fbpx

Zukorlićevi (ko)mesari

Iz današnje perspektive, moglo bi se reći da se sabornici IZ mogu smatrati sretnim što Tandir nije potegao pride i svoje čekiće za meso kako bi svima u glavu utuvio bespogovornu poslušnost i poštovanje spram “profesora, doktora, muftije, predsednika, velikog vođe” i, srećom, nesuđenog reisa – Muamera Zukorlića.

 

Samir Tandir, funkcioner Stranke pravde i pomirenja Muamera Zukorlića, ovih je dana došao u fokus javnosti kao jedan od aktera skandala o kojem bruji cijelo Prijepolje. Kako prenose srbijanski mediji, Tandir je brutalno fizički nasrnuo na svog sugrađanina, i to naoružan s čak dva čekića za meso!

Prema nezvaničnim saznanjima iz policije u Prijepolju, napadnuti muškarac izjavio je da je Tandir, dok su se prepirali, iznenada iza leđa potegao dva čekića – jedan s drvenom drškom, drugi od metala – nakon čega mu je na prepad zadao dva udarca u tjeme, uslijed čega je oštećeni donekle izgubio svijest i pao. Nesretnoj žrtvi nisu pomogle ni molbe supruge upućene Tandiru da prestane jer je surovi Tandir poput nekog Konana Barbarina nemilosrdno nastavio udarati čekićima po svojoj oborenoj žrtvi.

Ovakvo zapanjujuće nasilništvo to bi možda ostalo na nivou lokalne crne hronike, kao još jedno svjedočanstvo kulture i karaktera Zukorlićevih kadrova, da čekićar Tandir nije istovremeno i član sabora Islamske zajednice Bosne i Hercegovine! Upravo je s takve pozicije Zukorlićev (ko)mesar Tandir prvi put pokazao svoje kanibalističke sklonosti ka bošnjačkom mesu udarajući, srećom, jezikom, a ne čekiće, po uglednim članovima sabora Islamske zajednice.

Tandir je verbalno čekićao po Mustafi Spahiću tvrdeći da ovaj “nosi pelene Islamske zajednice”, dok, eto, Tandir i komandant mu Zukorlić vode teške bitke po Sandžaku, i to one vrste koje su “mnogo teže” nego Spahićev svojevremeni boravak u komunističkim kazamatima. Tvrdio je Tandir i da Mustafa Spahić i Husejin Smajić danas “lijepo žive” na račun vremena koje su proveli u zatvorima pa je pride zaključio kako se Zukorlićevim neistomišljenicima u IZ svojevremeni gubitak slobode i svih prava tokom komunizma “dobro isplatio”.

Na sve to, poistovjećujući sebe i svog šefa sa svim Bošnjacima Sandžaka, Tandir je klevetao kako postoji “mržnja prema Sandžaklijama”, a koja se “sve više širi unutar Islamske zajednice”, no ponajviše od svega koristio je svoj položaj sabornika unutar IZ kako bi, kao funkcioner Zukorlićevog SPP-a, preko obračuna s drugim članovima sabora IZ, ustvari vodio političku kampanju.

Kako se može vidjeti iz krvavog prijepoljskog slučaja, Tandirevo (ko)mesarenje po sabornicima Islamske zajednice nije bio eksces već uobičajeni modus operandi obračuna Zukorlićevih aparatčika s neistomišljenicima. Drskost i nepoštovanje spram starijih od sebe, izrugivanje i ismijavanje s nečijom žrtvom za vjeru, unošenje zavičajnih podjela među Bošnjake, monopolizacija Sandžaka i tamošnjih Bošnjaka u ime jedne stranke – samo su pokazatelji sveobuhvatnog primitivizma lične i političke kulture, svojevrsne “kadirovštine”, neodvojive od krvavih fizičkih obračuna s neistomišljenicima.

Iz današnje perspektive, moglo bi se reći da se sabornici IZ mogu smatrati sretnim što Tandir nije potegao pride i svoje čekiće za meso kako bi svima u glavu utuvio bespogovornu poslušnost i poštovanje spram “profesora, doktora, muftije, predsednika, velikog vođe” i, srećom, nesuđenog reisa – Muamera Zukorlića. /M. Drnišlić/

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!