ideju blisku ranoj islamskoj demokratiji.

Kako bi se odupro nasrtajima tradicionalista i tako legitimirao vlastito pravo na tron, El‑Me'mun pokreće mihnu, jednu vrstu inkvizicije protiv antimu'tezilizma. U El-Me'munovom naletu stradali su mnogi tradicionalni učenjaci, a među njima i imam Ahmed ibn Hanbel, jedan od osnivača četiriju velikih pravnih škola islamskog mišljenja.

“Kao i većina vladara onda i sada, El-Me'mun neće znati kako se nositi s protivnikom kao što je Ibn Hanbel. Naredit će njegovog zatvaranje i ispitivanje pred racionalističkom minhom. Ibn Hanbel će čak biti mučen u nadi da će se odreći vlastite tradicionalističke vizije islama. I kroz sve to, Ibn Hanbel će se ponašati dostojanstveno, poslušno prihvatajući zatvor i mučenje, ali odbit će se pridružiti mu'tezilama”, piše Morgan, ističući da kampanja prisilne lojalnosti teološkom racionalizmu na kraju ipak nije uspjela, a da je sam Ibn Hanbel nadživio svoje mučitelje i bio poštovan kao heroj.

El-Me'mun je toliko volio nauku da, kada nadmoćno pobjeđuje bizantijskog cara u borbi, kao danak ne traži zlato, već primjerak Almagesta, Ptolomejeve helenističke zbirke misli o astronomiji, napisane oko 150. godine. Naređuje da se u Bagdad dovedu izvanredni mislioci iz svih krajeva svijeta, a halifa ih smješta u znamenitu Kuću mudrosti, sagrađenu 830. godine. Tu će se naći Muhammed el-Havarizmi, kojeg će se kasnije smatrati ocem algebre i imeniteljem algoritma; braća Benu Musa, mladi sinovi El-Me'munovog astrologa, vrsni matematičari, astronomi i inžinjeri; Husejn ibn Ishak, nestorijanski liječnik upamćen kao jedan od najutjecajnijih ranih prevodilaca, koji će na arapski jezik prevesti grčku filozofiju i spise Galena, liječnika iz drugog stoljeća; El-Kindi, vjerovatno najpoznatiji arapski filozof…

“Uz Kuću mudrosti u IX i X stoljeću, abasijski Bagdad dosegnut će vrhunac svog intelektualnog utjecaja, ispunjavajući san El-Me'muna i Haruna er-Rešida da bude istinsko središte svijeta u svakom pogledu”, piše Morgan. Izgradnju Kuće mudrosti kao krovne institucije islamskih intelektualnih stremljenja pod abasijskom vlašću pratila je i izgradnja dvaju astronomskih opservatorija na ravnicama Iraka, gdje su astronomi nastojali dokumentirati mapu svemira.

Zbog El-Me'munove podrške astronomiji, svijet će kasnije jedan od kratera na Mjesecu nazvati njegovim imenom. Naučnu revoluciju omogućila je tehnologija proizvodnje papira, uvezena nekoliko desetljeća ranije. Iako je u Kini ova tehnologija bila rezervirana za kinesku klasu književnika, primjećuje Morgan, muslimani su, preuzevši tehnologiju, dostigli nivo masovne proizvodnje koji nije bilo moguće dostići s pergamentom upotrebljavanim u Evropi. Tako je proširena opća pismenost, a ona je omogućila širenje monumentalnih djela islamske kulture, te dostupnost znanja kroz javne i privatne biblioteke.

ZNANJE DONOSI MOĆ

Prema izvorima koje navodi Morgan, jedna privatna biblioteka u vlasništvu jednog trgovca bila je toliko velika da je bilo potrebno 140 deva kako bi se sve knjige preselile s jednog mjesta na drugo. Jedan dvorski naučnik odbio se preseliti na drugo mjesto i prihvatiti bolji posao jer je njegova biblioteka bila tolika da je sam katalog njegovih naslova bio ispisan u deset svezaka, a za preseljenje je bilo potrebno 400 deva.

U vrijeme El-Me'muna počele su se osnivati medrese, doslovno “škole”, koje će se kasnije razviti u prve univerzitete i uspostaviti obrazac visokog obrazovanja koji će naći svoj izraz u kasnoj srednjovjekovnoj Evropi. U svemu tome, Kuća mudrosti imala je posebno mjesto. Sadržavala je “zvjezdarnicu, bolnicu, biblioteku i istraživačke programe iz oblasti retorike, logike, metafizike, teologije, algebre, trigonometrije, geometrije, fizike, biologije, medicine i farmakologije”, piše Morgan. Ovaj naučni poticaj kojeg je pokrenuo El-Me'mun predstavljat će temelj za opći napredak u narednim četirima stoljećima.

“Prva velika urbana bolnica na svijetu bit će izgrađena u X stoljeću. Osnovane su dvije medrese. One će izrasti u svjetske univerzitete, Nizamija u XI i Mustansirija u XIII stoljeću. Mustansirija će ponuditi studentima besplatnu školarinu, medicinsku njegu, stan i hranu. Opservatoriji će niknuti na Šammasiji i bit će povezani s Kućom mudrosti, te u privatnim kućama slobodnih astronoma kao što su El-Hasan i braća Benu Musa. Do XIII stoljeća Bagdad će imati 36 javnih biblioteka i 100 knjižara”, piše Morgan.

Postavši centrom svekolikog svjetskog znanja, Bagdad je uveličao i svoju političku, ekonomsku i vojnu moć. Povezan kod Basre nizom kanala s okeanom, riječni grad Bagdad također postaje globalna morska luka sa sve većim značajem u pomorskoj trgovini, koja seže do Indije, Kine, Afrike i Južne Evrope. Već početkom 10. stoljeća, zaključuje Morgan, Bagdad je bio najsofisticiraniji i najmoderniji grad na svijetu. Do toga je, prije svega, dovela koncentracija nauke i znanja u njegovim zidinama. (Nastavlja se)

 

PROČITAJTE I...

Osim redovnih vjerskih aktivnosti, tim džemata / centra “Ikre” usmjeren je i na organiziranje kulturnih manifestacija kojima se njeguju tradicija, historija i bosanski jezik među Bošnjacima Münchena i ostatka regije Bayern. U ovoj regiji živi mnogo Bošnjaka, koji su većinom organizirani kroz Medžlis Bayern, u čijem je sastavu dvanaest džemata, među kojima je i “Ikre”

Nestalo je naših čaršija i pazarišta, ezana, mirisa naših avlija i sevdalinki. Nestalo je onog nekadašnjeg rahatluka. Jedno od naselja koje su u prošlosti izgradili Bošnjaci, a koji su danas svedeni na neznatnu manjinu, jeste i Kupres, gradić u Livanjskom kantonu, smješten u istočnom dijelu Kupreškog polja na 1.135 metara nadmorske visine

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!