fbpx

Zašto Italija i Španija?

Naučnici, međutim, vjeruju da će ono što se sada dešava u Italiji i Španiji, nažalost, uskoro stići i druge zemlje. Ono što ćemo vidjeti u SAD-u bit će katastrofalno.

Sa 15.300 i 11.700 smrtnih slučajeva Italija i Španija već odavno su pretekle kinesku regiju Wuhan, izvorište pandemije i vode na žalosnoj ljestvici žrtava korona virusa u svijetu. Ove dvije zemlje zajedno imaju 44% umrlih od virusa na svijetu a predstavljaju samo 1,4% svjetskog stanovništva.

Zašto je Covid-19 bio žestok u ovom kutku Sredozemlja? Loša sreća? Loše upravljanje? Postoje li faktori koji objašnjavaju njihovu veću ranjivost od ostalih područja? Ili su se Italija i Španija jednostavno našle na putu virusu koji će druge zemlje pogoditi kasnije.

Stručnjaci upozoravaju da je prerano za zaključke, jer se suočavaju s još uvijek vrlo nepoznatim virusom. “Nismo sigurni zašto su Italija i Španija pogođene jače od ostalih evropskih zemalja”, kaže Leon Danon, epidemiolog sa Univerziteta u Exeteru i član tima koji savjetuje britansku vladu.

Neke se hipoteze ipak prihvaćaju. Ako postoji jedan element na koji podaci stalno ukazuju, to je starost i ona je ključna: Covid-19 pogađa starije ljude mnogo fatalnije. Demografska piramida Italije i Španjolske, sa starenjem stanovništva, ukazuje da su te zemlje ranjivije na virus. “Poznata mediteranska prehrana i dugovječnost danas igraju protiv vas”, rezimira Danon. Brojke postzaju još gore kada se zna da je Španija jedna od zemalja koje prednjače na svijetu po broju staračkih domova. U kojima se odlučuju živjeti brojni stranci, ne samo Španci, nakon penzionisanja, zbog ugodne klime i jeftinijeg života.

Demografija nešto objašnjava, ali ne sve. Prosječna dob u Italiji (45,9) i Španiji (44,9) veća je od Kineza (38,4) ili Britanaca (40,5), ali ne toliko od Južnokorejaca (43,7) ili Njemačke (45,9).

Mediteranska društvena struktura, običaji i načini povezivanja dodatno su pridonijeli krizi, kaže Aleks Arenas, profesor računarskih nauka i matematike na italijanskom Univerzitetu Rovira i Virgili. “Vrlo smo poznati kao društvo u kojem se baka i djed brinu o djeci nakon završetka škole. A mi se grlimo i ljubimo, upoznajmo prijatelje na piću. Drugačije je u sjevernoj Europi, a da ne spominjemo u azijskim zemljama, gdje je fizički kontakt minimalan i svi nose masku. ”

Talijani Paolo Surico i Andrea Galeotti, profesori ekonomije na Londonskoj poslovnoj školi, ukazuju na studiju iz 2008. godine kojom se proučava kontakt između dobnih skupina u osam evropskih zemalja kako bi se utvrdio njihov utjecaj na širenje zaraznih bolesti. Saznali su da stariji Talijani imaju puno više kontakta s djecom i mladima nego Nijemci.

Svi se stručnjaci slažu da su testovi ključni faktor koji objašnjava širenje ili obuzdavanje epidemije. Njemačka, koja je sa testiranjima započela u januaru, a sada provodi 500.000 testova sedmično, “ima jasniju sliku od ostalih dijelova ledenog brijega koji je skriven pod vodom”, kaže Maier.

Arenas koristi drugu metaforu: šumski požar. U Njemačkoj i Koreji testovi su omogućili rano otkrivanje izbijanja požara. S druge strane, u Italiji i Španiji požari su nekontrolirano gorjeli dok nije bilo drugog izbora, osim da nametnu mjere zatvaranja, vatrozidove kako bi razbili lance zaraze.

“Zahvaljujući ovim vatrozidovima, postupno smo uspjeli obuzdati vatru. Ali još uvijek gori“, upozorava Arenas. Slikoviti pojašnjava – Vrijeme je da krenete u šumu i pogledate stablo po stablo, vidite koja su već izgorjeli i koja ne predstavljaju nikakvu opasnost, a koja su još uvijek u požaru i prijete zdravim stablima. “Testiranje na najmasovniji mogući način bit će jedini način za postupno ukidanje ograničenja“, kaže on. Dok ne stignu testovi, smatra da je neophodno nametnuti uporabu fizikalne profilakse, maske i rukavica za svakodnevni rad.

Surico i Galeotti također u testovima vide jedini izlaz. Smatraju da izolacija nije rješenje ali da omogućava toliko neophodno dodatno vrijeme koje se mora maksimalno iskoristiti.

Španija je, slažu se stručnjaci, sporo reagirala. “Sjećam se da sam pogledao španske brojeve početkom marta i pomislio: Zašto ništa ne rade?” Kaže Maier. “Činjenica da nisu poduzete nikakve mjere zasigurno je pridonijela brzom rastu i jednom kada se infekcija svuda raširi, skoro d anema načina da je se zaustavi.“

“Bili smo dvije sedmice ispred Italije, ali nismo znali kako to iskoristiti”, žali Arenas. “Španija nije ozbiljno shvatila temeljnu nauku ove pandemije, koja nije zdravstvena, već fizička i matematička. Modeli s kojima radimo odavno su ukazivali na nevidljivu eksploziju slučajeva. Evropa je vrlo povezana s Kinom, milioni ljudi se kreću svaki dan , pa je bilo neizbježno da virus dođe ovamo, a još više s bolešću koja ne pokazuje simptome nekoliko dana nakon infekcije. ”

Arenas ističe da se u Aziji nije dugo trebalo nametati agresivne mjere socijalne izolacije i kontrole mobilnosti. U Kini je bilo 30 smrtnih slučajeva, dok je Italija čekala 463, a Španija 200. Njemačka je izrekla prvo djelomično zatvaranje s 28 mrtvih.

Naučnici, međutim, vjeruju da će ono što se sada dešava u Italiji i Španiji, nažalost, uskoro stići i druge zemlje. “Ono što ćemo vidjeti u SAD-u bit će katastrofalno”, predviđa Arenas.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!