DISIDENTSTVO KAO SUDBINA

“Naš je cilj Hrvatska. Slobodna, nezavisna Hrvatska, očišćena od komunističke pošasti i srpske hegemonije. Stoga, pozivam te da nam se pridružiš u našoj uzvišenoj nakani. Ti, kao Hrvat islamske vjeroispovijesti, hrvatski cvijet, kako je to često znao kazati naš slavni poglavnik, morao bi znati da je ovo odsudan trenutak i da vremena za čekanje nema”

Kako vrijeme prolazi i kako dolazim do novih saznanja, sve više uviđam da je disidentstvo, doduše iznuđeno, gotovo pa opće mjesto u povijesti moje porodice. Za nedavnog susreta s daljim rođakom M., arhitektom, zagrebačkim studentom, “šezdesetosmašem”, čovjekom koji je svojim otvorenim stavovima izlazio iz okvira političkih datosti tog vremena – te mu je, kao takvom, sasvim izvjesno prijetila hapsana i višegodišnja robija – ponovo se uvjeravam da je socijalni refleks iliti buntovništvo snažno ukorijenjeno u porodičnoj lozi iz koje sam iznikao. Helem, kao jedan od grlatijih “šezdesetosmaša” i, dakako, svjestan da će biti uhapšen i procesuiran, hvata se noge i bježi u Njemačku. Ondje se organizira, realizira i provodi radni vijek. U biti, ordinarna i ni po čemu osobito zanimljiva životna priča.

U razgovoru se dotičemo svega, pa i jačanja desnice u susjednim nam državama. Ponukan time, M. mi ispriča ovu storiju: “Jednom, u kafani u koju sam često zalazio, priđe mom stolu nepoznat, povisok, suhonjav čovjek, predstavi se i reče da bi želio razgovarati sa mnom. Ponudih ga da sjedne. Nije gubio vrijeme, pa reče: ‘Svaki politički azilant prijeko je potreban potporanj za snaženje naše, hrvatske stvari. Žrtve komunističkog terora, a ti to svakako jesi, bolje no iko drugi mogu razumjeti razmjere titoističke zablude. Jugoslavija nas ne interesira. Ta vještačka tvorevina u svakom je smislu neodrživa. Naš je cilj Hrvatska. Slobodna, nezavisna Hrvatska, očišćena od komunističke pošasti i srpske hegemonije. Stoga, pozivam te da nam se pridružiš u našoj uzvišenoj nakani.

Ti, kao Hrvat islamske vjeroispovijesti, hrvatski cvijet, kako je to često znao kazati naš slavni poglavnik, morao bi znati da je ovo odsudan trenutak i da vremena za čekanje nema.’ Potom je naglo zašutio i upitno me pogledao. Bilo mi je jasno s kim imam posla i kakvim se jezikom razgovara s takvima, pa sam jezikom koji jedino razumije rekao ovo: ‘Vaš prijedlog ne mogu prihvatiti. Ne vidim nikakav osnovan razlog zbog kojeg bih se stavio u službu ostvarenja Vašeg cilja, tim prije jer nisam Hrvat, a ni hrvatski cvijet, nego Bosanac ili Bošnjak, kako Vam drago. Mogu se složiti s Vama da je Jugoslavija vještačka tvorevina i, složit ćete se, trajat će onoliko dugo koliko bude trajao Tito. Nakon toga, i takvo šta nije teško predvidjeti, započet će, možda i krvav, proces rasparčavanja Jugoslavije. Stoga, Vama i Vašima preporučujem strpljenje. Do tada, ostavite me na miru.

Pobjegao sam od jednog terora i ne želim biti propagator nekog drugog. Ne želim nikakve sukobe s Vama, ali, bude li potrebno, a nadam se da neće, natovarit ću Vam velike probleme na vrat. Vi dobro znate da sam pod punom zaštitom njemačke države. I, molim Vas, nemojte mi ponovo prilaziti.’ Suhonjavi je bio zatečen. Ovakvu pljusku nije očekivao. Polahko je ugasio cigaretu i usiljeno mirnim glasom rekao: ‘Mojima se ovo neće dopasti. No, kako god, s tobom ili bez tebe, mi idemo dalje. Ja ti neću praviti probleme. Za druge ne znam i ništa ne garantiram. Sugeriram ti da se dobro pričuvaš, ili, štaviše, čim prije spakiraš i napustiš Frankfurt. Shvati ovo ozbiljno.’ Nasmijao sam se, unio mu se u lice i prošaputao: ‘Vidi! Više od tri godine živio sam poput progonjene zvijeri.

Ukazivao sam na socijalnu polarizaciju, nepotizam, korupciju. Zauzvrat, optuživali bi me, podmetali kukavičija jaja, a ja bih bježao. Počesto ni sam nisam znao zbog čega. Čitao si Kafkin Proces? Jesi!? Eh, onda me možeš razumjeti. Ja sam ovovremena verzija Jozefa K. Ali više neću biti. Umoran sam i dosadilo mi je. Ti i tebi slični godinama me uznemiravate, prijetite, ucjenjujete, kljukate idejama koje me apsolutno ne zanimaju i, koje li drskosti, licitirate mojim životom kao da je vaše vlasništvo. Ti se razmećeš silom, a ja bih trebao drhtati od straha, skrivati se, bježati, i to samo zbog toga zato što ne želim u istu ideološku jazbinu s tobom i drugima poput tebe. E, neće moći! Dosta je bilo. Određene policijske strukture zasigurno će živo zanimati ko to i s kakvim namjerama vršlja naokolo. Stoga, ko zna, život je prepun obrata i možda ćeš uskoro ti čim prije pakirati kofere. To je sve. Doviđenja.’

Suhonjavi je bez riječi ustao, kao sabljom me presjekao ledeno hladnim pogledom, okrenuo se i otišao. Ipak, njegovu sam prijetnju ozbiljno shvatio i iste noći preselio se u drugi grad. I samo da znaš – nikad ja nisam bio ni disident ni antikomunista. Nikad. Samo sam promišljao svojom, a ne partijskom glavom. Pa ti sad vidi koliko je to pametno. I da li je uopće.”

Htjedoh mu reći kako, nepoćudan i sebi dosljedan, godinama živim u unutarnjem egzilu, u klasičnom disidentstvu, ali kako nas je takvih u porodici poprilično, još jedan pride, bilo bi već previše, pa se ugrizoh za jezik i okrenuh razgovor na drugu, “pametniju” stranu.

Sljedeći članak

Pod pritiskom stvarnosti

PROČITAJTE I...

Našao sam se u potpuno nepoznatom kvartu Damaska i beizdejno šetao. Nakon nekog vremena, našao sam se u aleji s luksuznim građevinama. Očigledno je to bio rezidencijalni dio grada. Ispred jedne vile prišao mi je stražar i ljutito zagrmio na mene. Pokušavao sam objasniti kako sam dospio tu, ali nije pilo vode. Tek kada sam, na upit odakle dolazim, spomenuo svoju zemlju, lice smrknutog brkice razvedrilo se. Počeo me je grliti i skoro kroz plač govoriti o Bosni

U neko od stabala znali smo se u jurnjavi zabiti sankama, pa se i dan danas pipa mjesto gdje je nekada davno stršila ogromna čvoruga. Drugo neko stablo bilo je zaklon za vrijeme odsudnih borbi s “adnanovcima”, susjednom rajom. Treće vraća sjećanje na takmičenje u gađanju plastičnim praćkama kupljenim u Robnoj kući. Četvrto je sakrivalo pogled na komšinicu koja se presvlačila. Svako stablo na Džidžikovcu krije nešto, taj neki naš duboko prepleteni zajednički život

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!