Žene na stadione

Gianni Infantino, predsjednik FIFA-e, napisao je prošlog mjeseca pismo Mehdiju Taju, predsjedniku Iranske nogometne federacije, tražeći od njega da odgovori najkasnije do 15. jula o tome koje će “konkretne korake” poduzeti federacija kako bi osigurala da iranske žene mogu prisustvovati kvalifikacijskim utakmicama za Svjetsko prvenstvo, koje započinju u septembru. Rok je istekao bez odgovora. “Tražim od FIFA-e da izvrši veći pritisak”, kaže Maryam Shojaei, koja je proteklih pet godina vodila kampanju postavljanjem banera na inozemnim stadionima

Iran je najjača nogometna reprezentacija u Aziji, regionalna sportska sila od koje se očekuje dobar rezultat na Svjetskom prvenstvu 2022. godine, koje će se odigrati u obližnjem Kataru. Očekuje se kako će hiljade Iranaca tamo putovati kako bi navijali za svoju ekipu. Baš kao što su to činili kada je turnir igran u Brazilu 2014. godine ili u Rusiji prošle godine. Među njima je bilo mnogo žena koje u svojoj domovini nisu mogle ući na stadione. Kampanja za ukidanje te zabrane postaje sve glasnija. Vođe kampanje, uključujući i sestru kapitena reprezentacije, traže od FIFA-e da zabrani Iranu igranje kvalifikacija za SP ako zemlja ne promijeni taj zakon. Žene koje vode pokret vjeruju da će samo ozbiljna prijetnja isključenja s prvenstva dovesti do prestanka zabrane koja traje četiri desetljeća.

Gianni Infantino, predsjednik FIFA-e, napisao je prošlog mjeseca pismo Mehdiju Taju, predsjedniku Iranske nogometne federacije, tražeći od njega da odgovori najkasnije do 15. jula o tome koje će “konkretne korake” poduzeti federacija kako bi osigurala da iranske žene mogu prisustvovati kvalifikacijskim utakmicama za Svjetsko prvenstvo, koje započinju u septembru. Rok je istekao bez odgovora. “Tražim od FIFA-e da izvrši veći pritisak”, kaže Maryam Shojaei, koja je proteklih pet godina vodila kampanju postavljanjem banera na inozemnim stadionima. Njezin brat Masoud je kapiten, nacionalni heroj koji je igrao na tri prvenstva. Njegova sestra, kanadska državljanka, izjavila je da je započela kampanju nakon što je shvatila koliko je reprezentacija popularna među ženama tokom SP-a 2014. Dodala je kako njezini prosvjedi nemaju nikakve veze s njezinim bratom. Nije mu rekla da je putovala u Rusiju, gdje je prosvjedovala na SP kao osnivačica Moje temeljne desnice. Iran ima žensku reprezentaciju, koja kod kuće igra samo pred ženama.

Situacije je za Infantian neugodna, a o tome je prošle godine nakon utakmice razgovarao s iranskim dužnosnicima. Zabrana je bila ukinuta samo za tu utakmicu i stotinama žena bilo je dopušteno da prisustvuju. Infantino je taj događaj opisao kao važan znak napretka, dok su ga aktivisti opisali kao trik osmišljen da zavara lahkovjernog stranog dostojanstvenika. “Bez dobivanja garancije da žene mogu kupiti ulaznice i sjedeći sa ženama koje su bile tamo da ih vidi, sudjelovao je u šaradi koja je bila užasna izdaja iranskih žena koje su mu godinama pisale i tražile akciju”, kazali su iz Human Rights Watcha i dodali kako je “svaka iranska žena znala da je to šarada”.

Pokret za ukidanje zabrane na stadionima dobio je državno praćenje, postajući dio šireg razgovora o pravima žena u konzervativnoj muslimanskoj zemlji. Shojaei, koja živi u Kanadi od 2007. godine, tvrdi da su joj zaplijenili transparente dok je pratila tim u inozemstvu, uključujući i Rusiju, gdje joj je FIFA, koja je usvojila nove smjernice o ljudskim pravima, dala izričito dopuštenje da prisustvuje mečevima zajedno s delegacijom. Zabrana, koja je proširena na odbojku i košarku, predstavlja snažan kontrast s drugim kulturnim arenama u Iranu, uključujući i pozorišta, gdje se ljudi različitih spolova slobodno miješaju. No, u toj zemlji nogometna momčad neuporedivo je popularnija od svih drugih timova i ima milione navijača. Zato bi, vjeruje Shojaei, prijetnja zabranom igranja kvalifikacija najvjerovatnije dovela do ukidanja zabrane, koja je stupila na snagu nedugo nakon Iranske revolucije 1979. godine. “Četrdeset miliona iranskih žena su navijači, a zabranjeno im je gledanje četiri desetljeća. Ako bi nogometnoj reprezentaciji bilo zabranjeno igrati na jednom SP-u, mislim da bi to bilo vrijedno toga. Sigurna sam da će na kraju, za 10-20 godina, ljudi to cijeniti.”

PROČITAJTE I...

“Sarajevo i Tirana mnogo su slični po ljudima koji u njima žive, slične su naše džamije, zajednička osmanska prošlost i još mnogo toga. Ovo je knjiga o razumijevanju Bosne i bošnjačkog pitanja od jednog Albanca. Kontinuirano sam tokom proteklih petnaest godina, od 2003. do 2018, objavljivao političke analize kao osvrt na bošnjačko pitanje”

“Merhamet” je, dijeleći tokom svoje historije sudbinu bošnjačkog naroda, djelujući kroz četiri različite države, odnosno državna ustrojstva, preživio brojne političke, ekonomske, društvene turbulencije i ratove, pa će preživjeti i napade zlonamjernih pojedinaca. Naš nijet i naša misija isuviše su značajni da nas takva podmetanja i prepreke mogu skrenuti s puta dobročinstva koji je započet daleke 1913. godine, a koji su trasirali naši preci, tada najznamenitiji Bošnjaci, među kojima su bili i prvi predsjednik “Merhameta” dr. Mehmed Spaho i veliki reis Džemaludin ef. Čaušević, a kasnije i naš rehmetli predsjednik Alija Izetbegović

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!