Otkako mi opominjuća uzrečica dođe u svijest, sve se čini od stakla. Stakleno sjećanje. I u njemu kao podvornik onaj Cervantesov Staklenko, koji sam po sebi zna kako je to biti suvišan čovjek. Čovjek koji prije svega smeta samom sebi, a ako toga nije u potpunosti svjestan, tu je onaj slonovski glas da ga podsjeti. Iako nastoji biti nježan, slon u prodavnici staklenih stvari na kraju se toliko zbuni da izgleda kao da je razgoropađen. I bježi ne bi li bio nevidljiv. Koliko bi samo želio, kad bi se toga mogao dosjetiti, da mu je otac bio staklar
 skloni se s negodovanjem i otvori se pogled na nekoliko kupačica, osobito na jednu.</p>
<p> </p>
<p>Danas se stvari više događaju na ekranima u našim kućama nego u našim životima.</p>
<p>Naravno, o tom ne razmišljamo. Promatrači smo kao i u životu. Osjetimo, međutim, ponekad, kao da smo i mi to mogli učiniti. Čini nam se kao i da jesmo.</p>
<p>Osjećaj koji nam se čini dragocjen.</p>
<p> </p>
<p>Možda se stoga u novije doba varijante ove uzrečice sve češće mogu čuti.</p>
<p>Gotovo da nije moguće njenoj magiji odoljeti.</p>
<p>Gledaju tako jarani utakmicu (šta bi drugo), a utakmica važna (koja nije). Domaćica im iznosi posluženje uz piće. Međutim, baš u tom trenutku na ekranu se događa nevjerovatna stvar. Važnija od onog što ona stavlja na sto.</p>
<p>I, naravno, njena prisutnost smeta.</p>
<p> </p>
<p>Otkako mi opominjuća uzrečica dođe u svijest, sve se čini od stakla. Stakleno sjećanje. I u njemu kao podvornik onaj Cervantesov Staklenko, koji sam po sebi zna kako je to biti suvišan čovjek. Čovjek koji prije svega smeta samom sebi, a, ako toga nije u potpunosti svjestan, tu je onaj slonovski glas da ga podsjeti.</p>
<p>Iako nastoji biti nježan, slon u prodavnici staklenih stvari na kraju se toliko zbuni da izgleda kao da je razgoropađen.</p>
<p>I bježi ne bi li bio nevidljiv.</p>
<p>Koliko bi samo želio, kad bi se toga mogao dosjetiti, da mu je otac bio staklar.</p>
<p> </p>
<p>Nikad se ne dosjeti i zato napušta krhotine staklenih svjedoka.</p>
<p> </p>
<p>Ponekad su prozirnost i providnost sinonimi. Ipak, bolje je tu biti oprezan.</p>
<p> </p>
<p>Otkako postoji staklo, a postoji otkako postoji i planeta, ljudi pokušavaju razumjeti šta se u njemu i s njim zbiva. Gledali su vulkanske komade, rezali njima i pokušavali nešto od njih načiniti. Sve dok nisu sami otkrili kako načiniti vlastiti stakleni svijet.</p>
<p>I lijep i koristan.</p>
<p>A onda su se počela zbivati čuda.</p>
<p>Neka su staklena razdoblja zaista ostala neprevaziđena.</p>
<p>Neka se i danas sjećaju sami sebe.</p>
<p>Sve su sačuvali: usne na čaši, osjećaj ruke koja čašu drži, staklenu posudu iz čijeg kljuna teče eliksir onog vremena.</p>
<p>Jedino nema ljudi koji su tu bili. Koji su s tim staklom živjeli.</p>
<p>Gdje li su se samo skrili?</p>
<p> </p>
<p>Zar je moguće načiniti ljude od stakla?</p>
<p>I kako bi taj magični staklar načinio svoju djecu?</p>
<p>S nekom vilom od stakla možda.</p>
<p>Uronismo u nevjerovatni prizor iz neke nepoznate bajke, a živimo je, hoćeš-nećeš, – danas.</p>
<p> </p>
<p>Djeca oca staklara su prozirna. Kroz njih možeš vidjeti sve što te zanima. I nikome ona u tome ne smetaju.</p>
<p>Možda jedino njih ne možeš vidjeti.</p>
<p> </p>
<p>Ipak, korača i danas bakalaureatus (zapamtio sam tu riječ od trenutka kad sam je pročitao za sva vremena – to je naziv za najboljeg studenta koji se nema pravo tako zvati, jer zvanje laureatusa pripada djeci uglednih i moćnih ljudi). Korača Staklenko sokacima književnosti i sve mu je u tom svijetu čudno. Jer je on sam sebi čudan. Kako se samo toga dosjetio Cervantes? Razmišljao je o tom i jedan poznati splitski pisac i napisao svoju knjigu. O čemu? O Staklenku, naravno.</p>
<p> </p>
<p>Nedavno tako opet sjedimo i gledamo utakmicu.</p>
<p>Šta bismo drugo?!</p>
<p>To je intimna varijanta nekadašnjih okupljanja na premijerama.</p>
<p>Nestrpljenje kod svakog pokazuje različite znakove.</p>
<p>A onda šutnja ponovno započne svoju igru.</p>
<p>– Nafo, bona…</p>
<p>– Šta je?</p>
<p>– Nije ti otac bio staklar.</p>
<p>Nafa spusti činiju na sto i iziđe. Bez riječi. Šta se tu ima kazati?!</p>
<p>Dogodilo se nešto značajno ili ne.</p>
<p> </p>
<p> </p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Kilogrami se tope samo u mislimaSljedeći članak
PRUŽENA RUKA NE SMIJE OSTATI PRAZNA
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo