Bošnjaci i politički nestaju iz Istočne Hercegovine

Visok postotak izlaznosti srpskog stanovništva, koje se, nakon referenduma o 9. januaru, opredjeljivalo za Dodika ili za Savez za promjene, nenadano je podigao cenzus. U Nevesinju su Bošnjaci bili najbliži osvajanju mandata – SDA je dobila 149 glasova. U Gacku su dobili tek 96 glasova, a zbog 71 glasa podnijet će žalbu CIK-u jer smatraju da su za toliko zakinuti izbornim inženjeringom

Duže od dva stoljeća Istočna Hercegovina bila je u fokusu teritorijalnih pretenzija na Bosnu i Hercegovinu. O tome je napisano sasvim dovoljno knjiga i tekstova da bi bilo izlišno citirati ih. Druga polovina 20. stoljeća pokazat će da su Bošnjaci podjednako raseljavani i poslovnom diskriminacijom i ekonomskom migracijom i etničkim čišćenjem. Želja Bošnjaka da se vrate zavičaju bila je vruća i u prvoj deceniji 21. stoljeća. Ne bi se moglo reći da nisu uradili sve što su mogli na temelju svojih materijalnih, duhovnih, intelektualnih i društvenih kapaciteta da to i ostvare. No, sve to nije bilo dovoljno.

Od 2010. do 2016. godine njihove su se želje polahko hladile i bivale sve manje. Izborni rezultati iz 2012. i 2016. godine tome su, možda, najreprezentativniji pokazatelji. Na lokalnim izborima prije četiri godine Bošnjaci Trebinja, prema izbornom rezultatu bošnjačke političke opcije, pokazali su najviše interesiranja za svoj grad. Većina njih opredijelila se za političku stranku koja se zvala Novi pokret Bosne i Hercegovine, koja je osvojila 2,61% (440 glasova). Za SDA glasalo je njih 55 ili 0,3% i za SDP BiH 34 birača u Trebinju ili 0,2 posto. Nevažećim glasovima iz inostranstva (za šta se pretpostavlja da je riječ o bošnjačkim glasovima) proglašeno je više od 80. U Gacku je SDA na izborima 2012. godine osvojila 139 ili 2,31% glasova, u Nevesinju tek 47 ili 0,62%. U Bileći, Berkovićima i Ljubinju Bošnjaci se uopće nisu kandidirali za funkcije u općinama, baš kao ni 2016. godine.

Složeni konteksti i teške okolnosti

Poučeni tim iskustvima, a predvođeni Regionalnim odborom SDA, pripreme za ovogodišnje lokalne izbore počeli su relativno rano, krajem prošle godine. Grijali su svoj optimizam, organizirali sastanke, druženja, animirali ljude da mijenjaju mjesto boravka, objašnjavali da je riječ o, možda, posljednjoj prilici da očuvaju rodnu grudu. I konačno, projekcije o osvajanju odborničkih mandata u Trebinju, Gacku i Nevesinju dobile su svoje logičko i matematičko utemeljenje. Osnovni parametri pri tome bili su podaci s prošlih lokalnih izbora. Ali, visok postotak izlaznosti srpskog stanovništva, koje se, nakon referenduma o 9. januaru, opredjeljivalo za Dodika ili za Savez za promjene, nenadano je podigao cenzus. U Nevesinju su Bošnjaci bili najbliži osvajanju mandata – SDA je dobila 149 glasova ( 119 redovnih i 30 putem pošte). U Gacku su ovog puta imali 121 glas (96 redovnih, putem pošte 10 i u odsustvu 1). Za 71 glas podnijet će žalbu CIK-u jer smatraju da su za toliko zakinuti izbornim inženjeringom. Kako nisu uspjeli na vrijeme prijaviti da SDA ima svoju listu i u Trebinju, svoje kandidate pridružili su listi Prve bosanskohercegovačke stranke. Osvojili su tek 84 glasa (45 redovnih, putem pošte 39) birača. U Trebinju je na ovim izborima i A-SDA dobila 10 glasa te SDP BiH 36 glasova.

Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2013. godine, u Bileći je registrirano 26 Bošnjaka, u Berkovićima 159, Gacku 369, Istočnom Mostaru 78, Ljubinju 12, Neumu 63, Nevesinju 533, Ravnom 20 i u Trebinje 995. Od 2013. godine u Trebinju se za ličnu kartu prijavilo mnogo raseljenih Trebinjaca, tako da se njihov broj procjenjuje na oko 1.500 do 2.000. Rezultati ovogodišnjih lokalnih izbora u usporedbi s rezultatima popisa stanovništva govore o činjenici da se razlika odnosi na ljude koji su zainteresirani za imovinu, ali ne i za stvarni i suštinski povratak i političko djelovanje u tim općinama.

Čini se da Bošnjaci Trebinja ne umiju promišljati o društvenom obliku organiziranja osim na multietničkim osnovama. U svakom planiranju strogo vode računa o stavu i mišljenju tamošnjih Srba. Bošnjaci Bileće, a to zorno potvrđuje i činjenica da ih se sasvim malo zadržalo u Mostaru, najbližoj slobodnoj teritoriji tokom rata, nisu imali nikakvog oblika organiziranja osim Udruženja Bilećana u Sarajevu. Prestrašeni posljedicama Drugog svjetskog rata i stradanja nedužnih civila u Čavkarici, odustali su od svega samo da sačuvaju živu glavu. U Gacku razloge treba tražiti i u međusobnom povjerenju tamošnjih Bošnjaka, koje je posljednjih godina bilo prilično devastirano. Gačani drže do date riječ i strašno će zamjeriti ako se ona prekrši. Dominantni identitet Bošnjaka u Nevesinju vjerska je pripadnost. Nedavno svečano otvorenje Careve džamije u Nevesinju i početak gradnje Dugalića‑džamije u čaršiji probudili su nadu u njihove mogućnosti pa su, okupljeni oko SDA, Udruženja Povratkom za BiH i Medžlisa Islamske zajednice Nevesinje, značajno popravili statistiku na lokalnim izborima. Od ukupno registriranih glasača u općinama Istočne Hercegovine nije izašlo tek 2 do 3 hiljade ljudi, što ovu regiju dovodi u sami vrh izlaznosti uopće na prošlim izborima.

Pet do 12 ili 12 i pet

U Regionalnom odboru SDA i izbornim štabovima vlada potpuna nevjerica. Ne žele traži krivce jer bi to bio uzaludan posao. S gorčinom konstatiraju kako su brojne partije spremne naglašavati svoju državotvornost na cijeloj teritoriji BiH, a i ne pada im na pamet Istočna Hercegovina. Opredijeljeni su za novi optimizam, za traženje novih perspektiva kako bi što više bili prisutni na tom prostoru. Početna im je briga kako zadržati postojeći broj povratnika u tom dijelu BiH. A riječ je, uglavnom, o starijim ljudima i pitanje je koliko će ih preživjeti do narednih lokalnih izbora. Mlađe generacije teško da će napustiti Federaciju, kakve‑takve poslove i upustiti se u povratničke neizvjesnosti. Od plaća koje imaju u Federaciji izdvajaju da bi barem povremeno obradili svoja imanja u zavičaju.

Zakon o prebivalištu RS-a donio im je dodatne probleme. Ljudi se nisu željeli odricati zdravstvenog osiguranja, školovanja djece i prilika za rad u Federaciji. S nevjericom doživljavaju “osude” da su napustili rodni zavičaj jer su dali sve od sebe da ga sačuvaju. Skoro jednoglasno na te tvrdnje odgovaraju da bi Istočna Hercegovina morala biti drugi prioritet po važnosti državi Bosni i Hercegovini, odmah iza Srebrenice. Jer, država kad hoće, onda omogući i Draganu Čoviću, članu Predsjedništva BiH, da potpuno ravnopravno glasa i za Parlament Republike Hrvatske. A kad neće, onda ni raseljenim Bošnjacima, bilo po osnovu rodnog lista ili po osnovu posjedovanja imovine, ne dozvoljava da se bez egzistencijalnih posljedica i pojave kao politički faktor u entitetu Republika Srpska.

Na pitanja kako i šta dalje, u Regionalnom odboru SDA odgovaraju da se državne institucije i ministarstva ozbiljno trebaju posvetiti ovom dijelu Bosne i Hercegovine i prije svega ukloniti kamenja spoticanja: uraditi nešto što bi izmijenilo posljedice zakona o prebivalištu i zdravstvenom osiguranju i projicirati efikasan ekonomski aparat koji bi omogućio određenom broju Bošnjaka da se barem nesmetano bave poljoprivrednom ili stočarskom proizvodnjom sa sigurnim tržištem. Ipak, nije samo do raseljenih Bošnjaka Istočne Hercegovine.

PROČITAJTE I...

“Ne želimo otvarati priče o ustavnim reformama, rekonstrukcijama vlada, ukidanju ministarstava, podjelama ministarstava, podjelama RTV servisa i slično. HDZ želi upravo ove teme staviti u prvi plan, do kraja mandata postići dio ciljeva koje obećava već deceniju svojim biračima. Dakle, između SDA i HDZ, a time i između Čovića i mene, predstoji saradnja, ali i borba za redoslijed prioriteta”

: Spremnost NATO-a da Bosni i Hercegovini i njenim Oružanim snagama pruži ne samo stručnu već i materijalnu pomoć radi ubrzavanja procesa modernizacije dodatno je ohrabrujuća ako se ima u vidu zastoj u realizaciji Akcionog plana za članstvo (Membership Action Plan – MAP) uslijed opstrukcija Vlade Republike Srpske o pitanju knjiženja vojne imovine, što je jedan od bitnih preduvjeta za ulazak u NATO

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!