Bošnjačka fantazma srpske katarze

Naravno, svi oni koji su u ovom pokretu, naročito u demonstracijama koje su se dešavala u Banjoj Luci, vidjeli nekakve plišane revolucije, buđenje političkog građanstva, makar rast bilo kakvog političkog pokreta ili barem sentimenta suprotnog Dodikovoj verziji velikosrpstva, ostali su gorko razočarani izbornim rezultatima koji su samo potvrdili nastavak dominacije Dodikove retorike i politike.

Da se dobar dio ovdašnjih političkih komentara i analiza, posebno onih neutralne, tzv. “građanske” provenijencije, zasniva više na željama i emotivnim sanjarenjima nego na zdravorazumskoj analizi stvarnog stanja, pokazalo se i na medijskom tretmanu pokreta “Pravda za Davida”, tj. na pokušaju da se iz tog fenomena izvuku određena konkretna predviđanja u vezi s političkim kretanjima, a pogotovo izbornim rezultatima u manjem bosanskohercegovačkom entitetu.

Naravno, svi oni koji su u ovom pokretu, naročito u demonstracijama koje su se dešavala u Banjoj Luci, vidjeli nekakve plišane revolucije, buđenje političkog građanstva, makar rast bilo kakvog političkog pokreta ili barem sentimenta suprotnog Dodikovoj verziji velikosrpstva, ostali su gorko razočarani izbornim rezultatima koji su samo potvrdili nastavak dominacije Dodikove retorike i politike.

Čak ni direktne potvrde s mjesta zbivanja, poput upozorenja Srđana Puhala da takvi skupovi nisu nikakvi antinacionalistički bratstvojedinstvujući protesti i da je većina demonstranata u pitanjima separatizma, ratnih zločina ili agresije daleko radikalnija od samog Milorada Dodika, nisu mogli razuvjeriti one kojima se u svakoj međusrpskoj svađi priviđa katarza i pružena ruka, pa je na društvenim mrežama čak i Puhalo napadnut kao nacionalist (valjda bošnjački!).

Ima nešto krajnje abnormalno i nepristojno u takvom servilnom samoponižavajućem mazohizmu, u toj sasvim sumanutoj želji da se negira stvarnost i da se nekako natjera na ljubav onoga koji te mrzi. Mnogi koji su odrasli na propagandnim floskulama o bratstvu i jedinstvu ne žele i ne mogu sebi priznati da su živjeli laž pa zatvaraju oči pred rijekama krvi, a uši pred otvorenim porukama mržnje.

Sve to bi možda bilo u domenu zanimljivog primjera kolektivne histerije identitetarno zdvojnog dijela stanovništva da nije činjenice da se na osnovu takvih mentalnih i duševnih stanja pišu političke analize i prave političke platforme, ali i organizacije. A to je već ogroman problem.

 

Prethodni članak

Raport iz provincije

PROČITAJTE I...

Samo dva mjeseca nakon smrti Mehmeda Spahe potpisan je Sporazum Cvetković-Maček, kojim je Bosna i Hercegovina podijeljena između Srbije i Hrvatske. Očito je da je s njegovom smrću JMO ostala bez kadrovskog potencijala i političke figure koja bi mogla nadomjestiti njegovu poziciju i raditi na zaustavljanju antibosanske politike. S druge strane, veliko je pitanje da li bi i sam Spaho uspio spriječiti udružene srpsko-hrvatske snage koje su radile na rastakanju Bosne i Hercegovine

Nakon ponovne najave da će Sveučilište Mujaginu kuću jednostrano pretvoriti u knjižnicu, reagirao je i mostarski muftija mr. Salem ef. Dedović. “Projekt zaposjedanja Univerzitetske biblioteke protivan je i pravu i moralu. Na nju ne može polagati pravo isključivo Sveučilište, gdje su tu Univerzitet i svi stanovnici i građani?! Ona je opće dobro. S moralnog aspekta, ona je djelo dobročinstva i filantropije Bošnjaka, kozmopolite, gradonačelnika Mujage Komadine

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Adem 15.10.2018.

    U odnosu na Čovićevu destruktivnu politiku po BiH,Komšićeva čak u pasivnost je pozitivna.

    Odgovori
  • senad 15.10.2018.

    Pišče ovih redaka (srećom nevelik broj), pročitaj ovo ponovo. Urednici su, vjerovatno, fascinirani Vašim filosofskim rječnikom, pa se nisu usudili da ga, sebi, prevedu i razumiju, te ga objaviše. K'o biva: “Ovaj je pametan kao Dragan Bursać, nemamo mi njega šta ispravljati…”. Alal ti ćevap za tekst, samo nemoj više…što bi rek'o doktor Arslanagić….

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!