DRUGI MAJ 1992. U SARAJEVU

Na tranzitu iznad Sarajeva tog dana našao se agresorski tenk koji se pokušao probiti u centar grada. Nekoliko branilaca ga je zapalilo molotovljevim koktelom. Pripadnici JNA povukli su se prema Lukavici. U noći s 2. na 3. maj grupa Dževada Topića shvatila je da su se Šuputovi specijalci (Niški specijalci) zabarikadirali u zgradi kod BKC-a. Predali su se iza podneva 3. maja.

Drugog maja 1992. počela je opsada Sarajeva, trajala je 1.425 dana. Ali tog 2. maja odbranjeno je Sarajevo, odbranjena je BiH. Podsjećamo na sve što se dešavalo tog dana. Oko 12 sati grupa branilaca Sarajeva pokušala je spriječiti iznošenje materijalno-tehničkih sredstava iz Doma JNA, današnjeg Doma OS BiH. Bilo ih je 30-50. Ušli su na pregovore s potpukovnikom Bogojem Božinovskim, koji je pucao na njih i ubio Asafa Hadžića.

Uslijed razmjene vatre, ranjen je i Božinovski, a ostatak se pripadnika JNA predao. General Milutin Kukanjac naredio je da iz Vojne bolnice krene elitna jedinica protudiverzantskog odreda na čelu s majorom Markom Labudovićem prema Predsjedništvu BiH. Kod Predsjedništva su već bile snage odbrane grada. Tada počinje čuvena bitka na Skenderiji, a jedno od ključnih obilježja bitke jeste to da je rahmetli Nusret Šišić Dedo protuoklopnom napravom napravljenom od vodovodnih cijevi pucao po njima i pogodio jedno od borbenih vozila. Labudović je tada teško ranjen. Dokrajčila ga je granata s Trebevića.

Milan Šuput, koji je komandirao svim specijalnim jedinicama Druge armijske oblasti, s 30-ak specijalaca i borbenim vozilima došao je do Pošte. U saradnji s radnicima Pošte koji su bili odani SDS-u, Šuputovi specijalci ušli su u Poštu i zapalili je. U popodnevnim satima pripadnici Specijalne jedinice MUP-a RBiH Nezir Brajović Braja i njegov pomoćnik Ajnur Mehićević pogodili su iz prostora blizu zgrade Parlamenta agresorski tenk koji je došao do mosta Suade i Olge s ciljem da ide do Predsjedništva. Tenk je do kraja opsade grada ostao kod mosta.

Na tranzitu iznad Sarajeva tog dana našao se agresorski tenk koji se pokušao probiti u centar grada. Nekoliko branilaca ga je zapalilo molotovljevim koktelom. Pripadnici JNA povukli su se prema Lukavici. U noći s 2. na 3. maj grupa Dževada Topića shvatila je da su se Šuputovi specijalci (Niški specijalci) zabarikadirali u zgradi kod BKC-a. Predali su se iza podneva 3. maja.

Predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović 2. maja zarobljen je na aerodromu prilikom povratka iz Lisabona te odveden u kasarnu JNA u Lukavici. Domaća i svjetska javnost saznala je za hapšenje kada se predsjednik telefonom javio u Dnevnik TVSA Senadu Hadžifejzoviću. Trećeg maja u Dobrovoljačkoj ulici obavljena je razmjena predsjednika Izetbegovića i njegovih pratilaca za Kukanjca i pripadnike JNA. Drugog i trećeg maja ubijen je veći broj građana Sarajeva, između ostalih i sedam policajaca PS Stari Grad.

PROČITAJTE I...

“Osjetio sam kao da me nešto podiglo sa zemlje. Geler me je pogodio u lijevu stranu lica, izbio mi lijevo oko, polomio mi nos u 43 komada i glava mi je pukla u 12 komada. Uvijek sam uz sebe imao maramicu kojom sam brisao znoj s čela kada igram fudbal. Kada sam se probudio, dirao sam se da osjetim jesu li mi ruke i noge u redu. Osjetio sam nemoć i tešku glavu, nisam mogao disati, nisam više ništa vidio. Mislio sam da mi je ta maramica pala preko očiju, zgrabio sam za lice i trznuo jer sam želio da skinem to s lica, da progledam, a zapravo sam svoje oko trgnuo koje je bilo izbijeno. Prepao sam se i počeo sam da vrištim. Bio sam pokriven nekom dekom jer su mislili da sam mrtav”

I zaista, u “Mošćanici” kao da je vrijeme stalo. Kao da su ljudi oni starinski i nikome od njih ne smeta što, ako dođu u terminu između 9:30 i 14:30 sati, skoro uvijek moraju čekati da neko završi jelo, kako bi onda oni mogli sjesti i uživati u čarolijama “Mošćanice”. A ne smetaju im ni drvene tapacirane klupe i stari stolovi na kojima se poslužuje hrana. Memo tvrdi da je u “Mošćanici” važan kvalitet usluge i higijena, i to mu je na prvom mjestu. “Nikad mi nismo išli na to da to bude nešto napucano, vjerovatno zbog toga što nam je babo stalno govorio: 'Najvažnije je šta se u tanjiru donese, a namještaj nije bitan'”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!