BIHAĆ: Vlasti nemoćne pred sve masovnijim trendom migracija

Od 2013. godine do kraja 2016. godine u Sloveniji je putem Agencije za rad i zapošljavanje BiH zaposleno 9.986 naših građana. Od 2013. godine pa do kraja 2016. godine u Njemačkoj je putem Agencije za rad i zapošljavanje BiH zaposlen 2.701 bosanskohercegovački državljanin

Uslijed sve veće ekonomske krize koja zahvata područje Unsko-sanskog kantona, trend migracije lokalnog stanovništva u zemlje Evropske unije sve više dolazi do izražaja. Isprva su odlazili samo pojedinci, a danas odlaze cijele porodice. Sve je postalo kao neka vrsta zaraznog trenda, ističu iz privatne agencije za posredovanje pri zapošljavanju u Njemačkoj “Job Step”. Prije toga su se bavili istraživanjem javnog mnijenja putem anketa koje su radili za neke firme na području Njemačke, na osnovu čega su izgradili svoju bazu podataka. Zatim su se bavili privatnim osiguranjem također na području Njemačke i bili u ulozi brokera, a kada se zakon promijenio, prekvalificirali su se i, uz podatke koje su sakupili tokom višegodišnjeg rada, odlučili krenuti u novu vrstu posla.

“Neko to smatra trgovanjem ljudima, a mi to vidimo kao pomoć onima koji žele otići u potrazi za boljim životom, a novac naplatimo od ustanova s kojima surađujemo. Godišnje samo preko nas ode 300 ljudi, a smatram da je od posljednjeg popisa iz Bihaća otišlo više od 10.000 ljudi. Jednostavno, to vam je lančana reakcija: ode jedan i povuče svog prijatelja, djevojku i slično. To je viralno i zato toliko ljudi odlazi. A druga je stvar u tome što ljudi, generalno, ne vide perspektivu ovdje i što u društvu vlada loša atmosfera. Imamo primjera gdje su muž i žena, koji oboje rade u bolnici, došli i hoće da svi idu, s djecom. Znači, cijela familija. Što se tiče procesa odlaska, on je poprilično jednostavan. Nakon što jedno ode, za dva mjeseca, kada spoji dvije platne liste, može dovesti i supruga, a onda i djecu koja uglavnom odlaze ondje na školovanje”, pojašnjava Mustafa Rekanović iz odjela za marketing agencije “Job Step”.

Nema relevantnih podataka

Podatke o tačnom broju odlazaka građana s ovog područja zatražili smo od Službe za zapošljavanje Unsko-sanskog kantona. Iz Službe su nas uputili na biro rada, obrazloživši kako je to njihovo područje rada. U ovoj su ustanovi rekli kako, uprkos obavezi bosanskohercegovačkih građana da novom poslodavcu u EU moraju donijeti odjavu s biroa, nemaju podatke gdje se ti ljudi zapošljavaju niti su dužni da ih to pitaju.

U potrazi za preciznim i pouzdanim podacima o broju odlazaka, obratili smo se i Agenciji za rad i zapošljavanje BiH, u kojoj su nam kazali da oni posreduju u zapošljavanju bh. građana uglavnom na području Slovenije i Njemačke, a na osnovu dogovora između državnih agencija. U Agenciji za rad i zapošljavanje BiH tvrde kako nemaju tačnih podataka o odlascima jer velik broj građana odlazi samostalno i na svoju ruku i dodaju kako ne vode evidenciju posebno za određena područja, već za nivo cijele države.

“U Sloveniji zapošljavanje ide putem nas, dok u Njemačkoj posredujemo samo za navedeni kadar koji odlazi da radi kao njegovatelji. Oba programa zapošljavanja započela su u martu 2013. godine i još traju. Nažalost, niti za jedan program ne vodimo evidenciju prema kantonima, već samo na nivou čitave države, odnosno prema entitetima. Kada je riječ o odjavljivanju s evidencija nezaposlenih, samo radnici koji odlaze u inostranstvo putem nas odjavljuju se s evidencija, dok svi ostali koji odlaze na druge načine nemaju obavezu odjaviti se s evidencija nezaposlenih osoba. Zbog toga je nemoguće utvrditi tačan broj građana koji su otišli na rad u inostranstvo. Tako je od 2013. godine pa do kraja 2016. godine u Sloveniji putem Agencije za rad i zapošljavanje BiH zaposleno 9.986 naših građana. Od tog broja, u 2016. godini zaposleno je 4.778 osoba. Od 2013. godine pa do kraja 2016. godine u Njemačkoj je putem Agencije za rad i zapošljavanje BiH zaposlen 2.701 naš građanin. Od tog broja, u 2016. godini je zaposleno 1.079 osoba”, kaže Boris Pupić, stručni saradnik za odnose s javnošću, informiranje i izdavaštvo u Agenciji za rad i zapošljavanje BiH.

Nažalost, ni Ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica Federacije BiH ne raspolaže relevantnim podacima o broju osoba koje su napustile BiH niti posjeduje neku vrstu evidencije o odlascima bosanskohercegovačkih građana, potvrđeno nam je iz kabineta federalnog ministra raseljenih osoba i izbjeglica.

Medicinari najtraženiji

Iz agencije “Job Step” kažu da za sad odlaze osobe koje su završile srednju medicinsku ili visoku zdravstvenu školu. Imaju i opciju slanja učenika na školovanje u Njemačku i jedino se to plaća zbog, kako navode, troškova koje imaju oko papirologije i ostalih stvari, a koje moraju sami snositi.

“Cijena te vrste odlaska iznosi oko 3.000 KM i postoji mogućnost plaćanja na rate. Kada nam neko dijete dođe sa željom da ode na školovanje u Njemačku, mi najprije zatražimo sastanak s njegovim roditeljima i onda s njima dogovorimo sve detalje. Djeca koja odu ondje idu na sigurno, jer mi sve radimo javno i transparentno. Mnogi su odlazili preko nekih privatnih opcija koje su sami pronašli i imali su vrlo negativna iskustva. Što se tiče školovanja u Njemačkoj, ono se sastoji od toga da kandidat boravi u internatu u kojem ima besplatnu hranu i smještaj, u okviru čega četiri dana imaju nastavu, pa četiri dana imaju praksu za koju primaju i neki vid plaće. Što se tiče kandidata koji imaju završenu srednju medicinsku školu, a žele otići, oni ne plaćaju ništa. Mi im osiguramo kurs njemačkog, njihovo je samo da plate polaganje u OSD-u, koji je ovlašten za međunarodno certificiranje njemačkog jezika, izvršimo nostrifikaciju njihove diplome, nakon čega kandidat uskoro ide. Osobe koje odu u Njemačkoj raditi u oblasti medicine uglavnom rade patronažne poslove, kao što su obilazak starih i iznemoglih osoba u njihovim stanovima te njega i briga o njima. Treba napomenuti i to da imamo i rješenje u slučaju da se nekome ne svidi ustanova u koju je otišao ili se ne može usuglasiti sa šefom jer nemaju kvalitetnu komunikaciju. Jednostavno ih prebacimo u drugu ustanovu, a u najgorem slučaju ih vratimo kući”, pojašnjava Mustafa Rekanović iz agencije “Job Step”.

Oni koji se zaposle u staračkim domovima u Njemačkoj na početku dobiju posao asistenta i rade neke pomoćne poslove. Uglavnom, nije problem otići, ali morate imati potrebno zanimanje koje je ondje deficitarno, a trenutno je to medicina. Oni koji nemaju završenu medicinsku školu, kažu iz agencije “Job Step”, mogu izvršiti prekvalifikaciju u jednoj od državnih škola ili u privatnim školama koje su internacionalno priznate, a zatim obaviti stažiranje ili se prijaviti bez njega u njihov program zapošljavanja.

EU u novčaniku, BiH u srcu

Arnel Kozlica (27) iz Bihaća nedavno je preko ove agencije otišao u njemački gradić Eberswalde, u kojem studira medicinu na “MeSo Akademie”. Arnel kaže da mu nije bilo tako jednostavno donijeti odluku o odlasku iz Bihaća, ali dodaje kako je perspektiva koju mladi ljudi imaju u Njemačkoj bila presudna u svemu.

“Majka je došla jednoga dana kući i rekla da moja mlađa sestra ide u Njemačku za sedam dana na razgovor za posao i školovanje. Iskreno, bio mi je to šok onako naprvu, ali sam istog momenta rekao da i ja želim ići sa svojom suprugom Aidom. Mislim da sam tako brzo reagirao zato što je unutar mog društva vladala takva atmosfera da bi svi otišli samo ako im se ukaže prilika. Ipak sam uzeo dan da se posavjetujem sa suprugom koja baš i nije bila nešto oduševljena tom idejom jer je završila fakultet i nije joj se dalo ponovo ići u školu. Međutim, nakon što smo iznova još jednom sve dobro sagledali, ipak smo donijeli odluku da idemo. Presudni faktor u donošenju takve odluke svakako je stanje koje vlada u društvu, nemogućnost pronalaska zaposlenja i nepravda koja je prešla svaku mjeru. I tako smo krenuli u taj proces odlaska preko agencije ‘Job Step'”, rekao nam je Arnel Kozlica. Ističe kako je u Evropskoj uniji sve drukčije i za običnog čovjeka bolje i sigurnije od onog što mu se nudi u matičnoj državi. Navodi da je upravo ta sigurnost da neće biti oštećen, mogućnost redovnog izmirivanja vlastitih obaveza i troškova života, plus mogućnost uštede novca, sve ono o čemu je ustvari i sanjao i što njegovu generaciju muči od malih nogu.

“Ovdje, ako želiš, možeš u bilo kom poslu napredovati, zadavati sebi ciljeve i ostvarivati ih. Ovdje su ljudi vrlo razumni i fleksibilni u smislu da će te usmjeriti ka nečemu i omogućiti to ako želiš nešto postati i imaš nadarenosti za to, na tebi je samo da se trudiš. Što se tiče rada, moram priznati da se više radi nego kod nas i usudio bih se reći da mi je život u Bosni i Hercegovini bio mnogo interesantniji. Međutim, ovdje imam sigurnost i mnogo manje sekiracije. Ovdje imam osjećaj da mogu postići šta god zamislim i da će mi to biti i omogućeno, jer svako ima šansu i mogućnost da pokaže šta zna i umije. Naravno, bilo je trenutaka kada mi se išlo kući, ali kada znaš da ondje nemaš budućnost, prođe te to. Mogu samo kazati da bih opet, kada bih morao, sve ovo prošao samo da dođem ovdje”, ističe Arnel.

Arnel je samo jedan od primjera mladih ljudi koji su zbog boljeg života otišli iz zemlje i grada koje vole. Ono što je zabrinjavajuće svakako je tendencija da se ovaj trend nastavi i svake godine bude sve masovniji. Tako naša zemlja gubi stotine i hiljade mladih i perspektivnih osoba koje su trebale biti željno iščekivana promjena i napredak ove zemlje.

PROČITAJTE I...

Nisam siguran da uljepšavamo bajramske dane ako ih krnjimo ili, gluho bilo, ugrožavamo njihovu tihu i toplu privatnost. U kosmosu komšiluka, rodbine i najdražih prijatelja, u njemu je mjesto gdje se otvaraju duše i srca, tu je mjesto radovanju, ljubavi i praštanju. Na stadionima, po ulicama i kafanama ljudi ne pokazuju ljepšu stranu svog lica. Tu se čovjek ne susreće ni s Bogom ni sa sobom

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!