“Bošnjačka književnost u 100 knjiga”: Pothvat bez premca u književnoj produkciji BiH

Riječ je o ediciji zasnovanoj 1995. godine kao nastojanju da se predstave najreprezentativnija djela bošnjačke književnosti, od usmene, preko starije pa sve do savremene produkcije u književnom životu Bošnjaka. Najznačajniji je to projekt u vezi s bošnjačkom književnošću, a predstavlja i svojevrsni ekvivalent sličnim projektima u bosanskohercegovačkom susjedstvu, ali i u Evropi

Edicija Bošnjačka književnost u 100 knjiga jedan je od najznačajnijih izdavačkih projekata u historiji bošnjačke pismenosti. Ona predstavlja onu vrstu važnih izdavačkih pregnuća koja su od temeljne važnosti za kulturu svakog naroda. S ovom edicijom Bošnjaci prezentiraju vlastitu spisateljsku produkciju u kojoj se sabira prepoznatljiva književna povijest bošnjačkog bića iskazana u bosanskom jeziku, ali i na drugim jezicima kojima su Bošnjaci pisali.

“Ovo je veličanstvena, evidentna niska bisera bošnjačkog kulturnog postojanja. Ona se mora respektirati, a ničim se ne može poricati i ignorirati. Uz filozofiju i znanost, književnost je ponos i pokazatelj postojanja svakog naroda na vrhunskoj razini. Ova edicija kvalitetno je opremljena i priređena, ništa nije prepušteno slučaju i zasigurno predstavlja izuzetan pothvat u cjelokupnoj produkciji današnje Bosne. Svaka objavljena knjiga na poseban je način kontekstualizirana, književno-historijski i kritički situirana uz vrlo kvalitetan predgovor nekog eminentnog profesora i znalca. Dakle, možemo biti ponosni da nešto ovakvo postoji danas među Bošnjacima. I najzad, treba reći, edicija Bošnjačka književnost u 100 knjiga čuva bosanski jezik, bosansku kulturu, bošnjačku samosvijest, sliku o Bosni, bivstvovanje jednog evropskog bića i njegovu svijest o slobodi”, objasnio je u razgovoru za Stav Senadin Lavić, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture “Preporod”. On kaže da je ova edicija osmišljena na vrhunskoj razini i da predstavlja jedan od najznačajnijih projekata u bošnjačkoj kulturi općenito u posljednjih dvadeset i pet godina.

BZK “Preporod” strpljivo i uporno ovu ediciju objavljuje i došlo se do 60 knjiga od predviđenih 100, odnosno, publicirano je 12 kola od 20 zacrtanih. “Ona ide korak po korak bez obzira na opće rasulo u kulturi, na epohu nihilizma, antibosanstva, destrukciju obrazovnog sistema, pojavu getoizirane svijesti, te je sasvim jasno da će se zaokružiti prvih 100 knjiga u dogledno vrijeme”, ističe Lavić.

OD NAJRANIJIH ZAPISA DO SAVREMENIH AUTORA

Prije pojavljivanja edicije Bošnjačka književnost u 100 knjiga Bošnjaci nisu imali obuhvatan presjek književnog stvaralaštva, od srednjovjekovlja i usmene književnosti, preko alhamijado i divanske književnosti pisane na orijentalnim jezicima pa sve do savremene književne produkcije. Stoga je ovom edicijom uspostavljena višestoljetna vertikala usmene i pisane umjetnosti riječi. Najveći broj autora zastupljen je s jednom knjigom, u pravilu onom najznačajnijom, ili, pak, jednotomnim izborom iz cjeline piščeva djela, posebno onda kad je riječ o pjesnicima ili pripovjedačima. Najznačajniji pisci bošnjačke književnosti zastupljeni su i s više knjiga, osobito ako je riječ o autorima žanrovski raznolikog ili izrazito obimnog opusa. Neki, pak, autori, najčešće oni iz savremenog perioda, ili autori koji se još nisu izborili s oštrom književno-povijesnom konkurencijom, dijele zajedničku knjigu s drugim piscima, a što, međutim, ne znači da s daljnjim razvojem njihova opusa neće dobiti i svoju zasebnu knjigu u nekom od kasnijih kola edicije.

Profesor Sanjin Kodrić, predsjednik matičnog odbora BZK “Preporod”, ističe da je edicija Bošnjačka književnost u 100 knjiga jedan od načina sistematiziranja i predstavljanja cjelokupne bošnjačke književne prošlosti. Kako kaže, to je projekt s kojim Bošnjaci desetljećima kasne u odnosu na druge južnoslavenske narode.

“Edicija je zasnovana tako da u svakom od ukupno dvadeset planiranih kola u po pet knjiga predstavlja ključne pojave bošnjačke književne povijesti, i to kako ostvarenja iz starijeg te usmenog književnog stvaranja, tako i ostvarenja iz novije književnosti, uključujući i našu savremenost. U tom smislu, edicija afirmira i neke u međuvremenu zaboravljene pisce i njihova ostvarenja, a koji su imali vrlo važnu ulogu u povijesnorazvojnim procesima bošnjačke književnosti, s jedne strane, dok s druge strane obuhvata i autore koji su šire poznati, a koji se na ovaj način jasno i precizno svrstavaju u naročiti povijesnorazvojni slijed bošnjačkog književnog stvaranja. To je posebno važno za one autore koji su, stjecajem različitih društveno-historijskih okolnosti, otuđeni iz konteksta bošnjačke književnosti, a koji se na ovaj način vraćaju u književno-povijesni okvir u koji po prirodi stvari pripadaju. Ovakvo što slučaj je i s našim piscima u dijaspori i tzv. domovinskim zemljama, koji, upravo zahvaljujući ovoj ediciji, dobivaju mogućnost da budu priznati i prepoznati i kao bošnjački pisci, ne sporeći njihovu ulogu i mjesto u drugim književnim kontekstima”, pojašnjava Kodrić.

Kao i u svim drugim edicijama ove vrste, objašnjava Kodrić, dva su osnovna kriterija za uvrštavanje autora i njihovih djela u ediciju: književno-estetski i književno-historijski kriterij, tj. s jedne strane književno-umjetnička vrijednost piščeva djela, a s druge važnost djela nekog pisca u povijesnorazvojnim procesima i pojavama bošnjačke književnosti. “Naravno, edicija nastoji otvoriti prostor i za savremene autore, tj. autore čiji su opusi još u nastajanju, što tim piscima nesumnjivo predstavlja važan i lični kompliment. Kad je riječ o autorima koji su živi, nužan je njihov pristanak za uvrštavanje njihova djela u ediciju, a kad je riječ o umrlima, tad je potrebna saglasnost nasljednika autorskih prava, o čemu BZK ‘Preporod’ inače posebno vodi računa. Prema tome, Husein Tahmiščić i Izet Sarajlić u XII kolo edicije uvršteni su uz saglasnost nasljednika autorskih prava, a Ferida Duraković i Selim Arnaut na osnovu lične saglasnosti, što je ovdje književno-historijski važno jer su se na taj način eksplicitno odredili i kao autori bošnjačke književnosti”, kaže Kodrić.

EDICIJA OD ZNAČAJA ZA KULTURALNU BOSNISTIKU

Kodrić smatra da je edicija Bošnjačka književnost u 100 knjiga posebno značajna u kontekstu kulturalne bosnistike: “S obzirom na to da su najprije bosanskohercegovačka, a potom bosanskomuslimanska, tj. danas bošnjačka književnost, priznate relativno kasno – tek počev od sedamdesetih godina 20. stoljeća pa nadalje, bosnistika je relativno mlada i još nedovoljno razvijena književno-naučna disciplina. O tome svjedoči i činjenica da mi, zapravo, još nemamo napisanu ni historiju bosanskohercegovačke, ni historiju bošnjačke književnosti kao takve, a što jeste jedan od temeljnih zadataka bosnistike, kao i svojevrstan ‘ispit zrelosti’ koji bi bosnistika napokon morala položiti. U tom smislu, naša književnost još nije dokraja ni istražena, ni, naravno, sistematizirana, a samim tim ni kanonizirana, a posebno ne onako kako je to praktično slučaj sa svim drugim južnoslavenskim književnostima, a sa srpskom i hrvatskom književnošću već desetljećima”, kaže Kodrić. Upravo zbog toga, smatra on, edicija Bošnjačka književnost u 100 knjiga i jeste jedan od fundamentalnih projekata, i tu upravo u kontekstu istraživanja, sistematiziranja i kanoniziranja, ali i šireg predstavljanja i afirmiranja bošnjačke književnosti kao književnosti koja je desetljećima bila marginalizirana i negirana, što je u nekim slučajevima prisutno i danas.

Senadin Lavić ističe da je upravo edicija Bošnjačka književnost u 100 knjiga paradigmatski sadržaj kojim se ispunjava misao bošnjačkog bića, te da kao takva doprinosi kulturalnoj bosnistici. “Dugo smo u ‘Preporodu’ razvijali koncepciju naroda kao kulturne forme, odnosno razumijevanja jednog naroda u povijesti kao kulturne forme koja stvara svoje prepoznatljive oblike među drugim narodima i preferira kulturu mira. Književnost je nezaobilazan dio te bošnjačke kulturne forme u Evropi. Mi još nismo razvili cjelovit sistem bosanskih prostora znanja u kojima se raznovrsni aspekti bosnistike – kao filozofije Bosne i povijesti temporalnih i spacijalnih aspekata bosanstva u pluralnosti kulture – slažu u semiotički sistem postojanja jednog bića. Jedan od pluralnih sadržaja bosnistike jeste bošnjačka književnost sa svim njezinim sadržajima u povijesti. Predstoji generacijski rad na brojnim pitanjima koja su iskrsla pred nas u ovom vremenu, a to znači razvijanje etičke i epistemičke odgovornosti pred onim što se događa. Edicija Bošnjačka književnost u 100 knjiga doprinosi stanju u kulturalnoj bosnistici kao paradigmatski sadržaj kojim se ispunjava misao bošnjačkog bića o sebi i svijetu u formi književnog djela”, kaže Lavić.

FINANSIJSKI PROBLEMI

U razgovoru za Stav urednik edicije Irfan Horozović objasnio je da je potreba za jednom ovakvom edicijom bila historijska. Kako kaže, riječ je o reprezentativnoj ediciji koja predstavlja ponajvažnija djela i autore bošnjačke književnosti na jednom mjestu. Ipak, on ističe da put do jedne ovakve edicije nije bio jednostavan. “Postojale su određene predradnje i tekstovi koji su iznjedrili ediciju Bošnjačka književnost u 100 knjiga: rad Alije Isakovića, edicije koje su bile u kulturnom naslijeđu koje su radili bosanskohercegovački izdavači, Biserje i Hasanaginica, koja je uključila ogroman skup svjetskih pogleda na ono što nosimo kao baštinu, potom antologije književnosti napravljene u okviru sarajevske ‘Svjetlosti’, među kojima je možda i najvažnija edicija Muslimanska književnost u 25 knjiga”, kazao je Horozović. Navodi da su postojali i konstantni napadi na ediciju, ali i na samu ideju bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti, što dodatno svjedoči o bitnosti jedne ovakve edicije.

Horozović se prisjeća da je nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, kad je i pokrenuta edicija Bošnjačka književnost u 100 knjiga, vladao veliki entuzijazam i da je bilo očekivano da edicija bude publicirana relativno brzo. Međutim, kako je istaknuo, pojavili su se određeni problemi koji su utjecali na to da 23 godine nakon njenog pokretanja bude publicirano tek 12, od predviđenih 20 kola edicije. “Pojavili su se problemi sa sufinansiranjem edicije, jer, naravno, ona ne može biti samoodrživa. Ti su problemi najviše utjecali na proces publiciranja”, ističe Horozović.

Predsjednik BZK “Preporod” Senadin Lavić kaže da niko ne zapomaže, ali da je bilo svega u posljednjih pet-šest godina. “Znam da su mnogi beznačajni projekti potrošili stotine hiljada maraka i ništa od toga nemamo. Ali, kome to čovjek može reći i da nešto postigne, samo može na sebe navući opasnu ‘igranku’ i mržnju skorojevića i polusvijeta koji raspamećuje bošnjački narod. Mnoge projekte moramo raditi gotovo konspirativno kao da nemamo svoju državu, kao da smo podstanari u vlastitoj kući. Znate, kada dođete nekome koji nije zainteresiran za kulturne sadržaje da mu objašnjavate šta je bošnjačka književnost, ko je Mak Dizdar, ko su Nedžad Ibrišimović, Alija Isaković, Derviš Sušić, Hasan Kikić, Irfan Horozović, Dževad Karahasan… Nema više smisla objašnjavati koje sve teškoće imamo u izdavanju jednog kola bošnjačke književnosti. Moć je u rukama spornih ličnosti koje više ne drže do bošnjačke kulture. A jedan narod ne može postojati bez vlastite kulture”, kaže Lavić.

On ističe da je finansijska podrška “Preporodu” svedena na mizerne razine, i to je dovoljno da bi se samo održalo puko životarenje. “Jedna vlada je uzela pare od ‘Preporoda’ i ‘Napretka’ da bi zakrpila rupe u Akademiji! Ne postoji, nažalost, bošnjački interes za svoju kulturu. Dovoljno je vidjeti ljude koji raspoređuju sredstva za kulturu, obrazovanje i nauku, i sve će vam biti jasno. Vidite ko odlučuje u tim pitanjima! Kome se dodjeljuju sredstva i zašto, za kakve ‘projekte’? O bošnjačkoj kulturi odlučuju nekompetentni i neobrazovani ‘birokrati’ i stvarno više nema smisla da o njima pričamo ili da od njih tražimo pomoć. Većina njih ne zna šta je BZK ‘Preporod’, koja je povijest ove kulturne institucije, koji je njezin značaj za Bošnjake, šta može ‘Preporod’ učiniti i šta čini širom današnje Bosne… Strašno je ko u ime Bošnjaka odlučuje o bošnjačkoj kulturi, obrazovanju, znanosti, projektima, budućnosti. Ponovo ćemo doći u situaciju da ne znamo ko smo i šta smo! Zato će nam negirati jezik, ime i povijest”, poručuje Lavić.

I PROBLEMI MOGU BITI SUPTILNI I LIJEPI

Irfan Horozović kaže da se s vremenom, mimo onih finansijskih problema, javio još jedan kojeg smatra lijepim i suptilnim. “S obzirom na to da tako dugo traje objavljivanje edicije, počela se pomalo mijenjati i njena struktura. Neki pisci koji uopće nisu bili afirmirani u vrijeme pokretanja edicije danas su vrlo relevantni. Oni su se nametnuli i s pravom trebaju biti prisutni u ediciji. Međutim, niko u nju nije ušao slučajno. Iako redakcioni odbor ima pravo mijenjati njenu strukturu, nije baš jednostavno nekog izbaciti da bi se ubacio neko drugi, pa se nametnuo problem, opet kažem, suptilan i lijep, dužine same edicije. Tako se došlo na ideju da edicija nastavi živjeti i nakon stote knjige i tako nastavi obilježavati ono što je bitno za bošnjačku kulturu i bošnjačku književnost”, kaže Horozović.

S obzirom na to da edicija počiva prije svega na književno-estetskoj i književno-historijskoj vrijednosti uvrštenih pisaca i njihovih djela, prirodno je i nužno da je i sama edicija i književno-estetski i književno-historijski dinamična, odnosno otvorena. “U tom smislu, već se i dosad mijenjao prvobitni, početni nacrt autora i djela koja će biti obuhvaćena u svih dvadeset planiranih kola edicije, a bez ikakve sumnje, tako će biti i ubuduće. Jer, ova edicija treba u konačnici predstaviti sve ono što su u književno-estetskom i književno-historijskom smislu ključne vrijednosti bošnjačke književnosti od njezinih početaka pa sve do recentnog trenutka, barem onako kako mi to vidimo iz ovog, svojeg vremena. Neke druge generacije historičara bošnjačke književnosti stvari će gotovo sigurno vidjeti drugačije nego mi danas, pa će prema tome vjerovatno uspostavljati i svoje vlastite, manje-više drugačije reprezentativne izbore iz povijesti bošnjačkog književnog stvaranja. Nama u BZK ‘Preporod’ trenutno je prvenstveni cilj ediciju dovesti do planirane 100. knjige – do tih najvažnijih 100 knjiga bošnjačke književnosti. Dosad smo uspjeli objaviti 60 knjiga, što je najviše dosad kad je riječ o drugim izborima kako iz bošnjačke, tako i iz bosanskohercegovačke književnosti uopće. A sve se to postiglo uz goleme finansijske nedaće, jer, nažalost, naše društvo nije ni izbliza dovoljno svjesno važnosti projekata kakav je ovaj, važnosti koja je i kulturna, ali u konačnici i nacionalna”, kaže Sanjin Kodrić, ističući da će edicija vjerovatno biti nastavljena i nakon stote knjige.

To je potvrdio i predsjednik BZK “Preporod”. “Ovu ediciju osmislili su i započeli naši stariji, poštovani profesori i mi je nastavljamo. Naravno da neće biti zaokružena kada se dostigne 100 knjiga. Ne prestaje bošnjačka književnost s ovih stotinu knjiga i s našom generacijom. Ona se dalje razvija i nastavlja kroz klasifikacije i valorizacije u budućem vremenu, s novim djelima i autorima”, kazao je Lavić.

U XII kolu edicije publicirani Kikić, Sušić i Isaković

U XII kolu, čija će promocija biti održana u Sarajevu u skorijem periodu, široj javnosti bit će predstavljeno sedam autora u pet knjiga: Hasan Kikić: Provincija u pozadini (33), priredio Safet Tipura; Derviš Sušić: Pobune (58), priredili Sanjin Kodrić i Edin Mulać; Izet Sarajlić: Nekrolog glagolu voljeti i Husein Tahmiščić: Poziv na putovanje (65), priredio Josip Osti; Alija Isaković: Taj čovjek – Jednom (67), priredila Dijana Hadžizukić; Ferida Duraković: Pohvala drvetu i Selim Arnaut: Plodovi (94), priredili Marko Vešović i Željko Grahovac. U XII kolu prvi su put publicirana djela dvojice autora koji se već ubrajaju u klasike bošnjačke književnosti: Derviša Sušića i Hasana Kikića. Drame Alije Isakovića publicirane su već u prvom kolu edicije. Urednik je edicije Irfan Horozović, urednik je Edin Mulać, a redakcioni odbor pod čijom je palicom odabrano i priređeno XII kolo činili su Irfan Horozović, Munib Maglajlić, Jasmina Musabegović, Fehim Nametak i Emina Memija. Naredno, XIII kolo, trebalo bi biti završeno u toku 2019. godine, ali je pitanje hoće li tada biti i publicirano s obzirom na nezavidnu finansijsku poziciju u kojoj se trenutno nalazi Bošnjačka zajednica kulture “Preporod”.

Dijana Hadžizukić o publiciranju Isakovićevih drama u XII kolu edicije

Knjiga u kojoj su izabrane pripovijetke i putopisi Alije Isakovića važna je jer iznova podsjeća čitaoce na njegovo značajno književno djelo. Naime, posljednjih decenija, pa i u vrijeme obilježavanja dvadesete godišnjice Isakovićeve smrti, mnogo se više govorilo i pisalo o njegovom kulturnom, političkom, leksikografskom i radu na antologiji bošnjačke književnosti nego o njegovom izvornom književno-umjetničkom djelu. Kao autor romana, drama, pripovijedaka i putopisa, Isaković pripada samom vrhu naše modernističke književnosti, te je još jedno izdanje pripovijedaka i putopisa zaista dobrodošlo i s obzirom na to da ih je u bibliotekama sve teže bilo naći. Njegove pripovijetke pripadaju eksperimentalno-modernističkoj prozi, u kojoj su prostor i vrijeme odvijanja radnje minimalizirani, karakteri ili svedeni na tipove ili do kraja simbolizirani, a pripovjedna instanca oneobičena i često promjenjiva unutar istog teksta. S druge strane, Isakovićevi putopisi mnogo su više pripovijetke o svijetu viđenom i doživljenom nego tek puki zapisi o gradovima. Kao posebno zanimljive, istakla bih njegove zapise objedinjene naslovom Pisanim tragom, u kojima je pričama o Hasanaginicinom Zagvozdu, Morinama, Huminom Cimu, tekiji na Oglavku kod Fojnice i kuli Husein-kapetana u Gradačcu ispisao priče o temeljnim tekstovima bošnjačke književnosti.

Sanjin Kodrić: Formirana nova redakcija edicije

Formirana je nova redakcija edicije Bošnjačka književnost u 100 knjiga, no mi u BZK “Preporod” smatrali smo da 12. kolo treba potpisati redakcija tokom čijeg je mandata priređen ili barem započet posao priređivanja većine knjiga u ovom kolu, tim prije što su nas u međuvremenu napustili rahmetli prof. dr. Munib Maglajlić i prof. dr. Emina Memija, koji su u svim prethodnim kolima dali izrazito značajan doprinos ediciji, posebno prof. Maglajlić kao jedan od ranijih predsjednika BZK “Preporod”, a kasnije i kao direktor “Preporodova” Instituta za bošnjačke studije. Urednik edicije i dalje ostaje Irfan Horozović, naš “živući klasik”, urednik pojedinačnih knjiga također i dalje ostaje Edin Mulać, osoba iznimno rijetkog uredničkog talenta i posvećenosti knjizi, a uz mene kao izvršnog urednika edicije u novu redakciju ušli su i prof. dr. Vedad Spahić s Filozofskog fakulteta u Tuzli, prof. dr. Dijana Hadžizukić s Fakulteta humanističkih nauka u Mostaru te prof. dr. Sead Šemsović i prof. dr. Alena Ćatović s Filozofskog fakulteta u Sarajevu, kao i književnik Hadžem Hajdarević, aktuelni predsjednik Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Također, a radi unapređenja procesa pripreme preostalih kola edicije, planirali smo i formiranje Savjeta edicije, koji bi sačinjavali naši ugledni prethodnici i drugi posebno istaknuti pojedinci čije znanje i iskustvo može koristiti ediciji.

PROČITAJTE I...

„Posebno bitno je da iza ovakvih projekata stoje institucije. Ovaj projekat je podržao predsjednik Bakir Izetbegović, a i reisul ulema Husein Kavazović. Podržale su ga naše naučne, ali i nacionalne institucije. Posebno je bitno da je ovaj projekat djelo dobro ogranizirane grupe autora, za razliku od prijašnjih vremena kada su ovakve projekte radili izvrsni pojedinci, ali usamljenici“, rekao je Mehonić.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!