FELJTON “Mladi muslimani” (X dio): Najznačajnije odluke o osnivanju SDA donesene su među pripadnicima “Mladih muslimana”

Nekad pokret, a danas Udruženje “Mladi muslimani” ove godine obilježava dvije značajne godišnjice: 80 godina od formiranja 1939. godine i 70 godina od velikog komunističkog procesa protiv pripadnika pokreta iz 1949. godine. U nekoliko nastavaka govorimo o historijatu Udruženja “Mladi muslimani”, o mladomuslimanskoj ideologiji, o značaju i doprinosu “Mladih muslimana” u savremenim političkim i društvenim tokovima u Bosni i Hercegovini, te o njihovom značaju za fizički opstanak i nacionalnu svijest Bošnjaka

Najznačajniji doprinos “Mladih muslimana” državi Bosni i Hercegovini i Bošnjacima jeste ključna uloga u političkom organiziranju naroda nakon pada komunizma i uvođenja višepartijskog sistema u tada SFRJ. Među komunistima Jugoslavije u to vrijeme pojavila se podjela po nacionalnoj liniji. Za razliku od ostalih naroda, vodeći bošnjački komunisti nisu imali jasno viđenje budućeg stanja, nisu imali ni u primisli ideju za definiranje nacionalne politike niti su bili u stanju učiniti išta ozbiljno na pripremanju Bošnjaka za događaje koji su uslijedili. Admir Mulaosmanović u knjizi Kratka politička historija Bošnjaka, govoreći o nezrelosti bošnjačkih komunista u vremenu pada komunizma i izvjesnog raspada Jugoslavije, navodi:

“Politički vrh SKBiH, odnosno bošnjački predstavnici u njemu bili su odveć jugoslavenski nastrojeni, tako da im je ideja o propasti zajedničke države bila strana, a partikularno političko promišljanje o poziciji vlastitog naroda smatrali su nacionalističkim i neprijateljskim djelovanjem kojim se narušavao ustavno-pravni poredak… Djelovanje bošnjačkih partijskih rukovodilaca (Raifa Dizdarevića, Nijaza Durakovića i Munira Mesihovića) pokazivalo je da se radi o čvrstom socijalističkom bloku koji je Bošnjake vidio isključivo unutar Jugoslavije, i to na temeljima političke doktrine CKSKJ.”

Da se ideja o političkom organiziranju Bošnjaka nije pojavila kod mladomuslimana, te da na prvim višestranačkim izborima glasove većine Bošnjaka u BiH nije dobila SDA već SDP kao sljedbenica Komunističke partije, danas ne bismo imali nezavisnu i suverenu BiH već krnju Jugoslaviju koja bi u svakom svom obliku zapravo bila “Velika Srbija”, u kojoj bi ostale i Crna Gora, Makedonija i Kosovo. Niti jedna od ovih bivših republika i pokrajina unutar Jugoslavije ne bi mogla ići putem nezavisnosti i odvojiti se iz čeljusti Srbije da to prethodno uz veliku cijenu nije uradila BiH.

Ideja za formiranje političke stranke rodila se kod mladomuslimana još dok su ležali u zatvoru nakon presude u “Sarajevskom procesu” 1983. Dakle, to je bilo prije 29. novembra 1988. godine, kada je došlo do potpune amnestije političkih zatvorenika i puštanja na slobodu i osuđenih iz “Sarajevskog procesa” 1983, onih koji do tada nisu bili pušteni, odnosno koji nisu bili odslužili svoje kazne. Iako tada još nije bio višepartijski sistem, ipak se uočavala neminovnost propasti komunizma, te demokratizacija koja će zahvatiti komunističke zemlje. Nosilac ideje o formiranju političke stranke muslimana, prema svjedočenju Ismeta Kasumagića, bio je Alija Izetbegović. O tome piše Admir Mulaosmanović: “(…) ideja o osnivanje muslimanske stranke, prema tvrdnji Ismeta Kasumagića, mladomuslimana i osuđenika u ‘Sarajevskom procesu’ 1983. godine, rodila se kod Alije Izetbegovića još dok su on i ostali bili u zatvoru (Ovu je tvrdnju Kasumagić iznio u intervjuu datom Admiru Mulaosmanoviću za potrebe njegovih doktorskih studija, op. A. Dž.). Izetbegović je nešto kasnije objasnio svoju viziju ovog političkog projekta. Izjavio je da je u njegovim mislima to bila muslimanska stranka. ‘Vjerovao sam da će ona bez teškoća okupiti muslimanski narod u Jugoslaviji’ (Sjećanja, autobiografski zapis, op. A. Dž.). Iz novina, ali i na druge načine, dolazili su do saznanja o neumitnom slomu komunizma. Taj slom morao se dočekati s političkom organizacijom koja će štititi interese jugoslavenskih muslimana, ali svoju organizacionu strukturu treba formirati dominantno unutar bošnjačkog korpusa.”

Zanimljivo je, ali i važno napomenuti da je demokratske promjene i političko organiziranje Bošnjaka priželjkivao i najavljivao Teufik Velagić Tofa još 1954. godine dok je služio zatvorsku kaznu u Zenici kao pripadnik mladomuslimanskog pokreta. Nakon pet godina ležanja u zatvoru i još devet, koliko je trebalo da odleži po presudi, Teufik Velagić piše pismo mladomuslimanki Enisi Karabeg na 52 strane. Između ostalog, u pismu iznosi i neke stavove organizacije “Mladi muslimani”, ali i svoja razmišljanja o organizaciji. On uočava da “Mladi muslimani” nisu puno pažnje polagali na političko djelovanje sve do pred sami montirani proces 1949. godine, a da su imali veliki potencijal za to. Tog potencijala nesumnjivo je bila svjesna komunistička vlast, zbog čega ih je i progonila.

“Na proces, a tako i u javnost smo stupili bez ikakvog političkog i ekonomskog programa, bez stava prema pitanjima koja su trebala imati odgovor. To nam je, čini mi se, mnogo štetilo. Razumijem zašto je tako bilo. Mi smo u ilegalnom radu rješavali one probleme koji su nam se sami nametali, a politička i ekonomska pitanja su bila van aktuelnosti. Tek pred hapšenje smo počeli načinjati neka čisto politička i ekonomska pitanja. Prerasli smo u političku organizaciju, jer na procesu smo uistinu bili samo islamska (vjerska) organizacija. Ako želimo da našu zajednicu predstavljamo, trebamo imati pravilne odgovore na sva životna pitanja. Bili smo više odgojna, vaspitna organizacija, a to je potpuno nedovoljno. Mogli bismo biti ma kako jaki, ako bismo imali samo taj karakter, naši uspjesi bi bili minimalni, ostali bi uvijek ispod površine… A onda dolazi na red pitanje državnog uređenja… Republika (bilo parlamentarna ili predsjednička) je jedini oblik pogodan i garancija što šireg demokratizma… Naročito bismo morali u takvoj demokratskoj atmosferi privući omladinu, osigurati buduće generacije. Zbog svega toga, morali bismo stvoriti u jednoj takvoj demokratiji našu političku stranku, u kojoj bismo mi, ‘Mladi muslimani’, bili motorna snaga…” Naglašavam, ovo je napisano 1954. godine u zeničkom zatvoru, u vrijeme kada je komunistička represija u Jugoslaviji bila najveća i teško da se mogao vidjeti izlaz na kraju tunela. Posebno ako ste politički zatvorenik. Ali, Teufik Velagić Tofa vidio je i nagovijestio pad komunizma i dao preporuku političkom organiziranju mladomuslimana kada do toga dođe.

Krajem 1989. godine, 35 godina nakon Velagićevog zatvorskog zapisa, a samo godinu dana nakon izlaska iz zatvora, mladomuslimani predvođeni Alijom Izetbegovićem počinju pripreme za političko organiziranje. Najznačajnije odluke o osnivanju i vođenju SDA donesene su među pripadnicima “Mladih muslimana”, koji su sada, u novonastaloj društveno-političkoj situaciji, bili u mogućnosti da prvi put javno prezentiraju svoje stavove. Naravno, još uvijek s dozom opreza jer je i dalje postojala mogućnost da SDB, KOS ili neke druge sigurnosne strukture hapšenjima zaustave, ili bar pokušaju zaustaviti, demokratske promjene.

Redovni sedmični sastanci održavani su u privatnim kućama i stanovima na više mjesta, a prvi je održan u kući Ismeta Kasumagića. Ovaj sastanak opisuje Omer Behmen u autobiografskoj knjizi Na dnu dna:

“U decembru 1989. godine nas 17 se sastaje u kući Ismeta Kasumagića, prekoputa Bakija. Svih 17 nas je bilo u zatvoru kao ‘Mladi muslimani’. Neki jednom, a bogami neki i dva puta. Dakle, u halvatu Ismeta Kasumagića, u Sarajevu, Sagrdžije 47, održano je sijelo u sastavu: Vahid Kozarić, Ešref Čampara, Salih Behmen, Munir Gavrankapetanović, Hasib Branković, Alija Izetbegović, Omer Behmen, Ismet Kasumagić, Ismet Serdarević, Teufik Velagić, Ešref Bakšić, Osman Dobrača, Ejub Hadžić, Hilmo Ćerimović, Asim Kalajdžić, Edah Bećirbegović (i Omer Behmen, op. A. Dž.), sve bivši robijaši, neki i po dva puta. Sastali smo se da vidimo šta da radimo dalje, kako da organizujemo naš bošnjački narod, da se zaštitimo, jer su se raspad Jugoslavije i agresija osjećali u zraku. A i svi naši izvori, sve poruke naših prijatelja iz zemlje i svijeta, poručivali su nam isto, signalizirali da će se na nas sručiti nova nevolja, da će Muslimani opet biti moneta za potkusurivanje srpsko-hrvatskih računa.”

Ideju o formiranju političke organizacije spomenuta grupa mladomuslimana počinje širiti na svoje druge članove, ali i na druge intelektualce širom Jugoslavije i dijaspore. Omer Behmen bilježi i događaje iz tog vremena:

“Čujemo se sa Teufikom Velagićem, Bećirom Tanovićem, Adilom Zulfikarpašićem, Smailom Balićem i dr., koji su vani, a obnavljaju se i pojačavaju veze sa okruženjem, naročito sa Zagrebom. U Zagrebu smo se, za razliku od Sarajeva, osjećali nekako sigurnije, komotnije… U novembru-decembru 1989. godine nas nekoliko odlazimo u Zagreb i nalazimo se sa našim poznatim, starim i novim aktivistima. Društvo koje se okuplja uglavnom su bivši ‘Mladi muslimani’. Kao što sam već rekao, sastajemo se, razgovaramo, dogovaramo. Tu je bio i moj rahmetli burazer (Salih Behmen, op. A. Dž.), Alija, Ismet Serdarević itd. Razgovaramo u tom smislu da je potrebno da se i mi, Muslimani BiH, organiziramo, možda najprije kao neko udruženje, pa potom kao politička stranka, naravno, ako to političke prilike i situacija u zemlji dozvole. Jer, uvijek u komunističkim sistemima postoji opasnost radikalizacije partije i brutalna intervencija policije i vojske… Alija Izetbegović je bio sklon ideji, a bio je i u nekom kontaktu, i želio je da se angažiraju i drugi ugledni bošnjački intelektualci, pa i neki komunisti bivši i sadašnji. Posebno je bio sklon ka Adilu Zulfikarpašiću i Muhamedu Filipoviću Tunji. Napominjao je da bez njih neće ići. Putujemo u Zagreb, Alija, Hasan (Čengić, op. A. Dž.), ja i još neki drugi, i nalazimo se sa Šemsom Tankovićem, Salimom Šabićem, Sulejmanom Čamdžićem, Sulejmanom Mašovićem… Alija je bio izričit da kontaktiramo sa Adilom Zulfikarpašićem te odlučujemo da iz Zagreba idemo u Švajcarsku… Odlazimo u Cirih, Salim Šabić, Alija Izetbegović, Hasan Čengić i ja. Nalazimo se sa Teufikom Velagićem i Adilom Zulfikarpašićem.”

Nakon ovih susreta nastavljaju se pripreme za formiranje stranke. Inicijativu za osnivanje stranke potpisalo je samo nekoliko osuđivanih “Mladih muslimana”. To je bila odluka Alije Izetbegovića iz praktičnih razloga, da se stranka ne poveže isključivo s “Mladim muslimanima”, te da se šira inteligencija, ali i narod u masovnom broju priključi i prihvati stranku kao svemuslimanski, prevashodno svebošnjački pokret. Zvanično je SDA formirana 26. maja 1990. godine. Šaćir Filandra u knjizi Bošnjačka politika u XX stoljeću piše:

“Utemeljitelj stranke je Alija Izetbegović, a njeno idejno jezgro činili su ljudi koji su s njim osuđeni u procesu 1983. godine, kao i izvjestan broj ličnosti iz ranijeg mladomuslimanskog kruga i bošnjačkog nacionalnog pokreta. To je vrijeme prve pune demokratizacije bosanskog društva nakon pedeset godina vladavine jednopartijskog sustava.”

Kada je definitivno postalo jasno da će se SFRJ raspasti te da postoji velika vjerovatnoća oružanih sukoba na području BiH, Bošnjaci kroz SDA pripremaju se za takav razvoj događaja, uporedo s kontinuiranim zalaganjem za očuvanje SFRJ i mirnim rješenjem problema. Da bi se razumjelo ovakvo postupanje, treba znati da su Bošnjaci bili za opstanak SFRJ, ali takve SFRJ u kojoj bi BiH i Bošnjaci imali ravnopravan status s ostalim narodima. To je Alija Izetbegović stalno potencirao i tokom pregovora lidera republika SFRJ. Kroz Savjet za nacionalnu odbranu pri SDA, na čijem se čelu nalaze najpovjerljiviji ljudi, i to iz mladomuslimanskog kruga Omer Behmen i Hasan Čengić, Bošnjaci počinju oružanu pripremu za svoju odbrane.

BZK “Preporod” obnovila je svoj rad 5. oktobra 1990. godine. “Mladi muslimani” su odigrali važnu ulogu u obnovi BZK “Preporod”, a što se vidi i u činjenici da je prvi predsjednik “Preporoda” bio mladomusliman Muhsin Rizvić. I obnovu “Merhameta” pratili su “Mladi muslimani”, a za prvog predsjednika nakon obnove 1990. godine izabran je mladomusliman Edah Bećirbegović. “Mladi muslimani” su s demokratskim promjenama legalizirali i svoj rad. Prva skupština Udruženja održana je 14. decembra 1991. godine. Za predsjednika je izabran Ismet Serdarević i na toj poziciji ostaje dva mandata. “Mladi muslimani” su smatrali da su formiranjem stranke, te obnovom nacionalnih institucija, završili svoju misiju, tako da je Udruženje zamišljeno da baštini tradiciju “Mladih muslimana” kroz dokumentacioni centar, da pomažu socijalno ugrožene članove, analiziraju društvene odnose i sl. Ciljevi i aktivnosti se s vremenom mijenjaju i prilagođavaju društvenim izazovima i potrebama. Nakon Serdarevića, u dva mandata predsjednik je bio Omer Behmen, a trenutno je u trećem mandatu predsjednik Edhem Bakšić. Generacijski projekt ove generacije jeste izgradnja Centra “Mladi muslimani”.

PROČITAJTE I...

Ovog jula u javni prostor, i to u vrijeme obilježavanja 24. godišnjice od genocida u Srebrenici, na mala vrata i gotovo bez reakcija uvedena je jedna nekritička usporedba Srebrenice i Jasenovca, kao simbola za dva ogromna zločina počinjena na našim prostorima. Ne bi u tome bilo ništa sporno da se to poređenje aktualizira u širem historijskom kontekstu, a ne uoči i poslije same srebreničke dženaze, jer bi neupućeni mogli razumjeti da je genocid nad Bošnjacima srednjeg Podrinja, kao i drugi masovni zločini koje su srpske državne i paradržavne tvorevine počinile nad civilima Bošnjacima Prijedora, Foče, Višegrada, Ključa, Bijeljine, Zvornika, Sarajeva i drugih mjesta, počinjen kao neka vrsta protuteže Jasenovcu

“‘Limitless’ je operativni sistem napravljen za slijepe i slabovidne osobe kako bi one mogle neometano koristiti mobitel. Uz pomoć vještačke inteligencije i 'machine learninga', uspio sam sve sklopiti i napraviti operativni sistem baziran malim dijelom na androidu, a sve ostalo moja je originalna ideja, koja se može proširiti i na druga hendikepirana lica, ali prvo želim da završim ovo što sam započeo”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!