Alen Ramić nad nama vrši neviđeni mobing

U maju 2010. godine uposlenici KJKP “Park” Sarajevo podnijeli su Općinskom sudu tužbu tražeći da im se isplate neisplaćene plaće, regresi, topli obroci, prekovremeni rad, nagrade za deset i dvadeset godina radnog staža, te da im se uvećaju plaće zbog rada u otežanim uvjetima. Tužbu je prvenstveno podnijelo 48 radnika tražeći od suda da im se isplati oko 480 hiljada maraka. S vremenom je većina radnika odustala od tužbe, ali devet komunalnih redara ostali su do danas nepokolebljivi po ovom pitanju. Najviše kritika zbog dugogodišnje nepravde upućuju direktoru Alenu Ramiću, SBB-ovcu koji ih, po njihovim tvrdnjama, zastrašujuće maltretira

 

Šahbaz Bajraktarević, Almir Mujakić, Elvir Šorlija, Mirza Selimbegović, Husein Živalj, Belijamin Pokrklić, Amir Tajić, Danijel Miličević i Nedim Ćurović devet su ekoloških policajaca čiji sudski proces još uvijek nije završen, a nad kojima danas, prema njihovim riječima, direktor KJKP “Park” Alen Ramić vrši stravičan mobing. Redakcija magazina Stav kontaktirala je gospodina Ramića kako bi se uvjerila u istinitost navedenog, te je čitav slučaj potanko objasnila Ramićevoj sekretarici, koja je kazala da je direktor zauzet te da će se javiti prvom prilikom. Ostavili smo kontakt, međutim, Ramić se nije javio niti da demantira niti da potvrdi optužbe koje su iznesene protiv njega.

NAJAVLJUJU ŠTRAJK GLAĐU

Šahbaz Bajraktarević šezdesetdvogodišnji je komunalni redar KJKP “Park”, i tu je od njegovog osnivanja. Bivši je borac Armije RBiH, pripadnik specijalne jedinice. Kaže da nikada nije pravio probleme na poslu, nikada nije bio na bolovanju, te da je bio više puta nagrađivan. “Mi jednostavno ne želimo da odustanemo od svojih prava i novca kojeg smo vlastitim rukama zaradili. Kada je Alen Ramić 1. jula 2016. godine došao na mjesto direktora, razgovarao je s nama, nije nas gledao u oči. Odmah nakon toga zakazan je drugi sastanak na kojem je on insistirao da mi odustanemo od tužbe. Svima nam je rekao: ‘Ukoliko ne odustanete od ove tužbe, bit će svega u ovoj firmi. Bit će otpuštanja, vi kako god hoćete, ali ja znam svoje'”, prisjeća se Bajraktarević, te nastavlja:

“Mi smo nakon toga odmah dobili rješenje s kojim smo kažnjeni na 60 dana da održavamo i hranimo životinje u Pionirskoj dolini i da čistimo oko njih. Obratili smo se ombudsmenima za ljudska prava koji su odmah reagirali. Nakon toga je ovo rješenje poništeno. Prošlo je izvjesno vrijeme, mi nismo htjeli odustati od svojih prava, pa smo dobili definitivno rješenje 5. jula 2018. godine da radimo čišćenje javnih zelenih površina. Skinuo nam je i koeficijent. Bio je 2.60, pa onda na 2.50 i na kraju 2.05, i tu nam je plaća umanjena za oko 200 maraka. Sada, kada smo dobili nova rješenja, dodatno nam je umanjen koeficijent, koji sada iznosi 1.75. Plaća nam je duplo umanjena i vodimo se kao nekvalificirani radnici. Kada se to sve izdešavalo, jedan od naših kolega dobio je predinfarktno stanje, ja sam postao šećeraš, šećer mi je skočio na 19.4, a drugim kolegama se zdravstveno stanje urušilo. S ovim je upoznato i KJKP ‘Park’ i ombudsmeni. Ja sa svoje 62 godine ne mogu raditi teške fizičke poslove. Postoji i zakon koji štiti nas radnike koji smo pet godina pred penziju da se ti radnici ne smiju maltretirati, međutim, ni to se ne poštuje.”

Mirza Selimbegović, Danijel Milićević i Šahbaz Bajraktarević obratili su se Senadu Hasanspahiću, ministru komunalne privrede i infrastrukture KS koji ih je primio i kazao da Ministarstvo svake godine uplaćuje 600 hiljada maraka za komunalne redare. “Mi imamo svu dokumentaciju i sve dokaze o ovome o čemu govorimo, ne govorimo napamet. Eh sad, šta oni rade s tim sredstvima koja nama pripadaju i gdje ih dalje usmjeravaju, mi to ne znamo. Nedavno je dvojici kolega, Mirzi Selimbegoviću i Nedimu Ćuroviću, istekao odmor i oni su, prema ovom rješenju, počeli čistiti parkove. Husein Živalj i Amir Tajić nisu potpisali ove ugovore, radili su još mjesec dana i sada su dobili otkaz. Jedan od kolega, neću kazati koji, rekao je da će, ako se uskoro nešto ne riješi, izvršiti samoubistvo. Sada ja pitam ko će stajati iza ovog samoubistva i ko će snositi odgovornost. Strašne se stvari dešavaju i mi smo morali izaći sa svojom pričom da se vidi šta se radi s građanima BiH, s borcima koji su se od prvog do posljednjeg dana agresije borili za ovu zemlju i odbranili je od agresora. Ne znamo više šta da radimo, kolege su nam predlagale da od MUP-a tražimo dozvolu kako bismo pokrenuli štrajk glađu ispred zgrade Vlade Kantona Sarajevo. Možda nam je jedino to preostalo”, upozorava Bajraktarević.

SBB UNIŠTAVA KJPK “PARK”

Almir Mujakić četrdesetjednogodišnji je komunalni redar KJKP “Park”. 11. decembra 2017. godine imao je tešku nezgodu na poslu, pao je i slomio kuk. Sada ima ugrađena dva šarafa, teško se kreće i pod stalnim je bolovima. Kaže da je i on pozvan da prisustvuje sastancima, međutim, zbog teškog zdravstvenog stanja nije bio u stanju da dođe na posao. “Za dvadeset godina više od dvadeset puta sam nagrađivan za savjestan rad. Nikada nisam imao mrlje u svojoj radnoj karijeri, nikada nisam pravio probleme. Devetog jula sam pozvan da dođem da preuzmem rješenje da čistim parkove i javne površine, iako sam na bolovanju. Vidite, ja ne mogu kako treba na nogama da stojim, još uvijek se služim štakama, trpim užasne bolove, a oni su mi u pola bolovanja dali novi ugovor da čistim parkove i radim teške fizičke poslove. A povrijedio sam se na radnom mjestu i sada sam invalid. Ovdje moram spomenuti i sindikalnu organizaciju čiji sam član 21 godinu. Ni oni nikada nisu stali u zaštitu radnika i službenika ove firme”, tvrdi Mujakić.

I Omer Kovač bio je na spisku radnika koji su podnijeli tužbu 2010. godine, međutim, u međuvremenu je penzioniran. “Penzioniran sam u KJKP ‘Park’ s radnog mjesta komunalnog redara. Kada sam dobio obavijest da trebam otići u penziju, obavio sam razgovor s direktorom, gospodinom Alenom Ramićem. Svi već znaju da on pripada SBB-u, koja je zaposjela ovo preduzeće i iznutra ga uništava. Ramić mi je rekao da će mi sve biti uplaćeno i da ne treba ništa da se brinem. Međutim, nikada mi nisu uplaćeni doprinosi prema penzijsko-invalidskom osiguranju od 1. januara 2013. do 5. marta 2017, odnosno, do onog dana kada sam otišao u penziju. Kada sam otišao u pravnu službu, oni su mi rekli da po zakonu ne mogu biti objavljen sve dok se ne izmire sve obaveze prema meni. Otišao sam i u finansijsku službu. I oni su mi rekli da će mi sve biti uplaćeno. Nakon što sam odjavljen, otišao sam kod gospodina Ramića. On mi je tada rekao da nema para, a mi svi znamo da se novac redovno uplaćuje na naš račun, jer je služba komunalnih redara na stopostotnom finansiranju Vlade Kantona, odnosno Ministarstva komunalne privrede i infrastrukture”, naglašava Kovač.

Išao je i kod inspektora Porezne uprave: “On mi je rekao da se nema novca, da se ima bilo bi uplaćeno, pa ovo, pa ono. Vidim nema ništa od toga, izgleda da niko ništa u ovim institucijama ne radi. Ne znam što one uopće postoje ako neće štititi upravo nas, građane svoje zemlje koji rade i plaćaju poreze od kojih se te iste institucije finansiraju. Obraćao sam se i ministru komunalne privrede i infrastrukture, on mu napiše mail da je dužan da uplati svojim radnicima, ovaj mu već nešto odgovori kako nema para i sve ukrug. Zbog neplaćenih doprinosa, ja danas primam umanjenu penziju, a Fond penzijsko-invalidskog osiguranja mi nikada nije priznao te godine, pa mi je za četiri godine, dva mjeseca i pet dana umanjena penzija. To iznosi negdje oko 150 maraka. Penzija će mi se povećati onog dana kada sredstva budu uplaćena. Ja sam borac Armije RBiH od prvog dana, pa sve do okončanja agresije na BiH. Učesnik sam Patriotske lige i nikada u svom životu nisam tražio da mi neko nešto pokloni, ali zahtijevam da mi se da ono što mi po zakonu pripada i, na kraju krajeva, ono što sam lično svojim rukama zaradio”, kaže Kovač.

Radnici KJKP “Park” pitaju se da li postoji bilo kakva inspekcija ili institucija koja može doći da provjeri ove informacije. “ Da li se čeka da mi svi koji smo podnijeli ovu tužbu umremo, pa da se ovo nikada ne isplati? Da li je ovo babovina Alena Ramića, ili možda Fahrudina Radončića, ili njegovog SBB-a, pa oni s tog preduzeća rade šta god hoće? Još jednom ponavljamo: mi sigurno nećemo odustati od ove tužbe, od naših prava koja nam niko ne smije i ne može oduzeti”, poručuju naši sagovornici.

PROČITAJTE I...

Radončićevi jurišnici su u cunamiju kanti, četki i ljepila prelijepili mural postavljen u čast žrtvama Mostara i Srebrenice. Osim što je ogavno na takvim mjestima sjećanja lijepiti plakate, takav je akt i nezakonit jer su jasno određena mjesta na kojima se može javno oglašavati. O tome da je izazvao zgražanje stanovnika ovog mostarskog naselja, suvišno nje i govoriti.

: Oko pet hiljada vojnika s područja Srebrenice služilo je u Prvom svjetskom ratu. Poginulo ih je hiljadu. Podaci o njima mogu se pronaći u Državnoj biblioteci Austrije. Oni koji su se vratili s ratišta pričali su o ratnim danima, stradanju, teškim trenucima, bitkama i zarobljavanju. Stotinu godina poslije, još se u srebreničkim selima pričaju nevjerovatne priče o povratnicima iz Prvog svjetskog rata

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!