“Balkanska tužbalica” izvedena u Beogradu

Budući da se u državama bivše Jugoslavije 10.000 ljudi i dalje vodi nestalim, te zbog činjenice da za vlasti u zemljama bivše Jugoslavije ovaj problem nikada nije dovoljno aktuelan, ovakve predstave kreiraju jedino preostalo mjesto za iskupljenje, oprost, pokajanje, iskopavanje najdubljih ratnih korijena te konačne istine koja vodi ka duhovnom pročišćenju.

U Parobrod teatru u Beogradu predstavljen je krajem februara svojevrsni teatarski omnibus sačinjen od tri teksta režisera Stevana Bodrože, s Anom Stefanović-Bilić, Đorđem Simićem, Čarnijem Đerićem i Draganom Varagićem u naslovnim ulogama, koji okvirno tematizira pitanje nestalih osoba u proteklom ratu na Balkanu, ali koji se suštinski bavi suočavanjem s ratnim sjećanjem.

Riječ je o tekstovima Kino-oko Almira Imširevića, kao monologa žrtve, Prst Doruntine Bashe, usmjerenog na one što i dalje tragaju za svojim bližnjima, i Lica Almira Bašovića, koji s ispoviješću ubice zatvara ovu heterogenu teatarsku cjelinu. I dok Imširević kreira sjećanje na smrt, a Basha na život, glavni protagonista teksta Almira Bašovića vječito je zarobljen između življenja i umiranja.

Kako je gostovanje predstava s tekstovima naših autora u Beogradu rijetkost, te s obzirom na to da je Balkanska tužbalica usmjerena na suočavanje s ratnim sjećanjem, koje se u Srbiji bjesomučno pokušava izbrisati, razgovarali smo o tome s jednim od najvažnijih bh. teatrologa i dramatičara Almirom Bašovićem.

“Ova predstava nastala je po ideji režisera Stevana Bodrože, a on ju je prvo režirao na njemačkom jeziku s glumcima iz Austrije, Njemačke i Švicarske. Tada je Stevan stilski zaista vješto ujednačio pojedine segmente, odnosno tri priče uvezao je u smislenu cjelinu. Ako je ova postavka makar blizu onoj ranijoj, ja sam kao autor prezadovoljan. Nisam bio na premijeri, ali prijatelji iz pozorišnog svijeta kojima vjerujem, poput Nataše Gvozdenović i Marka Misirače, prenijeli su mi izrazito pozitivne i emotivne reakcije beogradske publike. A pošto je predstava rađena u gotovo gerilskim uvjetima, meni je još značajnija”, rekao je Bašović za Stav.

Na pitanje na koga je, zapravo, usmjerena Balkanska tužbalica, na žrtvu ili zločinca, ili oboje, i na koji se način tekst Lica uklapa u ovo svojevrsno sukobljavanje s ratnom prošlošću i čuvanje sjećanja na nju, Bašović kaže: “Od moje malenkosti naručen je monolog ubice. Moram priznati da sam se mučio dok sam pisao Lica, jer prečesto smo skloni ubice iz posljednjeg rata proglasiti nekakvim čudovištima. Problemi počinju kada shvatimo da su i te ubice ljudi i da su masovne grobnice svjedočanstvo o tome šta je jedan čovjek sposoban uraditi drugom čovjeku. Glumac koji igra ubicu ne smije taj lik osuđivati, on ga mora pokušati razumjeti. Jedna od najvećih pohvala koju sam kao dramski pisac dobio jeste priznanje njemačkog glumca Jensa Ollea Schmiedera, koji mi je nakon premijere rekao da je, igrajući moj lik, shvatio kako je bilo moguće da neki članovi njegove porodice budu pripadnici zloglasnog ‘Stasija’ u Istočnoj Njemačkoj. Zato mislim da je čitava ova predstava pokušaj razumijevanja onoga što se ne može razumjeti. Naprimjer, kako je moguće da toliko stoljeća nakon Ilijade, temeljnog epa koji počinje pričom o srdžbi Ahilejevoj, a završava tako što on neprijatelju dopusti da sahrani mrtvog sina, usred Evrope imamo toliko nesahranjenih mrtvih ljudi?”

Budući da se u državama bivše Jugoslavije 10.000 ljudi i dalje vodi nestalim, te zbog činjenice da za vlasti u zemljama bivše Jugoslavije ovaj problem nikada nije dovoljno aktuelan, ovakve predstave kreiraju jedino preostalo mjesto za iskupljenje, oprost, pokajanje, iskopavanje najdubljih ratnih korijena te konačne istine koja vodi ka duhovnom pročišćenju.

 

PROČITAJTE I...

„Posebno bitno je da iza ovakvih projekata stoje institucije. Ovaj projekat je podržao predsjednik Bakir Izetbegović, a i reisul ulema Husein Kavazović. Podržale su ga naše naučne, ali i nacionalne institucije. Posebno je bitno da je ovaj projekat djelo dobro ogranizirane grupe autora, za razliku od prijašnjih vremena kada su ovakve projekte radili izvrsni pojedinci, ali usamljenici“, rekao je Mehonić.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!