Zaustavite internet

Šta znači zahtjev za ograničavanjem broja komentara čitalaca na najmanju mjeru i kako bi ga uopće mogli i razumjeti nego poziv da se cenzurira sloboda govora, tj. da se uskrati pravo glasa čitaocima, odnosno običnim građanima. Komentare na portalima svakako treba moderirati, jer tu zaista bude svega, posebno na popularnim portalima poput klix.ba, no na najmanju mjeru ograničavati komentare čitalaca jeste poziv na cenzuru i atak na slobodu govora.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

Čini se da je vladajuća koalicija u Kantonu Sarajevo prepuna osoba koje imaju problem ne samo s kritikom na vlastiti račun i na račun svoje stranke ili vlasti čiji su dio nego i sa slobodom govora, pogotovo slobodom govora običnih građana.

Tako je, recimo, Bilsena Šahman, zastupnica SBB-a u Skupštini Kantona Sarajevo, uputila inicijativu prema Ministarstvu pravde Kantona Sarajevo zahtijevajući da se “se strogo i odmah sankcionira bilo koji kompromitirajući i uvredljivi sadržaj na portalima”, ali i da se “ograniči broj komentara čitalaca na najmanju moguću mjeru”. Šahman ovakvu totalitarnu inicijativu, koja kao da je pobjegla s nekog komunističkog plenuma, pravda vlastitom uobraziljom da su “komentari čitalaca na web‑portalima preuzeli i u potpunosti ovladali medijskim prostorima uništavajući novinarstvo, kulturu pisanja i čitanja, te stvarajući atmosferu mržnje i hipokrizije i na taj način doprinoseći općoj nesigurnoj atmosferi u Bosni i Hercegovini”.

Šahman je dodala i da je navodno “povjerenje građana u novinarstvo zloupotrijebljeno kada su na scenu stupili portali, a nakon toga i komentari čitalaca bez identifikacije”. No, čini se da je pravi razlog za ovakvu ponešto suludu inicijativu to što se, po Šahman, “svakodnevno na određenim portalima nalaze razni uvredljivi komentari o javnim ličnostima koji daleko prevazilaze dimenzije dopuštenog i civiliziranog ponašanja”.

Odakle krenuti? Kao prvo, nema ništa sporno u zahtjevu da se kompromitirajući, skaredni i uvredljivi sadržaju trebaju ukloniti, no zakonska regulativa u tom smislu već postoji, a bilo bi vrlo opasno praviti zahvate gdje bi o tome šta je kompromitirajuće i uvredljivo odlučivala ili Šahmanova ili neko na vlasti jer bi se lahko moglo desiti da se pod ta dva termina podvede svaka kritika vlasti ili osoba koje obavljaju političke funkcije.

Drugo, šta znači zahtjev za ograničavanjem broja komentara čitalaca na najmanju mjeru i kako bi ga uopće mogli i razumjeti nego poziv da se cenzurira sloboda govora, tj. da se uskrati pravo glasa čitaocima, odnosno običnim građanima. Komentare na portalima svakako treba moderirati, jer tu zaista bude svega, posebno na popularnim portalima poput klix.ba, no na najmanju mjeru ograničavati komentare čitalaca jeste poziv na cenzuru i atak na slobodu govora.

Treće, krajnje je licemjerno da o uništavanju novinarstva, kulture pisanja i čitanja te stvaranja atmosfere mržnje i hipokrizije piše zastupnica stranke čije je glasilo notorni Dnevni avaz. Potpuno je isto i u vezi s brigom koju Šahmanova pokazuje u pogledu zloupotrebe građanskog povjerenja, jer u tom kontekstu, šta god da su problematično pisali i pišu anonimni komentatori, to nije ni desetina onoga šta je pisao i piše Dnevni avaz.

Na kraju krajeva, ovdje je riječ samo o povrijeđenoj sujeti jedne političarke koja bi zakonski spriječila da građani komentiraju njen rad na način koji joj se ne dopada. Tražiti da portali ograniče i na “najmanju mjeru” svedu broj komentara ne samo što je znak nepoznavanje načina na koji funkcionira internet već i odraz zabrinjavajućeg antidemokratskog mentaliteta.

Zahtjev Bilsene Šahman jednak je onome da neko uputi inicijativu prema Ministarstvu pravde Kantona Sarajevo kojom bi se tražilo da Dnevni avaz izlazi u što manjem tiražu, ili da se ograniči broj primjeraka na trafikama, ili da se čitateljska publika svede “na najmanju moguću mjeru”.

Nadati se da će oni strani sponzori vladajuće koalicije u Kantonu Sarajevo, oni koji inače mnogo polažu u slobodu medija i govora, organizirati neki brzi kurs za pojedine članove vladajuće koalicije na kojem bi im se objasnio značaj slobode govora i medija u jednom demokratskom društvu. Jer, ipak, ovo je Evropa 21. stoljeća, a ne Salvador, Čile, Nikaragva ili Egipat.

PROČITAJTE I...

Nagrađivanjem spisateljskog djela nagrađuje se upravo njegov pisac jer pisca suštinski nije moguće odvojiti od njegova spisateljskog djela i obratno, kako to kazuje i elementarna logika, a potvrđuju brojne savremene književne teorije, a naročito tzv. etička kritika. Zato, dodjela Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu predstavlja dodjelu nagrade piscu i djelu koji stoje u odbrani sudski dokazanih ratnih zločina i sudski presuđenih ratnih zločinaca, s jedne strane, dok, s druge strane, predstavlja čin nepravde i moralnog nasilja nad žrtvama ovih ratnih zločina i njihovih počinilaca i naredbodavaca. A to u konačnici znači da je dodjelom Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu Nobelov komitet indirektno i sam podržao politiku i ideologiju ratnih zločina, uključujući i zločin genocida, stoji u pismu prof. dr. Sanjina Kodrića, predsjednika BZK “Preporod”, koje prenosimo u cijelosti

Stela Roso je iz Splita, a Marko Samodol iz Šibenika. Stela je drugi, a Marko prvi put u Srebrenici. “Bila sam i prošle godine. Emocija koja se samo ovdje može doživjeti me vraća u Srebrenicu. Dolazimo da odajemo počast žrtvama genocida i opet ću dolaziti ovdje”, poručila je Roso, dok je Samodol kazao: “Ovdje je emocija koja je teško opisiva riječima. Bio sam u Vukovaru, ali ovdje doći je neopisivo. Vidjeti šta su drugi narodi doživjeli, teško je to sve opisati kako se osjećam.”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!