Amar Hasanović najmlađi je pilot u BiH

“Avijacija afirmira mlade osobe i omogućava im da iz sebe izvuku sve potencijale. Pogledajte našeg Amara. Čitav svijet sada je pred njim kada je naučio da svojim trudom i radom može sve postići i da u životu ne postoji nerješiv problem. Ako je već u devetom razredu osnovne škole savladao letenje, ne postoji više nikakva prepreka koju on ne može savladati”, smatra profesionalni pilot Mujo Mušić

“Ako je već u devetom razredu osnovne škole savladao letenje, ne postoji više nikakva prepreka u životu koju on ne može savladati”, smatra profesionalni pilot Mujo Mušić. Nakon višemjesečnog učenja, položenih ispita i obuke u Aeroklubu “Tuzla”, Amar Hasanović, učenik prvog razreda Medicinske škole u Tuzli, krajem jula ove godine obavio je svoj prvi samostalni let i uvrstio se među najmlađe pilote u Bosni i Hercegovini. Osim njega, prvi samostalni let, tzv. laširanje, isti je dan na jedrilici Blanik L-13 obavio i kandidat Edin Spahić, a instruktori Meho Emkić i Mirza Sinanović predviđaju im velike sportske uspjehe.

 Nebo je široko i ima mjesta za sve

“Amar je prije četiri-pet godina počeo dolaziti na Sportski aerodrom ‘Jegin Lug’ kod Kalesije, i tada nismo ni naslućivali da će jednog dana biti pilot. Mnogo je mališana koji dolaze vidjeti jedrilice. Kada dođe dječak od desetak godina, odmah mu postavimo pitanje kakav je učenik. Tako želimo ukazati na neophodnost učenja, da djeca znaju da je učenje u modi. Nedavno je dolazio jedan dječak od devet godina i dali smo mu zadatak da do idućeg dolaska nauči tablicu množenja, ali više se nije pojavio”, govori instruktor Emkić uz osmijeh.

Dodajući da je Amar šampion znanja u općini Kalesija u nekoliko oblasti, Emkić navodi da je on i veoma vrijedan jer je kao petnaestogodišnjak postigao velike stvari. Prvi je put Amar na aerodrom došao s ocem, također ljubiteljem ovog sporta. “Pilot nas je vozio na ovom aerodromu i taj doživljaj mi se dobro urezao u sjećanje. Uživali smo i bilo je fantastično. Kasnije sam se priključio klubu, a kada sam stekao mogućnost da krenem na obuku, bez problema sam je savladao jer sam bio nestrpljiv i htio sam da što prije letim. Letenje je najbolji dio svega, i to je bio moj cilj. Uživam u osjećanju letenja u krugu aerodroma i najdalje tri kilometra okolo, dok iskusniji piloti lete do Kladnja ili Zvornika”, priča Amar.

Kada su nakon ljetnog raspusta i polaska u novu školu učenici pri upoznavanju čuli da će s njima u razredu biti i pilot, nije im bilo jasno o kome se radi, a kada su vidjeli fotografije, mislili su da se Amar šali.

“Nisam se hvalio time, ali su vidjeli fotografije i mislili su da sam onako ušao u jedrilicu, da se fotografiram. Kada sam im rekao da sam pilot, bilo im je veoma zanimljivo. Neki su me ispitivali o tome, a neki su priznali da nisu ni znali da ovdje ima aerodrom. Oni koji su znali da se zanimam za ovo bili su oduševljeni kada su čuli da sam postao pilot. Moj je naredni cilj da pređem na što bolji tip jedrilice. Trenutno letim na školskoj, ali težim ka jednosjedu i radit ću sve kako bih to postigao u narednih nekoliko godina.”

Na pitanje da li razmišlja o civilnom ili možda čak vojnom vazduhoplovstvu, Amar odmahuje glavom. “Nisam razmišljao o tome. Više volim sportsko letenje i pripreme za takmičenja. Naravno, imam drugove koji žele upravljati velikim avionima i prevoziti putnike”, odgovara.

Dok se priprema za polijetanje, Amar, osim što provjerava letjelicu i na leđa stavlja padobran, bez kojeg se u jedrilicu ne ulazi, prethodno se dogovara s kolegama iz kluba i radnicima Međunarodnog aerodroma Tuzla. “Čujemo se radiostanicom s Međunarodnim aerodromom. Kada slijeće ili polijeće avion kompanija ‘Wizz Air’ ili ‘Turkish Cargo’, moramo biti na zemlji. Mi smo u njihovoj zoni i moramo poštovati i pridržavati se uputstava.”

Mujo Mušić, profesionalni pilot i volonter u Aeroklubu “Tuzla” uključuje se u razgovor, detaljnije pojašnjavajući procedure u vezi s polijetanjem. “U principu, procedure su vrlo jednostavne. Imamo odličnu saradnju s Međunarodnim aerodromom Tuzla. Prioritet su avioni koji polijeću s tog aerodroma, jer je važnije da 150 ljudi odleti ka Frankfurtu, nego da mi vježbamo baš u to vrijeme. U slučaju policijskih ili vojnih vježbi, također bivamo obaviješteni da se ne približavamo opasnim zonama. Naprimjer, jave nam da će se vršiti gađanje na streljani u tuzlanskom naselju Paša Bunar danas od 10 do 14 sati, i mi se tamo ne približavamo. Zabranjena su zona svi vojni poligoni. Inače, avijacija je toliko jednostavna, samo, vrlo je teško ljudima izvan nje povjerovati u to, a nebo je široko i ima mjesta za sve. Jedino što je na našim prostorima nedjeljivo jeste nebo i ovaj sport nije opterećen politikom”, priča Mušić.

Avijacija je sigurna ako se pridržavate pravila

Ističući da ovaj vid sporta ima brojne prednosti i da se u naprednijim državama koristi za rano otkrivanje prirodnih nepogoda, Mušić dodaje da naša država nema sluha za pravovremeno djelovanje. “U drugim su državama u okviru civilne zaštite aeroklubovi, koji se uključuju u akcije izviđanja, ranog otkrivanja požara ili traganja i spašavanja u slučajevima poplava, odnosno velikog snijega. Helikopteri su skuplji, a ovim aviončićem mnogo je jeftinije nadletjeti i pregledati područje. Država treba prepoznati praktične prednosti, ali u BiH nemamo ni profesionalnih privatnih firmi sa spasilačkim timovima. Kod nas to radi vojska, a u svijetu je vojska posljednja opcija. Osim toga, mi nemamo ni mrežu malih aerodroma ili mladih pilota, a zrakoplovni turizam niko i ne spominje, iako iz Tuzle do Bihaća možete doći brže nego automobilom i uživati u prizorima”, navodi Mušić, dodajući da odličan avion s četiri sjedišta košta koliko i polovan džip, iako je gorivo skupo.

Upravo je gorivo za manje avione problem ne samo pilotima u Tuzli nego i u drugim gradovima u Bosni i Hercegovini. Naime, gorivo AVGAS, koje koriste mali avioni, kupuje se najčešće u Poljskoj ili Austriji, odakle se dovozi cisternama. Litar košta četiri KM, a u BiH godišnje u prosjeku dođu dvije cisterne za sve klubove, odnosno za aeroklubove u Bihaću, Prijedoru, Sarajevu, Banjoj Luci, Livnu, Mostaru i Tuzli. Problemi nastaju ako klub u trenutku kada cisterna stiže nema novca za gorivo…

“Radi se o maloj količini, stoga bi oslobađanje od akciza i putarina bilo od velike koristi. Kroz grant‑sredstva nama to finansira Grad Tuzla, i na osnovu toga imamo podlogu za funkcioniranje”, ističe Mušić. Govoreći o sigurnosti na nebu, Mušić naglašava da avijacija nije ekstremna, nego je sigurna ako se pridržavate pravila.

“Avijacija afirmira mlade osobe i omogućava im da iz sebe izvuku sve potencijale. Pogledajte našeg Amara. Čitav je svijet sada pred njim kada je naučio da svojim trudom i radom može sve postići i da u životu ne postoji nerješiv problem. Ako je već u devetom razredu osnovne škole savladao letenje, ne računajući zdravlje, ne postoji više nikakva prepreka koju on ne može savladati”, smatra Mušić.

Aeroklub “Tuzla” osnovan je 1947. godine i uskoro će proslaviti svoj 70. rođendan. U ovom je klubu od tada zabilježio oko 1.000 padobranaca, 200 jedriličara, 70 pilota aviona, veliki broj modelara i simpatizera. Iako je u klubu obučen najveći dio padobranaca, danas Aeroklub “Tuzla”, koji je registriran kao udruženje građana sa sjedištem u Tuzli, ne posjeduje avion za taj sport, mada se značajan broj mladih interesira. Na njihovom aerodromu često lete i članovi Aerokluba “Sarajevo”.

“I kolege iz drugih klubova uvijek su dobrodošle, kao i svi građani koji žele vidjeti šta i kako radimo. A naš zadatak nije, kao što neki misle, samo da poletimo, letimo i sigurno sletimo. Osim što je važno biti spretan na nebu, veoma je važno završiti i poslove na tlu, tako da često organiziramo radne akcije i radimo sve što je potrebno za poboljšanje infrastrukture”, zaključio je Mušić. Protekla sezona u Aeroklubu “Tuzla” bila je uspješna, a povoljni vremenski uvjeti omogućili su da potraje do kraja novembra, kada su se letjelice i hangar pripremili za zimski san. No, to ne znači da se do proljeća ništa osim teoretskih predavanja neće raditi. Naprotiv, već je počela priprema za narednu sezonu i ugradnjom savremenih sistema za navigaciju te se polahko modernizira postojeća jedriličarska flota.

PROČITAJTE I...

Amir Hadžić, jedan od poznatijih balkanskih youtubera, u skoro svakom svom prilogu vrijeđa bošnjački narod, vjernike muslimane i islam kao vjeru. Za njega je Bošnjak onaj koji ništa tuđe ne poštuje, “drogira se, puši, olajava, omalovažava, pije alkohol, ali svinjetinu ne mezi”. Vrijeđajući temelje islamskog vjerovanja, Hadžić ide i toliko daleko u pokušaju da bude sarkastičan da izmišlja Allahove riječi, pa kaže: “Lijepo je dragi Allah rek'o: 'Zabranjujem vam da mezite svinjetinu dok pijete alkohol'”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!