Bosanski patent za izvoz: Nezavisni mediokriteti i stranački konvertiti

Usitnjavanje političke scene nije se zaustavilo samo na multiplikaciji broja stranaka iste ili slične provenijencije, nego se političko odlučivanje rasulo na pojedince, samoproglašene nezavisne političare i mislioce, a zapravo pragmatične oportuniste koji stranačku razuđenost vješto koriste kako bi ostvarili vlastite interese

Teorijski i praktično, politika je ozbiljna stvar neophodna za funkcioniranje svake države. Bez političke organizacije, ne postoje državno-pravni okvir, ustav, niti zakoni koji preciznije reguliraju društvene odnose, ekonomiju, poreze. Bez politike nema obrazovanja, zdravstva niti bilo kakvog uređenja zajedničkih interesa u jednom društvu. Društveno-politički sistemi u većini savremenih demokratskih država funkcioniraju na principima višestrančja, tzv. političkog pluralizma. A to podrazumijeva postojanje različitih političkih organizacija – stranaka – koje se formiraju i djeluju na osnovu ideja, programa, uvjerenja i opredjeljenja koje prezentiraju građanima, a ovi, opet, na demokratskim i slobodnim izborima, prema vlastitoj savjesti i ličnim stavovima, biraju političku stranku koja će ih predstavljati.

U osnovi svakog uređenog demokratskog sistema ključni pojam upravo je politička stranka. A ona može biti konzervativna, liberalna, socijalistička, narodnjačka i svojim imenom, programima i ciljevima odražavati htijenja i stremljenja određenih društvenih struktura. Tako se i kod Bošnjaka, nakon posljednjeg uspostavljanja pluralizma koncem osamdesetih i početkom devedesetih godina, formiralo nekoliko političkih opcija, od kojih su dvije potrajale, jedna narodnjačka stranka centra (SDA) i jedna socijaldemokratska stranka ljevice (SDP). Uz još nekoliko stranaka koje bi popunile prazan prostor, moglo je to biti dovoljno za kvalitetnu političku utakmicu i razvoj demokratskog kapaciteta Bošnjaka.

Ali kako kod nas svako ko održi govor pred deset ljudi i za to dobije aplauz misli da može biti lider, Bošnjaci su proizveli mnoštvo političkih subjekata i na jednoj i na drugoj strani spektra, po čemu su postali evropski rekorderi.

Međutim, usitnjavanje političke scene nije se zaustavilo samo na multiplikaciji broja stranaka iste ili slične provenijencije, nego se političko odlučivanje rasulo na pojedince, samoproglašene nezavisne političare i mislioce, a zapravo pragmatične oportuniste koji stranačku razuđenost vješto koriste kako bi ostvarili vlastite interese. Među njima nema intelektualaca, realiziranih menadžera, biznismena, uspješnih sportista. I nijedan od njih nije nezavisan od svojih početaka, nego je to postao nakon što je dobro iscrpio stranačke resurse. Dobro su razrađeni i recepti formiranja nezavisnih klubova u općinskim vijećima i skupštinama na svim nivoima. Tako se, valjda, pojačava vlastiti utjecaj i dobija više novca.

A zajedno s nezavisnim, i u paketu s njima, izrodili smo još jednu kategoriju – političke konvertite. Jer danas u našoj politici može haman sve. Mediokriteti za sve nađu opravdanje, objašnjenje, “logičan” povod i “smislen” razlog. Mijenjaju se stranke i blokovi, interesne grupe, saveznici, pa čak i ideologije i političke orijentacije. “Ko bi desno, sad je lijevo, ko bi lijevo, desno ostaje”, tako bi otprilike kazao jedan stari dubrovački pjesnik. Dosljedno poštivanje principa u politici postaje prava rijetkost. Da pojedini aktuelni političari budu upitani zašto su u politici, koje vrijednosti slijede, u šta vjeruju, za šta se zalažu, teško da bi u dva dana dali isti odgovor. Jer i to je promjenjiva kategorija, na dnevnoj osnovi.

I obično, za razlog promjene opcije preletači navode kako su oni imali određene principe, ali stranka u kojoj su godinama bili te je principe prekršila. U njihovoj dojučerašnjoj stranci ne valjaju ni ljudi, ni principi, ni pravila ponašanja, ni kodeksi. Rezultati društva koje su napustili su loši, a mogli su biti mnogo bolji da su slušali upravo njih. I naravno, niko od njih neće priznati da stranke mijenja zato što je egoista, oportunista, željan moći i utjecaja i, najčešće, novca.

Karijeristi napuštaju velike stranke. Od rata naovamo članovi su najčešće napuštali upravo SDA i SDP, osnivali svoje stranke, prelazili u druge. Obično su to oni koji su imali dobre pozicije, obavljali lijepo plaćene funkcije, ali su se odjednom vidjeli na boljim mjestima. A onda, ne samo da napuste staru ekipu nego čak promijene politička i lična uvjerenja, stavove. Pa im ono za šta su se gorljivo zalagali postane trivijalno, beznačajno, a ono protiv čega su se borili odjednom bude prihvatljivo i poželjno.

Zahvaljujući političkim konvertitima, mijenjaju se koalicije, parlamentarne većine, odnosi snaga. Konvertiti postaju presudan faktor pri formiranju vlasti. Preletači se, bez izuzetka, nalaze na kadrovskim listama jedne stranke, a tek po osvojenom mandatu, kada osjete pravu priliku, trenutak turbulencije koja im ide naruku, promijene stranački dres. Neki za interes promijene i nacionalnu pripadnost. Izgleda da je Alija Izetbegović dobro poznavao i politiku i narod kojem je pripadao kad je kazao da “vlast ili opasno kvari ljude ili pokvarenim ljudima daje šansu”.

Prebrojimo li općinska vijeća, zastupnike po kantonalnim skupštinama, zavirimo li malo i u više nivoe vlasti, naći ćemo da je sve više “šarenih” u odnosu na one koji nisu žrtvovali ni svoj karakter ni političku dosljednost. Da je politička trgovina postala vrlo rasprostranjen biznis, govori i podatak da je u aktuelnim sazivima kantonalnih skupština gotovo pola zastupnika mijenjalo stranke, i to po nekoliko puta.

I evo ovih dana idealne prilike za nove transfere. S formiranjem skupštinskih većina i vlada u kantonima s bošnjačkom većinom otvorit će se prostor za nove preletače. Prioritet novih “principijelnih” koalicija bit će obračun sa zatečenim kadrovima, a izgubi li SDA poziciju odlučivanja, na najbolji način će vidjeti s kim je do sada imala posla i ko se sve krio pod njenim imenom.

I, naravno, niko neće priznati da je stranku promijenio kako bi sačuvao ili popravio vlastitu poziciju, nego će za politički i ideološki zaokret naći stotinu objašnjenja i izgovora. Što više budu kritizirali svoje dojučerašnje prijatelje i kolege, bolje će se uklopiti u novu sredinu. Ali time i otkriti svoj pravi karakter.

 

 

PROČITAJTE I...

Jutro je počelo relativno mirno – bez granatiranja, te su građani Sarajeva bili “ohrabreni” stati u red za hljeb, koji je u jednu prodavnicu u Ulici Vase Miskina br. 5-12 dopremljen oko 9.00 sati, a ubrzo su u blizini dostavljeni i mliječni proizvodi. Dok je trajala podjela hljeba, u 9.55 sati, na ovu lokaciju ispaljena je granata, usljed čijeg rasprskavajućeg djelovanja je, na licu mjesta, ubijeno 18, a ranjena 144 civila. U narednih nekoliko dana je, od posljedica ranjavanja, smrt nastupila za još četiri osobe, te je ukupan broj žrtava sa smrtnim ishodom bio 22 civila

Primjetna depatriotizacija SDP-a, njegovo svođenje na ulogu domaćina političkom parazitu Našoj stranci, stavljanje interesa centrale i koalicije u Kantonu Sarajevo iznad interesa stranke i stranačkih ogranaka u drugim kantonima te pokušaj da se na javnu scenu vrati ideološka i identitarna konfrontacija, prvenstveno među Bošnjake, nisu nikakav novi, a kamoli svježi politički kurs, nego spirala daljnjeg propadanja ove stranke

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!