BITCOIN LUDILO: Možda novac jeste virtualan, ali gubitak će biti stvaran

Nešto što nema nikakvu stvarnu vrijednost kupuje se zbog općeg uvjerenja da je to dobro ulaganje, pa cijena raste da bi se po višoj cijeni prodala idućem pušioničaru. Dijagram eksponencijalnog rasta “vrijednosti” bitcoina gotovo je identičan dijagramu rasta vrijednosti lukovice tulipana u Holandiji tridesetih godina 17. stoljeća. Vrijednost jedne lukovice bila je 1637. godine ravna vrijednosti višekatnice na kanalu u Amsterdamu. No, kada je mjehur te godine pukao, mnogi su ljudi ostali bez ičega

Otkako je tokom prošle godine, a nakon skoro deset godina u prometu, tzv. kriptovaluta – bitcoin, kao i ostale kriptovalute, postala hit na tržištima, mediji na engleskom jeziku u nekoliko su navrata prepričali navodnu anegdotu o Josephu Kennedyju, ocu Johna i Roberta. On je kao krijumčar alkohola za vrijeme prohibicije u Sjedinjenim Američkim Državama svu ilegalnu i neoporezovanu zaradu “legalizirao” ulažući u dionice i obveznice na izrazito spekulativnoj Njujorškoj berzi za vrijeme “ludih 20-ih”.

Svako je jutro, kako je to ondašnji dobar američki običaj nalagao, čistio cipele kod uličnog čistača. Jednom mu je prilikom njegov čistač cipela rekao kako ima dobar savjet za ulaganje. Nakon što ga je uljudno saslušao, Joe Kennedy Sr. zaključio je: ako je došlo dotle da čistači cipela spekuliraju na berzi i imaju “dobre savjete” za ulaganje, vrijeme je da proda sve svoje opcije. To je i učinio kratko pred “Crni četvrtak”, odnosno krah Njujorške berze 1929. godine, i postao jedan od najbogatijih ljudi u SAD-u, a to je onda značilo i u svijetu. Naravno, prestao se baviti krijumčarenjem alkohola. “Pušioničari” koji su nastavili slušati savjete čistača cipela ostali su ubrzo bez svega, a svijet je upao u ekonomsku krizu bez presedana koja je iznjedrila i Hitlerov dolazak na vlast.

SPASONOSNO RJEŠENJE ILI NOVA KOCKA

Bitcoin je lansiran na tržište 2009. godine usred krize izazvane krahom spekulacija na derivativne ugovore bazirane na Credit Default Swapu, lažnom osiguraču investicija u spekulativno ulaganje u skupove vrijednosnica baziranih na hipotekarnim kreditima ljudima koji ih nisu mogli otplaćivati. Rezultat je finansijski krah, prelijevanje privatnih dugova banaka, osiguravatelja i velikih spekulanata na državne budžete. Dakle, njihovo spašavanje javnim novcem. Uslijedila je ekonomska kriza koja se još uvijek osjeća, a s kojom se pokušava boriti na sve inovativnije i suštinski hiperinflatorne načine, poput kreditne emisije ECB-a s nultom eskontnom stopom na državne obveznice zemalja članica Eurozone, što je dosad rezultiralo samo povećanom ekonomskom i investicijskom aktivnošću u Njemačkoj, kao najproduktivnijoj zemlji Eurozone, i izvlačenjem dodatne produktivnosti iz drugih zemalja prema Njemačkoj. Istovremeno, nisu riješeni problemi prezaduženosti drugih država koje su svoju manju produktivnost, u uvjetima eurizirane nacionalne ekonomije, plaćale novim zaduženjima, a državne obveznice temeljem kojih su se izdavali krediti ECB-a, do iznosa od 1.500 milijardi eura, dolaze na naplatu. Kako će ih platiti, recimo, Grčka, koja nije ni izašla iz krize, niti će pod ovakvim finansijskim sistemom ikada izaći?

U tim uvjetima, bitcoin je predstavljen kao spasonosno rješenje jer kao kriptovaluta nije bio pod kontrolom centralnih banaka i njihovih klijenata iz bankarskog i osiguravateljskog sektora, onih istih koji su svojim spekulacijama doveli do krize 2008. godine. Time je kao jamčio stabilnost ulaganja i nemogućnost da neki “banksteri” uzmu vaš novac. Dobro je zvučalo, iako sve do ove godine “investitori” poput Kennedyjevog čistača cipela nisu pokazali neki interes da svoj teško zarađen novac ulažu u tu sjajnu novu valutu kojom se već moglo i kupovati, ograničeno i vrlo malo, uglavnom ilegalnih artikala i usluga. Zanimljivo je da su ulaganja u bitcoin i kriptovalute najveća u regijama koje najviše trpe ekonomsku krizu izazvanu sličnim spekulacijama prije jednog desetljeća. No, kriptovalute nisu valute, legal tenders iza kojih stoji barem garancija centralne banke i određena kupovna moć. One su isključivo derivativni finansijski instrument, vrlo rizičan i spekulativan.

Spektakularan rast kriptovaluta zabrinjava čak i tržišne konzervativce koji na njega upozoravaju, a posebno na proizvodnju novih derivativnih “proizvoda” od kriptovaluta koje najavljuju neke američke burze. Jedan bitcoin vrijedio je samo nekoliko centi 2009. godine. Cijena mu je u augustu 2017. godine dosegla 4.000 dolara, a u decembru je već bila 20.000. Neke su zemlje zabranile kockanje s tim instrumentom, poput Kine, Maroka i Južne Koreje, dok su neke to ipak dopustile. Japan, naprimjer.

ECB i druge evropske centralne banke upozorile su na potencijalne velike rizike takvih ulaganja, ali nisu poduzele, zasad, ništa da ga barem reguliraju. Problem je što trgovanje i spekulativno ludilo promoviraju međunarodne finansijske institucije. Reuters i Bloomberg su još u decembru najavili da Goldman Sachs “planira dopustiti bitcoin futures ugovore za neke klijente”. CME Group, također u decembru, inaugurirala je prvo tržište futures ugovorima za bitcoin na svoje dvije čikaške berze (Chicago Mercantile Exchange i Chicago Board of Trade). Također je objavljeno da Nasdaq Stock Exchange planira započeti trgovanje bitcoin future ugovorima u prvoj polovini ove godine. Sjetite se, Goldman Sachs bio je među onim odabranim spekulantima kojima je odobren ogroman novac iz budžeta za pokriće dugova nastalih krahom 2008. godine.

TRI KARAKTERISTIKE

Riječ je, zapravo, o tri karakteristike ovog najnovijeg burzovnog fenomena. Prvo, suštinski imamo emisiju privatnog novca, kako je to promovirao rodonačelnik ekonomskog ultraliberalizma Friedrich von Hayek, njemački matematičar, nereguliranu bilo kakvom centralnom novčarskom institucijom, posebno nezavisnom od bilo kakve države, znači i potencijalno hiperinflatornu. Drugo, na kupoprodaju takvom “valutom” ne plaća se porez, ona se ne bilježi nigdje, pa je idealna dvjema vrstama kriminalaca, trgovcima zabranjenim artiklima, supstancama i uslugama, poput droge, oružja, piratskog softvera i prostitucije, kao i utajivačima poreza. Istraživački tim s University of Technology Sydney i Sydney University objavio je studiju pod nazivom Sex, Drugs and Bitcoin, u kojoj je pokazao da je skoro 50 posto svih bitcoin transakcija povezano s nabavkom ili prodajom ilegalnih roba i usluga, droge, ukradenog oružja i piratskog softvera te svih vrsta seksualnih usluga. Znamo ko se takvim “easy money” djelatnostima voli baviti.

Međutim, većina “legalnih” korisnika, poput čistača cipela, kupuje i drži kriptovalute, odnosno zapise da ih posjeduje, “mudro” čekajući da im cijena poraste još više, pa još više… Baš kako su nekada, od 1634. godine, s eksponencijalnim skokom 1637. nizozemski trgovci, ali i čistači cipela, to činili s lukovicama tulipana. To nas dovodi do treće karakteristike fenomena – neregulirane spekulacije, poput nizozemskog tulip bubblea 1637. godine. Nešto što nema nikakvu stvarnu vrijednost kupuje se zbog općeg uvjerenja da je to dobro ulaganje, pa cijena raste da bi se po višoj cijeni prodala idućem pušioničaru. Dijagram eksponencijalnog rasta “vrijednosti” bitcoina gotovo je identičan dijagramu rasta vrijednosti lukovice tulipana u jednoj godini. Vrijednost jedne lukovice tulipana 1637. godine bila je ravna vrijednosti višekatnice na kanalu u Amsterdamu. No, kada je mjehur te godine pukao, mnogi su ljudi ostali bez ičega.

Kako zaključuje Stephanie Ezrol u januarskom EIR-u, danas živimo u Orwellovoj distopiji (ili Russellovoj utopiji), gdje smo se uspjeli uvjeriti da je crno bijelo, da je nepravda pravedna, kao i da su, posljedično, kriptovalute alternativa sistemu, iako nisu ništa drugo doli njegov najekstremniji i najperverzniji izraz. Nametanje kriptovaluta kao alternative znači prelazak u sistem u kojem su valute potpune izmaknute državi, a dane potpuno pod kontrolu manje transparentnih bankara i ostalih spekulanata. Ništa bolje za pečat puzajućoj refeudalizaciji društvenih odnosa, tj. za konačnu i trajnu stratifikaciju na 2 posto ekstremno bogatih i 98 posto ekstremno siromašnih.

POHLEPA I KRIMINAL

Kriptovalute nisu temeljene ama baš ni na čemu. U Parizu postoji nešto što se zove “Maison du Bitcoin”. Nalazi se na adresi 35 Rue du Caire u pariškoj finansijskoj četvrti. Ezrol kazuje kako se tamo može osvjedočiti groznici pohlepe kod običnih ljudi, stvaranjem “čarobnog novca”. Citira izjave ljudi. Od one kako je ključ u povlačenju u pravo vrijeme do one kako bitcoin više nije u igri, već Ripple ili one jednog tridesetogodišnjaka koji je kupovao dok im je vrijednost bila u centima, a sada sve prodaje i kazuje da je, naravno, pohlepan i da kao insajder zarađuje milione sve dok postoje lahkovjerne budale koje sada kupuju.

Finansijski konzervativac i ekonomski liberal Ambrose Evans-Pritchard u londonskom Daily Telegraphu napisao je da sve što je mjehur na koncu i pukne. Najavljen je limit vrijednosti izdavanja bitcoina od 21 miliona. Što se više približava toj cifri, sve je manja ponuda, što tjera cijenu prema gore. Od početka 2017. godine “vrijednost” bitcoina porasla je za 1.700 posto, a ukupan iznos utrženog dosegao je 400 milijardi dolara.

Ekonomist Daniel Cohen objavio je kolumnu pod nazivom Šta otkriva bitcoin ludilo u francuskom L'Obsu. On kaže da se sve učinilo kako bi bitcoin ličio na zlato. “Možete kopati u bitcoin rudnicima rješavajući kompleksne algoritme i ‘zaraditi’ besplatne bitcoine, ali bitcoin je i dalje, unatoč pričama, ništa drugo do finansijski mjehur. Kupci ga ne drže radi njegove intrinsične vrijednosti koje nema, već da bi ga prodali za višu cijenu sljedećem pušioničaru. Kada ga više ne bude, mjehur će puknuti.” “Bitcoin služi utajivačima poreza”, kaže Cohen, “nudi mafijašima svijeta idealno sredstvo plaćanja, sigurno, nematerijalno i izvan javne sfere. No, ovo ludilo može cvjetati samo zahvaljujući tomu što javne vlasti to dozvoljavaju. Kada one odluče da ga zabrane, shvaćajući da kriptovalute vrijednost vuku iz poveznice s ilegalnom trgovinom, bit će ukinute, odnosno demonetizirane.”

Finansijski krah i ukupni gubitak stotina milijardi, posebno teško zarađenog novca dobro informiranih čistača cipela, bit će neminovan kao i u slučaju derivativnih vrijednosnica na bazi hipotekarnih kredita ili lukovica tulipana, svejedno. Hoće li i onda odabrani kockari biti spašavani javnim novcem iz budžeta u koji uplaćuju dobro informirani čistači cipela? Baš kao i 1929. godine bit će kennedyja koji će na vrijeme prodati ili su već prodali svoje kriptovalutne opcije. Opet će se veliko bogatstvo velikog broja siromašnih preliti u džepove malog broja bogatih. I tako će se nastaviti sve dok se ne izmijeni finansijski sistem i izgradi međunarodna finansijska arhitektura koja neće poticati spekulacije na račun realnog ekonomskog sektora, već kreirati finansijske tokove za njegovo funkcioniranje, čime se jedino stvara prava vrijednost i pravedno raspodjeljuje. Ovako, pauperizacijom velike većine i nestankom srednje klase, niti bogati neće kome imati prodavati bilo šta, čak niti iluzije, pa je kraj ovog kapitalizma neminovan.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!