Dok je Bošnjaka na Drini, bit će Bosne

Dževad voli reći da je predvodio najbrojniji džemat u BiH, onaj u Memorijalnom centru Potočari, jer ne treba zaboraviti ono što nas vjera uči: šehidi nisu mrtvi, oni su živi, samo što mi to ne vidimo

Dževad Orić rođen je nekoliko mjeseci prije genocida u Srebrenici u julu 1995. godine. Rat i period poslije rata obilježili su njegovu, kao i hiljade drugih podrinjskih porodica. Dževad nije bio ni svjestan šta se dešava oko njega i kroz kakvu je golgotu u logoru prošao njegov otac Fadil. Orići su se, bez obzira na sve, nakon nekoliko godina provedenih u izbjegličkim kampovima, 2001. godine odlučili vratiti u svoje rodno mjesto Gornje Potočare. Danas, 21. godinu nakon genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, mladi efendija Dževad Orić ostvario je svoj dječački san – da predvodi džemat i bude imam. Orić je imam u Dobraku, selu koje je od Srebrenice udaljeno više od 30 kilometara, na samoj Drini, vjekovnoj bosanskoj istočnoj granici.

“Moja se porodica vratila u Potočare, ali ja nisam odmah došao s njima. Oni su se vratili kada sam ja bio prvi razred. Nekoliko godina sam ostao s nenom u Puračiću kod Lukavaca. Kada sam završio šesti razred, i ja sam se vratio u Potočare i nastavio školovanje u Srebrenici. Nakon osnovne škole, upisao sam Behram‑begovu medresu u Tuzli. Jedan od razloga zbog kojih sam upisao medresu bio je i Faruk ef. Hasanović. Kada sam se vratio u Srebrenicu, mnogo sam vremena provodio s njim, tako da je i pala odluka da upišem medresu, i zaista sam sretan i zadovoljan zbog toga”, kaže mladi efendija Orić, koji dodaje da period školovanja nije bio ni lahak.

Daleko od porodice

“Otac nije radio, tako da s finansijske strane nije bilo lahko. Tokom školovanja sam bio odvojen od roditelja. Valjalo je sve to izmoći i skupiti snage da se sve to završi. Porodica je uvijek bila uz mene i sretan sam što ih imam. Zahvaljujući njihovoj podršci, trudu i odricanju, danas sam imam”, govori ef. Orić, koji je nekoliko godina predvodio, kako kaže, najveći džemat u Bosni i Hercegovini

Naime, kada je završio prvi razred medrese, dobio je poziv od Medžlisa islamske zajednice u Srebrenici da klanja teravih–namaz u Memorijalnom centru Potočari. To je bila prekretnica u njegovom životu.

“Osjetio sam da mogu i da želim biti imam. Moj medresanski san bio je da budem imam, ali imam u Srebrenici. Moj život bez ovog grada i naroda ne bi bio to što jeste”, priča ef. Orić, koji smatra da je velika odgovornost predvoditi džemat u Memorijalnom centru: “Vjera nas uči da su šehidi živi, samo što ih mi ne vidimo. Kada dođete u Memorijalni centar i predvodite namaz, osjećaj je poseban. Stati i biti imam u džematu gdje leže najbolji sinovi domovine koji su dali ono najvrednije, život, posebna je i velika odgovornost. To je najveći džemat u Bosni i Hercegovini. Kada šehidi s vama klanjaju, kada klanjaju majke, očevi ubijenih sinova, sestre ubijene braće – sve je to prepuno emocija i teško je riječima opisati”, priča mladi ef. Orić, koji tek odnedavno radi kao stalni imam u džematu Dobrak. Orić je najmlađi imam Medžlisa islamske zajednice Srebrenica.

Osim njega, još šest imama radi na području općine Srebrenica. Dobrak obuhvata prostor od Peći pa sve do Daljegošte. U okviru tog džemata imaju četiri džamije.

“Drugačije je u Potočarima nego u Dobraku. U džematu ja moram sa svima da radim, i s Bošnjacima i Srbima. Problema nema. Naši ljudi cijene mlade koji ulažu trud da bi nešto napravili. Mi do sada nismo imali stalnog imama, ali ovo je sigurno dobar potez da sada i ovaj džemat ima stalnog imama. Džamija i imam mnogo znače za jedno mjesto. Islamska zajednica i džamija mjesta su gdje se ljudi skupljaju. Džamija je mjesto gdje uvijek možemo doći i pričati o aktualnim problemima”, istakao je ef. Orić.

23 džamije u Srebrenici

Džemat Dobrak na samoj je granici između BiH i Srbije. Žrtva ljudi koji su se vratili na prijeratna ognjišta zaista je velika. Veća od svih njih.

“Drina je naša rijeka. Ona je bila granica između velikih carstava i civilizacija. Bošnjaci su mnogo vezani za Drinu. Mi smo čuvari granice. Drina protječe našim venama i zaista je moramo čuvati. Dok je Bošnjaka na Drini, bit će i Bosne”, ističe ef. Orić i dodaje da su možda Bošnjaci na Drini malo i zaboravljeni od svih.

“Moramo se svi više aktivirati, od vlasti do Islamske zajednice, da napravimo bolje uvjete za život ovim ljudima na granici. Imam osjećaj da su oni malo zaboravljeni. Mnogi misle da su oni tu zato što moraju biti. Oni su tu zato što hoće da budu i iz ljubavi su na svojim ognjištima. Svaki trud i svako dobro koje se prema njima uradi oni vraćaju višestruko. Svaki dobar čovjek s dobrim namjerama dobro je došao u naš džemat. Mi ćemo ga lijepo dočekati, naša su vrata uvijek otvorena”, poručuje za kraj Dževad ef. Orić.

Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu, na području općine Srebrenica bile su 23 džamije. Osim u Luci i Slapovićima, gdje su džamije zapaljene, sve su ostale do temelja porušene. Do sada je obnovljeno 19 džamija, a jedna je i novoizgrađena u mjestu Podgaj. Na području općine Srebrenica dužnost imama obavlja sedam efendija.

PROČITAJTE I...

Pogledajte slobodno pa se još slobodnije zapitajte gdje se sakrila ona fildžan islamistička država o kojoj svaki dan čitate po nekim medijima, uhvatite se za glavu i pitajte se gdje je šerijatizacija, klerofašizam, gdje se to okupljaju etnonacionalni torovi koji zazivaju bosansku apokalipsu, gdje je tvornica za stvaranje pokrivenih srednjoškolki i ispiranje mozgova, pa gdje su razuraleni erdoğanisti da vas desekulariziraju, krvožedni mudžahedini i horde bošnjačkih nacionalista da pokvare ovo razuzdano ljetno veselje i uvedu kalifat, i gdje je, zaboga, ISIL da to sve digne u zrak

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!