fbpx

ZARAZI PA VLADAJ: Tržište je postalo Divlji zapad, male zemlje nemaju šanse kupiti zaštitnu opremu

Izraelski “Mossad”, koji je izravno podređen premijeru Benjaminu Netanyahuu, ima naređenje osigurati dopremanje kupljenog materijala. Prema izraelskim medijima, tako je u Izrael stiglo 10 miliona hirurških maski, 25.000 protektora N95, 20.000 probnih testova i gotovo 200 respiratora. Prema listu Haaretz, “Mossad” je čak kupio materijal u arapskim zemljama s kojima Jeruzalem nema diplomatske veze

Piše: Nedim HASIĆ

Prije nego što je COVID-19 svijet okrenuo naglavačke, kupovina medicinskog materijala bila je dosadan birokratski posao. Bolnica ili neka druga zdravstvena služba raspisala bi tender, nakon toga bi pregledali dospjele ponude i onda bi odabrali najbolju od njih, izabrali bi dobavljača koji bi ponudio najbolju cijenu i kvalitet proizvoda. Skladišta su imala zalihe, a firme bi narudžbu isporučile najdalje za tri dana. Milijarde eura troše se na medicinski materijal svake godine u zemljama Evrope. Samo u Španiji, evropskoj zemlji koja je najviše pogođena pandemijom, taj je posao na godišnjoj razni bio vrijedan osam milijardi eura, a materijal je kupovan od velikih multinacionalnih kompanija ili od lokalnih manjih proizvođača.

Ali sve se promijenilo sredinom februara, nakon što velike multinacionalne kompanije više nisu bile u stanju isporučiti medicinski materijal. Nisu više imali zaliha, proizvodnja je stala, a zbog različitih blokada nisu mogli osigurati repromaterijal. Dok su se zaraza i smrt širile evropskim zemljama, vlade i zdravstvene institucije panično su na sve moguće načine i na sve strane pokušavale naći na tržištu maske, zaštitna odijela, respiratore… Zemlje Evropske unije i ostatka svijeta počinju utakmicu u kojoj nestaju sva pravila. Udara se i ispod i iznad pojasa. Njemačka i Francuska optužuju Sjedinjene Američke Države da otimaju već ugovorene pošiljke nudeći više novca. Svi se uključuju u tržišnu utakmicu, firme, države, poduzetnici, posrednici. Kina postaje eldorado.

Kako to zapravo izgleda, najbolje ilustrira priča francuskog dobavljača Jeana Rottnera. Nakon što je sklopio posao, oko 200.000 maski već je bilo ukrcano u avion u Šangaju, koji bi nakon 12 sati leta trebao stići u Pariz. Odatle bi kamionima bio prebačen u Strasbourg, ali sve je otkazano u svega nekoliko minuta. Njegov kineski kontakt javio mu je da je pošiljka otkazana nakon što su, kako mu je kazao, neki stranci došli na pistu i na samoj stazi izvukli svežanj novčanica i platili tri puta više od Rottnera. Kutije su, umjesto ka Francuskoj, otišle prema SAD-u. Pravila više nema, sve je dopušteno, novac iz budžeta, aukcije na samoj pisti kineskih aerodroma, pljačke; čak i vrlo tajne operacije obavještajnih agencija kakav je izraelski “Mossad”. Vlade poput one u SAD-u aktivirale su zakone napisane samo za ratna vremena kako bi legalizirali zaplijene materijala.

Francuske vlasti u Parizu i Marseilleu prijavile su nekoliko slučajeva poput onog kakav se desio Rottneru. Slično se desilo i Nijemcima. Na putu ka njemačkoj prijestolnici već je bila pošiljka od 200.000 maski. Avion je napustio Kinu i zaustavio se u Bangkoku. I tu je pošiljka oteta, a Nijemci su ustvrdili kako je trgovina s Kinom postala poput Divljeg zapada. Sumnja se da su u pitanju aktivnosti posrednika koji koriste činjenicu da je maloprodajna cijena maski trgovinama povećana i do 30 posto.

Na tržištu to izgleda ovako. Ako Francuska ponudi X za bilo koju seriju medicinske opreme, Holandija povećava ponudu na X + 1 i tada se Sjedinjene Države uključuju s X + 2. Čak i unutar SAD-a, njene se savezne države međusobno natječu da dobiju maske, rukavice, tako da kineski proizvođači samo trebaju pričekati i pogledati ko daje najbolju ponudu, baš kao da je riječ o aukciji.

Donald Trump sebe je definirao kao “predsjednika u ratu” i tako se ponaša. Za neke zemlje to je poprilično bolna činjenica. Brazilski ministar zdravstva Luiz Henrique Mandetta požalio se prije nekoliko dana da je Kina u posljednji trenutak otkazala narudžbu za medicinske potrepštine, uključujući hiljadu respiratora, nakon što je SAD poslao po njih 20 teretnih aviona. Kasnije je guverner brazilske države Bahia otkrio da je u Miamiju zaplijenjena još jedna pošiljka od 600 respiratora, koja je koštala 7,5 miliona eura. Da bi ih dobio, morao je kupiti još 300 komada po dvostruko većoj cijeni.

Neke su zemlje na tom tržištu čak mobilizirale i svoje špijunske agencije. Izraelski “Mossad”, koji je izravno podređen premijeru Benjaminu Netanyahuu, ima naređenje osigurati dopremanje kupljenog materijala. Prema izraelskim medijima, tako je u Izrael stiglo 10 miliona hirurških maski, 25.000 protektora N95, 20.000 probnih testova i gotovo 200 respiratora. Prema listu Haaretz, “Mossad” je čak kupio materijal u arapskim zemljama s kojima Jeruzalem nema diplomatske veze.

Prošle godine širom svijeta prodano je medicinskih proizvoda u vrijednosti od 546 milijardi eura. Prema izvještaju WTO-a, deset zemalja svijeta s najjačom kupovinom moći sklopilo je tri četvrtine tih ugovora.

Nisu samo Sjedinjene Države uvele zabrane izvoza medicinskih proizvoda. Šezdeset drugih zemalja također je ograničilo izvoz. Mnoge vlade potaknule su svoje proizvođače automobila ili naoružanja da izgrade proizvodne linije za medicinsku opremu, ali tvornice ne idu u korak s potražnjom. Da bi zadovoljili potrebe, oni moraju kupovati proizvode u Kini, daleko najvećem proizvođaču robe na globalnoj razini.

Trgovina je ograničena, a mnoge države uvode protekcionističku politiku. Rumunija je, naprimjer, obustavila izvoz komponenti ključnih za proizvodnju respiratora i ovlaživača zraka. Kina također kontrolira svoju proizvodnju. Najveći je izvoznik polipropilenskih vlakana koja u respiratorima djeluju kao filtri.

Prije pojave COVID-19 cijena jednog respiratora bila je oko 7.000 dolara. Na početku pandemije cijena je skočila na 18.000 dolara. Sada mu se cijena na tržištu kreće i do 25.000 dolara. Predviđa se da će, kada virus dođe do zemalja poput Saudijske Arabije ili Dubaija, ona brzo narasti i do 100.000 dolara Isto je i s maskama ili infracrvenim kliničkim termometrima, koji su u decembru koštali 30 dolara, ali sada se prodaju za 125 dolara.

Kineska vlada i sama diže cijene zato što svakodnevno nabavlja značajan broj maski, pribora za testiranje i ventilatora koje daruje ugroženim zemljama kao humanitarnu pomoć. Od početka ove godine Kina je donirala u 83 zemlje, ali ne sasvim iz altruističkih pobuda. U Africi i Južnoj Americi ovaj oblik diplomacije mogao bi značiti borbu za osiguravanje sirovina u slučaju nestanka. U Evropi se tako predstavljaju kao pouzdan partner u teškim vremenima.

Od početka pandemije oko sedam hiljada firmi u Kini prebacilo je svoje pogone na proizvodnju maski. Riječ je uglavnom o tekstilnim kompanijama, ali čak i one koje su donedavno pravile motocikle ili jahte sada prave zaštitnu opremu. Promijenili su i način poslovanja. Sada zahtijevaju avans, 50 posto prilikom narudžbe, a ostalih 50 posto kada proizvedu naručeno, a ne kada isporuče, što je do sada bio slučaj.

I prije no što je nastupila pandemija Kina je već bila ta koja je proizvodila polovicu svih zaštitnih maski na svijetu. Prema službenim kineskim statistikama, ta je zemlja imala nešto manje od 60 miliona maski i respiratora isporučenih ka inostranstvu u prvih nekoliko sedmica pandemije. Kinezi su izvozili maske dok su u isto vrijeme Njemačka i SAD slale maske u Kinu kao donacije. Kada je krajem januara COVID-19 zaustavio život i poslovanje u naciji od milijardu ljudi, kineska je ekonomija povećala proizvodnju maski za dvanaest puta. Sada dnevno proizvode deset miliona maski. Od početka marta Kina je izvezla 3,86 milijardi maski u 50 različitih zemalja. Osim maski, izvezena je i druga zaštitna oprema, odjeća i testeri, a ukupan izvoz tih proizvoda samo u martu bio je vrijedan 1,3 milijarde eura.

No nisu samo kineski proizvođači ti koji izvoze. U Kini imaju svoje tvornice i drugi proizvođači. Američka firma 3M proizvodi u Šangaju, a kanadska marka “Medicom” također izvozi milione maski iz Kine. Ono što sada rade kineske firme jeste da svoje resurse prebacuju u potpunosti u proizvodnju zaštitne opreme. Proizvođač pelena “Daddy Baby” povukao je polovicu svoje radne snage iz provincije istočne obale Fujian i od tada pravi maske. Proizvođač tekstila “Mercury Home” pretvorio je 10 proizvodnih linija u proizvodnju maski i zaštitne odjeće. Proizvođač automobila sa sjedištem u Shenzhenu, BYD, objavio je da će izrađivati ​​maske umjesto električnih vozila. Kinesko-američko društvo “General Motorsa” i SAIC također su započeli proizvodnju maski.

Međutim, u toj trci za zaradom ogroman broj maski potpuno je neupotrebljiv ili neispravan. Holandska vlada nedavno je vratila 600.000 maski isporučenih iz Kine jer ne zadovoljavaju standarde kvalitete. Filipini, Hrvatska, Turska i Španija također su vraćali pošiljke. Jedna od rijetkih zemalja koja to nije učinila bio je Pakistan, iako je utvrđeno da su maske iz Kine, namijenjene bolnici u Karachiju, zapravo prerađeno donje rublje!?

Takva situacija neizbježno rađa gomile prevaranata koji pokušavaju zaraditi u mutnom i na prevaru. Bolnicama u Evropi dnevno stiže na stotine ponuda. Cijene su skočile u nebo pa tako sada hirurška maska, koja je donedavno koštala 0,027 eura, košta 0,40 pa negdje čak i jedan euro. FFP2 maske, one koje imaju najbolju razinu zaštite, koštaju između 3,5 i šest eura po jedinici. Pet litarska boca hidrogela prodavala se za 17,50 eura. Sada je to 20 eura po litri. Cijena kutije hirurških maski od 50 jedinica prethodno se kretala od 1,78 do 2,50 eura, a sada ide do pet eura. Zelena zaštitna haljina, kutija od 100 jedinica, prije je koštala 45 eura; danas je cijena između 65 i 80 eura. Kombinezon maksimalne zaštite prije je koštao tri eura. Sada mu je cijena 10 ili 12 eura.

Prevelika potražnja nije poskupjela samo proizvode nego i transport od Kine ka Evropi. Pošto je ogromna potražnja, a potrebe su hitne, roba se uglavnom dostavlja avionima. Zračni se promet utrostručio. Kubični metar leta između Kine i Evrope koštao je oko dva eura za kilogram. Sada košta oko 14 i niko ne garantira da će pošiljka stići na vrijeme.

Kina je u sav taj haos pokušala uvesti malo reda. Ne zato što su to htjeli nego zato što im pisanja zapadnih medija o njihovom tržištu kao Divljem zapadu, gusarskom gnijezdu ili džungli kvare umjetno kreiranu sliku zemlje. Donijeli su uredbu kojom će se omogućiti izvoz testnih setova, maski za lice, zaštitnih odijela, respiratora i infracrvenih termometara samo firmama koje imaju licencu za proizvodnju za domaće tržište. To zemljama koje su vraćale pošiljke zbog neispravnosti ne znači mnogo jer i dalje strahuju od korupcije.

Podsjeća se kako je Zhang Xiaoyu, direktor Državne uprave za hranu i lijekove, pogubljen 2007. godine zbog primanja miliona mita za distribuciju naljepnica “dobrog proizvoda” na lijekove poput antibiotika s automobilskim antifrizom koji je ubio desetine ljudi. Isto tako, proizvođač koji je obećao da će njegov proizvod izliječiti rak rado je platio kaznu za prevaru jer je od prodaje zaradio milione. Sada je Peking zamijenio novčane kazne zatvorom i uspostavio nadzor nad cijelim sektorom. Tako lijeku iz SAD-a treba nekoliko mjeseci da dobije odobrenje za prodaju u Evropi. Taj proces u Kini traje godinama.

Kada je počela epidemija u Wuhanu, Kina je izdala hitne dozvole za rad, a proizvodnja je s 10 miliona jedinica dnevno došla na 115 miliona. Više od 15.500 firmi svih veličina uključilo se u posao. Kada je Kina obuzdala epidemiju, industrija se okrenula globalnom tržištu. Njihove studije procjenjuju da svijetu treba 700.000 testova dnevno. Kina je mjesečno izvozila tri milijarde i 860 miliona maski, 37 miliona zaštitnih odijela, više od dva miliona infracrvenih termometra, 16.000 ventilatora i gotovo tri miliona analitičkih testova. Od sada će se izvozom moći baviti samo firme koje za to imaju certifikat države. Ko to pravilo prekrši, čekaju ga visoke kazne. Policija je već zatvorila hiljade tvornica. To je uzrokovalo bankrot mnogih pogona koji nisu imali certifikat, ali su prilagodili svoje proizvodne linije, kupili tone sirovina i sada gomilaju svoje proizvode u skladištu, iako ih cijeli svijet traži.

 

PROČITAJTE I...

Sigurnosne strane inicijative za mali Schengen naročito su važne, posebno za one zemlje koje Srbija obuhvata svojim velikodržavnim imperijalnim ambicijama. Ima osnova za sumnju da će Srbija zloupotrijebiti poboljšanje saradnje po sadržajima malog Schengena za jačanje svojih subverzivnih oslonaca u funkciji udovoljavanja velikodržavnim ambicijama, jer su im takvi oslonci u posljednjim decenijama oslabljeni, iako su još uvijek vrlo aktivni na štetu mira, posebno na Kosovu, Crnoj Gori i BiH, zbog čega su upravo te zemlje osnovano, a ne paranoično, oprezne prema malom Schengenu. U svakom slučaju, i s malim Schengenom i bez njega sigurnosni sistemi srbijanskih susjeda imaju razloga za pojačano angažiranje na otkrivanju i suzbijanju subverzivnih planova, akcija i njihovih nosilaca

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!