fbpx

Zgradu su srušili, ali medresa živi i danas

Mirsad Mujić, generalni direktor BH Pošte, naveo je da je Behram-begova medresa dokaz da ograničenja mogu transformirati i biti dodatni motiv za uspjeh

Piše: Alma ARNAUTOVIĆ

 

Povodom 391. godine djelovanja Behram-begove medrese u Tuzli, Javno preduzeće BH Pošta štampalo je 10.000 primjeraka poštanske markice s motivom portala stare zgrade medrese. Vrijednost markice jeste 1,70 KM, a autor je Elvedin Kozarević, profesor informatike u najstarijoj odgojno-obrazovnoj ustanovi na području sjeveroistočne Bosne.

Mirsad Mujić, generalni direktor BH Pošte, naveo je da je Behram-begova medresa dokaz da ograničenja mogu transformirati i biti dodatni motiv za podsticaj i za uspjeh.

BLISTAVA PROŠLOST

“Ova je škola sve to pokazala obnovom rada teške ratne 1993. godine, te se za kratko vrijeme uspela u sami vrh bh. škola po različitim uspjesima i tako nadoknadila ona desetljeća kada je njen rad bio zabranjen. Prepoznali smo važnost Behram-begove medrese u historijskom smislu, kao i značaj koji ona ima u današnjem odgojno-obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine, a BH Pošta će i dalje, u skladu sa svojim mogućnostima, podržavati rad značajnih institucija u BiH, posebno obrazovnih ustanova”, izjavio je Mujić.

Ahmed Hatunić, direktor Behram-begove medrese, ističe da se izdavanjem ove poštanske markice ostavlja biljeg u vremenu te da se na ovaj način skreće pažnja na odgojno-obrazovni proces u našem društvu.

“Željeli smo ukazati na blistavu prošlost odgoja i obrazovanja u Bosni i Hercegovini, odnosno na području ovog grada i regije, te povezati našu prošlost, sadašnjost i budućnost, ali i naglasiti ulogu obrazovne i odgojne djelatnosti u društvu u ovom vremenu”, naveo je Hatunić.

Prema prvim pisanim tragovima, Medresa je počela s radom prije 1626. godine, a nakon nešto više od tri stoljeća posvećenosti odgoju i obrazovanju, komunistička vlast zabranila je njen rad 15. januara 1949. godine. Godine 1974. srušena je zgrada Medrese koja se nalazila na Skveru, pored Šarene ili Atik-džamije, a kao spomenik ostala je samo ulazna kapija čiji se motiv nalazi na poštanskoj markici.

LIJEPA BUDUĆNOST

Poslije 44 godine prekida, Medresa je reaktivirana 1993. godine, a nastava se tada realizirala u iznajmljenim prostorijama.

Danas je ovo moderna škola koja je, prema rezultatima, godinama najbolja u Tuzlanskom kantonu.

Kompleks Behram-begove medrese u Tuzli danas se nalazi u naselju Paša Bunar, a sastoji se od školskih, internatskih zgrada i vakufskog objekta i novoizgrađene džamije.

Govoreći o njenim muderisima, profesorima, odgajateljima, učenicima i svršenicima, Vahid ef. Fazlović, muftija tuzlanski, naveo je da se društvo treba ponositi Behram-begovom medresom, te se zahvalio svima koji pomažu rad ove ustanove.

“Mi iz Islamske zajednice zahvalni smo svima za pomoć u radu Behram-begove medrese u proteklom periodu. Zahvaljujemo se svakome ko je dao i jedno zrno da ova škola bude danas na ovom nivou u našem društvu, svojim potencijalima i vrijednostima okrenuta ljudima, narodna škola s puno pažnje prema porodicama koje imaju poteškoće u obrazovanju svoje djece, posebno na Drini, posebno u Podrinju”, kazao je muftija Fazlović.

PROČITAJTE I...

Pašovićeva jednačina sugerira da je kultura = ON, a da je nacionalno = vjersko, i obrnuto. Pritom mu je sve što u kulturi proizvedu nacionalna društva i vjerske zajednice nešto nazadno, folklorno, prevaziđeno. Oboje su mu nešto što bi rado protjerao iz društva. Naime, Pašović i njegovi intimusi graknuli su još 2015. godine, kada su od Federalnog ministarstva kulture smanjene bolesno visoke dotacije za festivale poput MESS-a. Tada su tvrdili da se ukida internacionalna kultura, a subvencionira folklor. Ipak, ostaje posve nejasno kako uopće može postojati internacionalno ako nije utemeljeno na nacionalnom? Pa nije li internacionalna kultura upravo plodonosna i izlječujuća komunikacija između nacionalnih kultura? Uzalud je ovakva pitanja postavljati Pašoviću i njegovoj toploj režiserskoj braći jer je njima vrhunac umjetnosti kada djevojka koja glumi muslimanku iz svoje vagine na pozornici izvadi zastavu Bosne i Hercegovine

Da li je potrebno i spominjati da je Mazalica aktivno litijašio po Crnoj Gori, “branio” tamošnje srpske “svetinje”, borio se junački protiv “milogoraca” te, po vlastitim riječima, “osjećao nacionalni romantizam”.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!