Domaće tjeskobe, zamišljeni neprijatelji

Danas je jevrejsko pitanje, tvrdi Norton, zamijenjeno muslimanskim pitanjem. Nortonov osnovni uvid jeste ključ za njenu izazovnu analizu. Ono o čemu je riječ u vezi s “muslimanskim pitanjem” nisu islam niti muslimani, nego sam Zapad i njegova predanost razumu, slobodi, jednakosti, pravdi i pluralizmu. Pozadinu debate o islamu oblikuju domaće tjeskobe o urbanom životu, migraciji, kapitalizmu, nezaposlenosti, stranačkoj politici, seksu, rasi, konzumerizmu, religiji, moralu i svim drugim pitanjima o kojima se može principijelno razgovarati bez referiranja na islam, muslimane ili Bliski istok

“Drugačivanje” islama i muslimana jeste trend koji raste, ne samo na Zapadu nego također i širom islamskog svijeta.

Francuska revolucija dala je svijetu slogan: “Sloboda, jednakost i bratstvo”. Da li je ovaj slogan još relevantan? Uzimajući u obzir rastuće nepravde u našem dobu, za pretpostaviti je da jeste.

Ipak, riječi iz slogana znače različite stvari različitim ljudima. Upitajte bilo koga o tome u New Yorku, Parisu, Teheranu, New Delhiju ili Kuala Lumpuru i dobit ćete različite odgovore.

Problem nije samo društveni relativizam. Rastuće nepravde i nemoć trenutnog svjetskog poretka potkopavaju te vrijednosti.

Prije nego što je prerasla u svoju sadašnju formu, francuska krilatica sadržavala je još jednu riječ – smrt. U svojoj punoj formi glasila je: “Sloboda, jednakost, bratstvo, ili smrt”. Te vrijednosti bile su pitanje života ili smrti, makar u teoriji i Francuskoj iz 1789. godine.

Sloboda je bila definirana kao mogućnost “da se radi bilo šta što ne čini nažao drugima”. Jednakost je definirana po sudskim osnovama utoliko da zakon “mora biti isti za sve. Svi građani, ako budu jednaki, bit će jednako kvalificirani za visoku uredsku službu, javne pozicije i zaposlenje, prema svojim sposobnostima i bez razlikovanja osim po vrlinama i talentima.” Tako definirana, jednakost je bila princip sudske pravednosti i vlasti na osnovu zasluga (meritornoj vladavini).

Evropski kolonijalizam iz 19. i 20. stoljeća zauvijek je promijenio značenje ovih riječi. Dok su Francuzi kod kuće propovijedali jednakost, sekularizam i slobodu, Francuska je kolonizirala i prozelitizirala milionima ljudi u Africi i na Bliskom istoku.

Filozofi James i John Stuart Mill pisali su o liberalizmu, ali su radili kao oficiri Britanske imperije u Indiji, legitimizirajući i internalizirajući kolonijalizam. Evropski intelektualci govorili su o prosvjetljenju i njegovom obećanju razuma i slobode dok su evropske vojske vršile invazije na narode sve od sjeverne Afrike do Indije, Indonezije i Malezije.

Bratstvo je od početka problematičan termin jer implicira moralnu odgovornost, dok sloboda i jednakost vape da osiguraju zakonska prava. Disparitet između onoga što je legalno i onoga što je moralno proširio se jer je moralnost, u sekularnom duhu doba, svedena na religijski zakon i psihologijski sentiment bez zakonske osnove.

Sekularno doba ipak nije potpuno izbrisalo bratstvo. Od sekularnih masonskih organizacija do vjerskih skupina, brojna bratstva istrajavaju na različitim mjestima, na studentskim kampusima, u crkvama, u elitnim muškim klubovima i u visokoj politici. Stvari nikada nisu tako jednostavne kao što izgledaju.

U svojoj impresivnoj knjizi O muslimanskom pitanju politolog Anne Norton bavi se pitanjem o tome kako društvena i politička tjeskoba zapadnih društava izopačuje ideale klasičnog liberalizma i predstavlja izopačenu sliku i islama i Zapada.

U 19. stoljeću, O jevrejskom pitanju, kako je to formulirao niko drugi do Karl Marx, bio je test za ograničenja prosvjetljenja. Ispunjavanje obećanja prosvjetiteljskog racionalizma i triju ideala Francuske revolucije bilo je zasnovano na prihvatanju Jevreja (i drugih nekršćanskih, neevropskih grupa) u novo evropsko društvo kao slobodna i jednaka ljudska bića, a ne kao podjarmljene i potlačene manjine. Imajući u vidu horore holokausta, taj je projekt tragično propao.

Danas, jevrejsko pitanje, tvrdi Norton, zamijenjeno je muslimanskim pitanjem. Nortonov osnovni uvid jeste ključ za njenu izazovnu analizu. Ono o čemu je riječ u vezi s “muslimanskim pitanjem” nisu islam niti muslimani, nego sam Zapad i njegova predanost razumu, slobodi, jednakosti, pravdi i pluralizmu. Pozadinu debate o islamu oblikuju domaće tjeskobe o urbanom životu, migraciji, kapitalizmu, nezaposlenosti, stranačkoj politici, seksu, rasi, konzumerizmu, religiji, moralu i svim drugim pitanjima o kojima se može principijelno razgovarati bez referiranja na islam, muslimane ili Bliski istok.

Referiranje na islam jeste pogodno jer problem projektira na nekog “drugog” u dalekom svijetu, što stvara krivonavodeći kontekst kojim se izbjegavaju prava pitanja.

Situacija nije ništa bolja ni u islamskom svijetu, koji se bavi sličnim projekcijama i “drugačivanjem” kada se bavi sopstvenim problemima i tjeskobom.

Sloboda, jednakost i bratstvo kao i pravda zadržat će svoja značenja i relevantnost samo ako se uzmu zaozbiljno i kada su oslobođeni političkih mahinacija.

PROČITAJTE I...

Trezveni ljudi ne mogu se načuditi količini pesimizma i crnila koje se širi bosanskim medijima, dok se u Hrvatskoj tresu ekonomski temelji zbog afere “Agrokor”, koja svakodnevno dobiva nove forme stvarajući sve veće i pogubnije posljedice – ekonomske, političke i sigurnosne. Zvijer koju je hrvatska država svojim nerazumnim tetošenjem “Agrokora” i njegovog lažnog rasta uzgojila polahko se oslobađa i teško će ju biti zaustaviti

Doktori su rekli da je duša u mozgu, a ne u srcu, a njen se mozak bio ugasio. Sada su pritiskali porodicu da potpiše dokument kojim odobrava isključivanje s aparata. Ionako će je isključiti, prije ili kasnije. Za prije, trebaju potpis porodice. Nisu znali šta da rade. U tom očaju, u toj mori, upitali su me, nakon što me je domaćin predstavio kao gosta s “Islamskog fakulteta”, za mišljenje. Izgubio sam se: kako da dam ad hoc “mišljenje” o nečijem životu, ili, tačnije, o smrti

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!