Akšamska snoviđenja

Posebno je opasno zaspati pred akšam ili, ne dao mu Bog, u sami akšam. Oni koji tada zaspu često bivaju kidnapirani i zauvijek odvedeni u paralelne dimenzije bitka. Jedna je djevojka tkala ćilim i zaspala za stanom. Kad se probudila, samo je sinula preko sela kao da je gone bijesne zvijeri i nikad joj više nije bilo iladža. A jedan je kosac zaspao u prvi mrak i srce mu je puklo, vjerovatno nije moglo izdržati taj sudar nadzemnih i podzemnih struja. A drugog je opet strefio moždani. A treći je počeo lajati. Četvrti siktati. Peti zujati. Sve jer su u prvi mrak zaspali

 

Pored upozorenja Tradicije o supstancijalnoj nesreći i zlu sumraka, mnogi ljudi ostaju vani da prostodušno uživaju u volšebnom akšamskom trenutku kada Sunce ostavlja ružičaste pramenove za sobom dok pada u naručje nekog novog jutra. Uživaju bezazleno i neoprezno prepuštajući se plitkim estetskim užicima, nesvjesni da se u tom silnom i svekolikom akšamskom treptanju elemenata bude mnoge opasne i tajanstvene sile kojima inače smeta dnevna svjetlost. Neki će onda reći da je to možda vrijedilo samo u onim prvobitnim epohama lišenim spasonosnog otkrića električne energije kad je nakon akšama svijet burno bivao poklopljen kabastom tjelesinom zvjerske tame, ali danas, u našim gradskim noćima bez zvijezda, u našim lijepim noćima ozarenim neonskim buktinjama, noć više nije noć, pogotovo ne ona prastara jeziva tamna noć. Sad je uvijek dan, sve od akšama (kada šarene noćne ptice lete u život) do zore (kada umorne metropolske prostitutke spavaju kao bebe – kako primjećuje Bukowski), a opet, svuda je tama, kako primjećuju Adorno i Horkheimer, i noć koja ne prolazi.

Akšam je kao neki klimaks zemlje, uzbude se hormoni dunjaluka, ustrepte elementi, nedokučive sile zakolaju dunjalukom, zvijeri zavrebaju iz sjenki: to je kosmički ritam koji ne mogu poništiti nikakvi fenjeri, nikakvi neoni. Postoji neka tajna veza između ljudske duše i svijeta.

U muslimanskoj tradiciji, kao i u nekim drugim tradicijama (prisjetimo se da Bulgakov uvodi Wolanda jednog toplog sutona), akšam je, osim što odražava sjećanje na ono numinozno i strahobalno, vrijeme kada se treba povući u kuće, s Bismilom zamandaliti vrata, obaviti namaz i skloniti se od strašnih gamadi koje će doći u svijet da mu ubere žrtve. Tada se džini i šejtani izvlače napolje, a majke zovu s pendžera djecu da uniđu u kuću: “Akšam! Odmah u kuću!”

To je, u svakom slučaju, opasno vrijeme i nije najpametnije hodati jer se tad najlakše ograjiše. Neki će reći da je to bila samo varka vlasti koja je željela preduprijediti noćne gadosti i uspostaviti kakav-takav red: svi u kuću dok se ne bude jasno raspoznavao svačiji lik. Ali jedan hadis sugerira da u prvi mrak djecu treba uvesti u kuću i tek kad se tama spusti ponovo ih pustiti napolje.

Bilo kako bilo, svakakvih se slučajeva u akšam znalo dogoditi. Posebno je opasno zaspati pred akšam ili, ne dao mu Bog, u sami akšam. Oni koji tada zaspu često bivaju kidnapirani i zauvijek odvedeni u paralelne dimenzije bitka. Jedna je djevojka tkala ćilim i zaspala za stanom. Kad se probudila, samo je sinula preko sela kao da je gone bijesne zvijeri i nikad joj više nije bilo iladža. A jedan je kosac zaspao u prvi mrak i srce mu je puklo, vjerovatno nije moglo izdržati taj sudar nadzemnih i podzemnih struja. A drugog je opet strefio moždani. A treći je počeo lajati. Četvrti siktati. Peti zujati. Sve jer su u prvi mrak zaspali.

Čak je i nedavno nekog mujezina prenijelo u džamiji, želio je malo otkunjati dok je čekao da pusti ezan, ali ga je savladao umor pa je veseljak zaspao. Tu je smak'o. Izgleda da se svega nagledao u tim snovima, da je obišao pozamašnu teritoriju nepoznatog svijeta. Kad se probudio, kad ga je prvi mrak izbljuvao iz svoje utrobe, od njega više nije bilo ostalo ništa. Izletio je iz džamije pred jaciju i pravac efendijinoj kući. Lupao je na vrata i lupao: “Efendija, o efendija! Izlazi, junače, da ti pričam šta sam vidio”, lupao je i lupao.

“Šta je, jadan ne bio, šta toliko lupaš”, izletio je efendija u bermudama, suludo nenalik na efendiju.

“Vidio sam Džebraila”, saopći mu mujezin.

“Uh, dobro je”, otpuhnu efendija, “ja mislio opet mi zaparali Audija.”

Prema našoj tradiciji, Smak svijeta će se dogoditi u akšam. Nebo će se rascijepiti, dojilja će ostaviti dojenče, a dojenče će naglo osijediti. Zato ne spavajte u prvi mrak, jer osim nabrojanog, može vam se dogoditi da propustite taj kosmički posljednji spektakl.

PROČITAJTE I...

Trezveni ljudi ne mogu se načuditi količini pesimizma i crnila koje se širi bosanskim medijima, dok se u Hrvatskoj tresu ekonomski temelji zbog afere “Agrokor”, koja svakodnevno dobiva nove forme stvarajući sve veće i pogubnije posljedice – ekonomske, političke i sigurnosne. Zvijer koju je hrvatska država svojim nerazumnim tetošenjem “Agrokora” i njegovog lažnog rasta uzgojila polahko se oslobađa i teško će ju biti zaustaviti

Doktori su rekli da je duša u mozgu, a ne u srcu, a njen se mozak bio ugasio. Sada su pritiskali porodicu da potpiše dokument kojim odobrava isključivanje s aparata. Ionako će je isključiti, prije ili kasnije. Za prije, trebaju potpis porodice. Nisu znali šta da rade. U tom očaju, u toj mori, upitali su me, nakon što me je domaćin predstavio kao gosta s “Islamskog fakulteta”, za mišljenje. Izgubio sam se: kako da dam ad hoc “mišljenje” o nečijem životu, ili, tačnije, o smrti

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!