fbpx

Zašto nam treba SDA

Na pola puta smo do novih Općih izbora, a Lokalni izbori održavaju se ovih dana. Postavlja se pitanje je li najveća i najjača politička organizacija u BiH, prva u Bošnjaka, odgovorila zahtjevima ovog vremena? Kakve su pozicije probosanskih stranaka danas u odnosu na 2018. godinu? Šta možemo očekivati u bliskoj budućnosti?

 

 

Piše: Ammar KULO

U posljednje vrijeme svjedočimo pravu medijsku harangu protiv najveće stranke u BiH, koja je na proteklim izborima dobila legalitet i legitimitet da organizira vlast. Široka je lepeza optužbi. SDA se proziva za kriminal, korupciju, nepotizam, nesposobnost, nedostatak vizije, unitarizam, dinastijski način vođenja stranke i države, jaransku i rođačku ekonomiju, povremeno se njene kadrove dovodi u vezu s “islamskim terorizmom” itd. Gotovo svaki dan jedna od istaknutih ličnosti SDA na udarnim je naslovnicama medija. U većini slučajeva radi se o malicioznoj propagandi, pokušaju diskreditacije, odnosno tendencioznim tekstovima gdje se javno mnijenje usmjerava u negativnom kontekstu. Primjetno je odsustvo bilo kakve konzistencije. U istom mediju ista osoba bit će proglašena i “anđelom” i “vragom” u razmaku od samo nekoliko dana ili sedmica. Ovisno od dnevnopolitičkih potreba.

S druge strane, na pola smo puta smo novih Općih izbora, a Lokalni izbori održavaju se ovih dana. Postavlja se pitanje je li najveća i najjača politička organizacija u BiH, prva u Bošnjaka, odgovorila zahtjevima ovog vremena? Kakve su pozicije probosanskih stranaka danas u odnosu na 2018. godinu? Šta možemo očekivati u bliskoj budućnosti?

Implementacija izbornih rezultata iz 2018. godine

SDA je na proteklim Općim izborima osvojila relativnu većinu na svim nivoima vlasti, i to 9 od 42 mandata Parlamentarne Skupštine BiH, 27 od 98 mandata na nivou FBIH, te najveći broj mandata u Kantonu Sarajevo (10 od 35 mandata), ZDK (11 od 35), BPK (5 od 25), USK (9 od 30), SBK (10 od 30), a u Tuzlanskom kantonu jedan manje mandat od vodećeg SDP (8 od 35).

Milorad Dodik vodio je agresivnu izbornu kampanju. Prvo je porazio (i ponizio) najvećeg konkurenta SDS-a na Lokalnim izborima 2016. godine, kada je neposredno pred Lokalne izbore, krajem septembra, organizirao Referendum o Danu Republike srpske. U dobroj mjeri uspio je homogenizirati srpsko glasačko tijelo u BiH. Vješto manipulirajući vječnom temom o ugroženosti Srba, pokušajima unitarizma, na jednoj strani, odnosno velikosrpskom agendom – “nezavisnošću Republike srpske”, “dvije srpske zemlje”, “ujedinjenju sa Srbijom”, ponovio je uspjeh na Općim izborima dvije godine kasnije.

Kod hrvatskog korpusa u BIH, HDZ je učvrstio svoju poziciju neprikosnovenog i jedinog relevantnog političkog subjekta. Ipak, lider HDZ-a Dragan Čović nije se uspio izboriti za mjesto člana Predsjedništva iz reda Hrvata, što će koristiti kao platformu za izmjenu Izbornog zakona BiH.

Imajući u vidu nepovoljne vanjsko-političke prilike – fokusiranost američke administracije na rješavanju drugih pitanja u Aziji / Bliskom Istoku, slabljenje EU uslijed BREXIT-a i jačanja antiintegracijskih politika u zemljama članicama EU, poput Mađarske, Poljske i Italije, pojačani ruski utjecaj u RS i Srbiji nakon što je Crna Gora ušla u NATO pakt, konstanto djelovanje ruskog ambasadora u BIH pri Vijeću za implementaciju mira, suprotno ostatku međunarodne zajednice), snažan pritisak HDZ-a u cilju izmjene Izbornog zakona i redefiniranja odnosa u FBiH na štetu najbrojnijeg naroda u BiH, daljnja entropija razvoja državnih institucija BiH od SNDS-a, kao i dovođenju u vezu pitanja nezavisnosti Kosova i bh. entiteta Republika srpska – SDA se odlučila djelovati državotvorno i ponuditi koaliciju najjačoj opozicionoj partiji SDP-u. Na ovaj način postojala je mogućnost vrlo brze uspostave vertikalne koalicije (kantoni, FBiH, BIH), a dodatno bi bila ojačana pozicija probosanskih stranaka i politika.

Međutim, predsjednik SDP-a Nermin Nikšić, “osokoljen” grupom mladih i drčnih kadrova iz Kantonalnog odbora Sarajevo, odlučit će ne samo odbiti ponudu već i pokušati formirati neku novu “alijansu za promjene” te izbaciti izbornog pobjednika iz procesa formiranja vlasti.

Rezultat je poznat. Dolazi do daljnje atomizacije i podjela unutar SDP-a. Vidjevši svu kratkovidnost date politike, iz SDP-a izlazi Enver Bijedić i najveći dio članstva u Tuzlanskom kantonu, osnivajući novu političku organizaciju Socijaldemokrate BIH. Bitno je naglasiti da su to kadrovi koji su osvojili najveći broj mandata u Skupštini
Tuzlanskog kantona. Nasuprot njih, kantonalna organizacija u Sarajevu ostvarit će uvjerljivo najgori rezultat na izborima i po broju mandata naći se tak na četvrtoj poziciji.

Ipak, iako izborni gubitnici, mlađahni kadrovi SDP-a uspjet će s još 5 političkih partija u Kantonu Sarajevo, čiji je jedini zajednički sadržilac podjela izbornog plijena, te zaposjedanje lukrativnih mjesta u upravnim i nadzornim odborima javnih preduzeća i institucija, formirati vlast. Za godinu dana, navrat-nanos sklepana koalicija, tzv. šestorka, nije uspjela napraviti gotovo ništa, izuzev ako se ne računa “popuna” rupe za odvod prilikom poplava u koritu rijeke Miljacke i zapošljavanje gotovo 700 kadrova na budžet Kantona Sarajevo.

SDA će se morati okrenuti partnerima s manjim izbornim kapacitetom, te će biti formirane skupštinske većina u svim kantonima gdje Bošnjaci čine većinu (izuzev Sarajeva), usvojeni budžeti i na taj način “otkočeni” procesi bitni za rast i razvoj lokalnih zajednica.

Na državnom nivou probosanska pozicija ojačana je dogovorom s DF-om i SBB-om.

Vješto manevrirajući između SDS-a i SNSD-a, SDA će krajem 2019. godine, dakle nešto više od godinu dana od Općih izbora u BiH, uspjeti dogovoriti uspostavu novog saziva Vijeća ministara BiH, nakon što je Dodik pristao potpisati Program reformi BiH, dokument kojim je ovjerena putanja BiH u euroatlantske integracije. To je najznačajnija pobjeda probosanske političke opcije, možda još od Referenduma za nezavisnost BiH. Izvjesno je da će BiH nakon Sjeverne Makedonije postati članicom NATO-a, što je opet (sigurnosna) ulazna karta za EU.

SDA, koja je dobila 2,5 puta veći broj glasova od DF-a za Parlamentarnu skupštinu BiH, odnosno gotovo 4 puta više u odnosu na SBB, ponovo će staviti interese države u prvi plan, i u cilju jačanja probosanske pozicije prepustiti Ministarstvo odbrane Sifetu Podžiću, kadru DF-a, odnosno Ministarstvo sigurnosti lideru SBB Fahrudinu Radončiću. Na mjesto ministrice vanjskih poslova, što je od izuzetnog značaja za integrativne procese, predložit će Biseru Turković, diplomanticu s najviše iskustva kojom BIH raspolaže i zavidnim rezultatima u dosadašnjoj karijeri.

U isto vrijeme, s istim partnerima, formirana je i nova skupštinska većina u Kantonu Sarajevo na čelu sa premijerom Mariom Nenadićem.

Uslijed nesnalaženja na čelu Ministarstva sigurnosti, Fahrudin Radončić daje ostavku u junu tekuće godine. Na ovako bitnu poziciju, posebno u kontekstu migrantske krize, SDA delegira najbolje – postavljenjem Selme Cikotića. Cikotić je univerzitetski profesor, ekspert iz oblasti sigurnosti, čovjek sa značajnim iskustvom i dobrim konekcijama, jednako cijenjen kako na Istoku tako i na Zapadu, osoba koja je ostvarila dobre rezultate obnašajući poziciju ministra odbrane BiH u mandatnom periodu 2006–2010. godine.

Što se tiče federalnog nivoa, prisutne su opstrukcije od strane HDZ-a. Već duže od dvije godine nije izvršeno imenovanje novih ministara. Trenutni saziv Vlade FBiH ostao je s dva upražnjena mjesta jer je umro Salke Bukvarević, ministar za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata, odnosno Elvire Dilberović, ministrice obrazovanja, koja je imenovana za ambasadoricu u Kraljevini Švedskoj. Čak sedam ministara istovremeno obnaša dužnosti i u zakonodavnoj vlasti i u izvršnoj vlasti. Svakako je “šampion” Aljoša Čampara, ministar unutrašnjih poslova, te zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo, odnosno delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH. Dva su ministra s ozbiljnim zdravstvenim problemima. No, tu nije kraj opstrukcijama. Jedina dva kantona u kojima vlast nije formirana nakon Općih izbora su Hercegovačko-neretvanski i Kanton 10, gdje sve zavisi upravo od HDZ-a.

Ovdje je bitno istaći predani rad umrlog Salke Bukvarevića, koji je do zadnjeg momenta radio na izmjenama i dopunama Zakona o pravima demobiliziranih boraca i članova njihovih porodica kako bi s određenim vidom novčane naknade bile obuhvaćene i nezaposlene supruge boraca, odnosno boraca povratnika u RS bez primanja.

Također, i pored svih opstrukcija, Vlada FBiH na čelu s premijerom Novalićem do početka pandemija bilježila je porast broja zaposlenih, suficit u budžetu, porast izvoza, rast prosječne plaće u FBiH. Ovdje je bitno napraviti digresiju, često se znaju plasirati poluinformacije da je prosječna plaća u Republici Srbiji i prosječna plaća u manjem bh. entitetu RS-u prvi put u ovoj godini iznad one u Federaciji. Radi se o kategorijama koje nisu uporedive jer su sva mjesečna primanja u bh. entitetu RS i Republici Srbiji oporeziva, što nije slučaj u FBiH, gdje je neoporeziv tzv. topli obrok (1% prosječne plate u FBiH) i naknada za prijevoz. Dakle, na prosječnu platu u FBiH trebalo bi dodati cca. 230 KM kako bi to bile uporedive kategorije. A ako se tako posmatra, FBiH je značajno ispred.

I pored blokada koje su kulminaciju doživjeli u loše fabriciranoj aferi “Respiratori”, gdje je uhapšen i na nekoliko dana zatvoren premijer FBiH u Lukavici, Vlada FBiH bolje “stoji” od RS-a i većine regionalnih vlada koje su zabilježile veći privredni pad, odnosno veće smanjenje broja zaposlenih.

U borbi s pandemijom Vlada FBiH reagirala je tzv. korana zakonom – isplaćeni su doprinosi i porez na dohodak svim preduzećima i institucijama koje su bile pogođene krizom, a odlučili su se zadržati uposlenike. Također, uspostavljen je garancijski fond putem Razvojne banke FBiH za podršku privrednom sektoru, odnosno u pripremi su izmjene i dopune tzv. korana zakona 2 u cilju dodatnih podsticaja za realnu privredu kao i sektore koji su najviše pogođeni novonastalom situacijom (turizam i ugostiteljstvo).

Mada su reducirane aktivnosti, život u FBiH nije stao, kako je to priželjkivala opozicija. Uredno se pružaju medicinske usluge, đaci pohađaju škole, odvija se drumski i željeznički saobraćaj, nanovo se uspostavljaju prekinute aviolinije.

Također, svjedoci smo da opozicione partije nastoje prikazati otpadnike od SDA kao disidente, “fine gradske momke” koji su, u toj naivnoj konstrukciji, pokušali promijeniti stvari iznutra, a kada su postali svjesni da to ne mogu, napustili su “brod koji tone”. Ukoliko pogledamo životopise tih i takvih disidenata, ne radi se tu o ljudima koji su zbog svojih uvjerenja robijali, trpjeli, stoički se borili u ideološkom smislu za svoje mišljenje. Naprotiv, razotkrivamo ih kao hulje, ucjenjivače i gomilače funkcija sa zaradom od 10 i više prosječnih plaća, uglavnom oni koji izvan budžetskog novca nisu ostvarili nikakav uspjeh. Ti i takvi, nakon što su bili ugroženi ili su dovedeni u pitanje njihovi partikularni interesi (mogućnost da budu birani, da ostanu u politici, da njihovi najbliže srodnici ne budu imenovani na pozicije samo njima predodređene i slično), bivaju odjednom prosvijećeni. Desi se navodna katarza i oni nastavljaju tamo gdje karijeristi i pripadaju – u nekom novom komercijalnom “vozu” do sljedećeg namještanja.

Lokalni nivo

Na lokalnom nivou SDA je okupila probosanske snage u Mostaru i Srebrenici te je preuzela ulogu koordinatora predizbornih aktivnosti probosanskih stranaka i pojedinaca u Stocu, u cilju ostvarivanja što boljeg izbornog rezultata.

Dug i mukotrpan put je pred najjačom probosanskom strankom. To je put mijenjanja paradigme koju nam stalno nameću, a to je da je ovo “nemoguća država”. Put stvaranja perspektivne i bogate zemlje jednakih šansi za sve, nezavisno od imena, vjerskog i nacionalnog opredjeljenja, ali gdje će biti poštovani i svi naši identiteti.

Pravo na jezik, pravo na slobodu, pravo na vlasništvo, pravo da jednog dana i Merjem i Marija mogu raditi pod jednakim uslovima i u Banjoj Luci, i u Bijeljini, i u Trebinju.

Bosna neće biti niti “Velika Srbija” niti “Banovina Hrvatska”. Ona može biti samo Velika Bosna, podjednako dovoljna i široka za sve ljude dobre volje.

Upravo jedinstvo u različitosti je možda i najveća komparativna prednost ove zemlje u svakom smislu.

Takva BiH nam je potrebna. I Evropi. I svijetu. Bosna kao most između Istoka i Zapada. Bosna kao poveznica, čedo, kolorit najvećih svjetskih religija, civilizacija, svjetonazora.

Zato vrijedi živjeti, strpjeti se, boriti se, i, u konačnici, pobijediti.

I zato nam treba SDA. Jaka, snažna. Ona koja vodi i okrupnjuje probosanski blok ustrajnih koji su voljni graditi ovu zemlju, kako u najtežim momentima 1992–1995, kada je odbranjenja, tako i danas kada je valja graditi i uvesti pod kišobran sigurnosti (NATO) i ekonomskog prosperiteta (EU). Dakako, svjesni svog identiteta, ko smo i šta smo, i toga da smo svoji na svome!

PROČITAJTE I...

O srednjovjekovnoj Bosni, suverenoj, nezavisnoj i međunarodno priznatoj državi, generalno malo znamo. Fragmenti slike srednjovjekovne bosanske države nalaze se u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine. Srednjovjekovna postavka u Zemaljskom muzeju postavljena je 80-ih godina prošlog stoljeća i na njoj su radili neki od najvažnijih naučnika koji su svoj naučni rad posvetili srednjovjekovlju – Pavo Anđelić i Nada Klajić. Izložba je koncipirana kao rani srednji vijek, razvijeni srednji vijek i kasni srednji vijek.

Direktnim izvršiocima ratnih zločina na području općine Rogatica do sada je izrečena kazna od 57 godina zatvora. Sve ih je izrekao Sud BiH, osudivši kroz pet osuđujućih presuda pet pripadnika VRS-a i MUP-a RS-a. Na optuženičkoj klupi sjede još peterica, jedan je u bijegu, a 18 osumnjičenih upisano je na “hašku listu”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!