fbpx

Zakon o uzurpacijama u RS velika je opasnost po državu i Bošnjake

Tu se zapravo dešava jedan paradoks da se od čelnika Republike Srpske nipodoštava postojanje Bosne i Hercegovine kao države prije Dejtona, ali veoma rado se pozivaju na zakone donesene u vrijeme Narodne Republike Bosne i Hercegovine, tačnije na Zakon o agrarnoj reformi. Zakonom o agrarnoj reformi ogromne površine obradivog zemljišta, šuma, prirodnih bogatstava oduzete su od građana, pretežno bošnjačke nacionalnosti, i predate u ruke države. Sada ovim zakonom sva imovina koja je oduzeta tim zakonom postaje vlasništvo entiteta Republika Srpska

Razgovarao: Adem MEHMEDOVIĆ

Ovih dana uveliko se govori o Zakonu o uzurpacijama u RS-u. Naime, Ustavni sud RS-a odbacio je apelaciju na ovaj zakon od kluba Bošnjaka i Hrvata u Vijeću naroda. Delegat u Vijeću naroda RS‑a Faruk Đozić u razgovoru za Stav govori o Vijeću naroda, spornim zakonima koje donosi NSRS, problemima s kojima se susreću Bošnjaci, prilikama u Srebrenici…

Faruk Đozić najmlađi je delegat u Vijeću naroda RS-a. Ovaj mladi magistar pravnih nauka rođen je u Srebrenici 1987. godine, a trenutno je i doktorand na Pravnom fakultetu Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru. U rodni grad vratio se 2011. godine, formirao porodicu i otac je dvoje djece. U razgovoru za Stav obrazložio je šta u praksi znači sporni Zakon o uzurpacijama i koliko je opasan za državu Bosnu i Hercegovinu.

STAV: Prije svega, da nam pojasnite šta je to zapravo Vijeće naroda RS-a i koje su nadležnosti ovog tijela?

ĐOZIĆ: Mnogi zapravo ne znaju za Vijeće naroda i svaki put kada kažem gdje obavljam delegatsku dužnost moram objašnjavati šta je zapravo Vijeće naroda. Vijeće naroda drugi je dom zakonodavne vlasti u entitetu Republika Srpska. Glavna nadležnost Vijeća naroda jeste da se izjasni da li određeni zakon ili akt povređuje vitalne nacionalne interese jednog ili više naroda, temeljem zakona i akata koje donosi Narodna skupština RS-a kroz odgovarajuće klubove konstitutivnih naroda i Ostalih. Sastav Vijeća naroda jeste po osam delegata iz reda tri konstitutivna naroda i četiri delegata iz reda Ostalih, za razliku od drugog bosanskohercegovačkog entiteta, gdje, pored zaštite vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnih naroda, sve odluke moraju biti potvrđene od oba doma.

Upravo zato, Vijeće naroda nema istu legislativnu moć kao što je slučaj s Federacijom Bosne i Hercegovine. Jedini istinski izvor moći jeste pri eventualnoj promjeni Ustava RS-a kada je za njega potrebna potvrda od svakog kluba konstitutivnih naroda i Ostalih. Možemo slobodno govoriti da i dan-danas, uprkos presudi Ustavnog suda BiH o ravnopravnosti konstitutivnih naroda na svakom pedlju države Bosne i Hercegovine, konstitutivni narodi nisu ravnopravni.

STAV: U teoriji, kroz Vijeće naroda trebali bi biti zaštićeni interesi, u ovom slučaju, Bošnjaka. Kako to funkcionira u praksi s obzirom na to da su Bošnjaci diskriminirani u RS‑u po raznim osnovama? Koji su najveći problemi?

ĐOZIĆ: Kako je sužena mogućnost djelovanja Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a, u praksi dolazi do toga da svako pitanje koje Klub Bošnjaka pokrene kao pitanje vitalnog nacionalnog interesa bude odbijeno od Ustavnog suda RS-a. Od 87 pokrenutih postupaka, samo je jedan uspio, i to iz razloga jer su i ostala dva konstitutivna naroda imala određene primjedbe na taj zakon. To se dešava iz dva razloga. Prvo, Bošnjaci kao narod ne mogu birati sudije Ustavnog suda kao adekvatne – Ustav RS-a upravo koristi taj termin – predstavnike bošnjačkog naroda u pravosudnim institucijama, pa i u Ustavnom sudu, već su oni nametnuti od Srba kao većinskog naroda u entitetu.

Drugi jeste da je Poslovnik o radu Ustavnog suda, tačnije član 54. stav 2, suprotan odredbama samog Ustava RS-a, pa određuje da Ustavni sud u meritumu odlučuje dvotrećinskom većinom, a ne kako to Ustav određuje da je potrebno najmanje dva glasa da radi o vitalnom nacionalnom interesu. To u praksi znači: kada bi Bošnjaci mogli i izabrati dvojicu sudija Ustavnog suda, oni ne bi mogli spriječiti donošenje zakona štetnih po vitalne nacionalne interese Bošnjaka.

STAV: U posljednje vrijeme u bh. javnosti dosta se govori o Zakonu o uzurpacijama. Prethodno je Ustavni sud RS-a odbacio apelaciju od kluba Bošnjaka i Hrvata u Vijeću naroda. Je li naredni korak postupak pred Ustavnim sudom BiH?

ĐOZIĆ: Tačnije, radi se o Zakonu o uzurpacijama i dobrovoljačkim kompetencijama i taj zakon definitivno će biti predmet apelacije Ustavnom sudu BiH. Tu se zapravo dešava jedan paradoks da se od čelnika Republike Srpske nipodoštava postojanje Bosne i Hercegovine kao države prije Dejtona, ali veoma rado se pozivaju na zakone donesene u vrijeme Narodne Republike Bosne i Hercegovine, tačnije na Zakon o agrarnoj reformi. Zakonom o agrarnoj reformi ogromne površine obradivog zemljišta, šuma, prirodnih bogatstava oduzete su od građana, pretežno bošnjačke nacionalnosti, i predate u ruke države. Sada ovim zakonom sva imovina koja je oduzeta tim zakonom postaje vlasništvo entiteta Republika Srpska.

Dalje, što se tiče drugog dijela zakona, tj. dobrovoljačkih kompetencija, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS-a kao predlagač u prijedlogu zakona navodi, kao jedan od razloga donošenja Zakona o uzurpacijama i dobrovoljačkim kompetencijama, da se ispravi historijska nepravda prema dobrovoljcima srpske i crnogorske vojske iz ratova od 1912. do 1918. godine i njihovim nasljednicima, jer su u bivšoj SFRJ prozivani kao kulaci, državni izdajnici i nisu mogli biti upisani kao vlasnici, pa propisuje da ne moraju imati ni posjed nad nekretninom kako bi dokazali pravo vlasništva, već dokazuju samo status dobrovoljca. Detaljnijom analizom odredbi iz perioda Kraljevine Jugoslavije ne radi se samo o dobrovoljcima iz Prvog svjetskog rata već i o srpskim ustanicima protiv Osmanskog carstva od 1875. do 1877. godine, tzv. Nevesinjska puška.

Vidimo do koje mjere vlasti u RS-u idu da udovolje interesima jednog naroda, tj. srpskog. S druge strane, uređujući pravo priznanja prava vlasništva nad uzurpiranom imovinom, donosilac zakona određuje da se može priznati pravo vlasništva samo ukoliko imaju posjed nad nekretninom i ukoliko imaju boravište u RS-u. Bošnjaci kao žrtve zločina genocida, etničkog čišćenja i masovnog protjerivanja u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, odnosno njihovi nasljednici ne mogu u istoj ravni konzumirati pravo na priznavanje prava vlasništva nad uzurpiranom imovinom dok se nasljedniku Srbina sa Solunskog fronta priznaje pravo vlasništva samom činjenicom da je bio dobrovoljac.

STAV: Ima li još sličnih zakona koji su stupili na snagu, ili koji će stupiti, a koji idu na štetu države BiH i Bošnjaka?

ĐOZIĆ: Čitav set zakona je u posljednje vrijeme donesen koji direktno ili indirektno tretiraju pitanje državne imovine i njen upis kao vlasništvo entiteta RS, a to su: Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stvarnim pravima usvojenim 6. decembra 2019, Zakon o šumama RS, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, Zakon o unutrašnjoj plovidbi, već sam ranije spomenuo Zakon o uzurpacijama i dobrovoljačkim kompetencijama. Pored državne imovine kao izuzetno važnog pitanja kako za državu Bosnu i Hercegovinu, tako i za Bošnjake, jeste i perfidno uplitanje u ustavom određene nadležnosti države Bosne i Hercegovine.

Tako se Zakonom o radioamaterizmu, pored toga što ograničava slobodno kretanje osoba, jer se primjerice radioamater iz Federacije BiH mora prijaviti nadležnom entitetskom tijelu u RS-u ukoliko se želi baviti radioamaterizmom na teritoriji entiteta RS, sužava način dobijanja dozvole za bavljenje radioamaterizmom jer propisuje da samo jedno tijelo može organizirati polaganje ispita potrebnih za dobijanje dozvole, dok relevantne odredbe na nivou države određuju da to može svako nevladino udruženje koje se bavi radioamaterizmom, naravno, uz prethodnu dozvolu od Regulatorne agencije za komunikacije. Tu je i Zakon o bezbjednosti kritičnih infrastruktura, za koji smatram da se direktno upliće u nadležnosti države jer kao kontaktne tačke za komunikaciju sa sličnim organima drugih država određuje entitetsko ministarstvo.

Osnova za donošenje takvog zakona jeste Direktiva Savjeta Evrope 2008/114/EC od 8. decembra 2008. godine o utvrđivanju i označavanju evropske kritične infrastrukture. Sama direktiva govori da država određuje kontaktnu tačku, a ne njene administrativne jedinice. Smatram da se radi o jednom perfidnom pokušaju preuzimanja nadležnosti od države pod krinkom približavanja normama prava Evropske unije.

STAV: Priprema li Klub Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a određene apelacije na zakone u narednom periodu i šta će biti fokus rada?

ĐOZIĆ: Na početku ovog mandatnog perioda Klub Bošnjaka zauzeo je stav da ćemo se u narednom periodu fokusirati na djelovanje putem apelacija Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine kada god ocijenimo da je to moguće učiniti. I to je već urodilo plodom, pa su odredbe Ustava RS‑a koje su propisivale smrtnu kaznu izbrisane upravo djelovanjem Vijeća naroda. U proceduri su već pred Ustavnim sudom Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu i Zakon o unutrašnjoj plovidbi. Za sve ostale zakone koje sam spomenuo bit će pokrenuti zahtjevi za ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine.

Svjesni smo da pokretanjem pitanja vitalnog nacionalnog interesa ne možemo puno postići, ali također nećemo bježati od odgovornosti i svaki put ćemo isticati to pitanje kada se ukaže potreba. Vitalni nacionalni interes pokrenut je za Zaključke Narodne skupštine u vezi s Informacijom o neustavnoj transformaciji dejtonske strukture Bosne i Hercegovine i Ustavni sud RS-a donio je rješenje da se ne radi o aktu općeg karaktera i kao takvog ga nije ni razmatrao, već se radi o političkom stavu jednog doma zakonodavne vlasti u entitetu i kao takav nije pravno obavezujući ni za koga.

STAV: Srebrenica je svakako nezaobilazna tema. U posljednje vrijeme dosta se govori o predstojećim lokalnim oktobarskim izborima, a još uvijek se ne zna ime bošnjačkog kandidata za načelnika, ne zna se kako će biti formirane liste za Skupštinu. Dosta se govori o bošnjačkom jedinstvu, ali i nejedinstvu. Kako Vi vidite rješenje ovog problema?

ĐOZIĆ: Bošnjačko političko jedinstvo u Srebrenici nužnost je nakon zločina genocida koji je nad njima počinjen. To jedinstvo razumijeva se na različite načine. Moje je mišljenje da ga treba razumijevati u užem i širem smislu. Uže bošnjačko političko jedinstvo u Srebrenici odnosi se na jedinstvo bošnjačkih političkih subjekata na lokalnom nivou, ali se ono ne može realizirati bez bošnjačkog političkog jedinstva prema Srebrenici na entitetskom i državnom nivou.

Nažalost, do sada ga nije bilo na entitetskom i državnom nivou, a čini mi se da ga nema ni danas zbog politike koju vode bošnjačke “lijeve” partije. Bojim se da tako ne bude i u Srebrenici. Koliko ja znam, SDA, SBiH, SBB i DF postigli su političku saglasnost o neophodnosti kandidiranja jednog bošnjačkog kandidata za funkciju načelnika Opštine i jedinstvene probosanske liste za Skupštinu opštine. Da bi se postiglo političko jedinstvo u Srebrenici, ono se ne može postizati samo u vrijeme izbora nego mora biti uspostavljeno i u godinama kada nisu izbori. To podrazumijeva kontinuiranu brigu o svakom povratniku, o ljudima koji hljeb zarađuju u dijaspori, o ljudima iz Srebrenice koji žive u Federaciji, svi oni moraju biti motivirani da urade nešto za Srebrenicu, a prije svega da se prijave i da izvade lične dokumente, da im se omoguće prava koja imaju građani koji su prijavljeni u kantonima, prije svega na socijalne beneficije, da im se omogući zaposlenje i druge životne potrebe.

Dobra je stvar da Bošnjaci u Srebrenici imaju zavidan kadrovski potencijal. Smatram da imaju dovoljno mudrosti da postignu jedinstvo na lokalnom nivou, ali oni neće biti u mogućnosti da ostvare pozitivan rezultat ako se u ovaj proces ne uključe i ostali nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini. Jedinstvo treba uspostaviti na osnovu kriterija, a to su: stručnost, poštenje, uloženi vlastiti napor za doprinos Srebrenici, da su kandidati za političke funkcije oni koji žive u Srebrenici, što ne isključuje mogućnost da i oni kvalitetni kadrovi kojih sigurno ima, a trenutno ne žive u Srebrenici, budu kandidati i za najodgovornije funkcije. Želim napomenuti da se odgovornost za Srebrenicu, kada su u pitanju lokalni izbori, ne može svesti samo na lokalni nivo. Srebrenica i njen simbolički značaj zbog genocida počinjenog nad Bošnjacima treba biti briga svih nivoa vlasti, pa i institucija međunarodne zajednice. Nije samo političko već i općecivilizacijsko pitanje da Srebrenicom ne mogu upravljati politike i političari koji negiraju genocid.

STAV: Dolazite iz Srebrenice, gdje živite s porodicom, mlad ste čovjek, otac dvoje djece, nedavno ste kupili i kuću, a takvih mladih ima još. Kako unaprijediti život mladih obitelji u Srebrenici?

ĐOZIĆ: Svaki čovjek treba ličnim primjerom da potvrdi svoju opredijeljenost, moral, namjeru, ljubav prema rodnom kraju, a to se postiže ne pričom nego konkretnim djelima. Ja sam se 2011. godine vratio u Srebrenicu s namjerom da tu živim i radim jer su i moji roditelji u Srebrenici. Oženio sam se i bilo je normalno da rješavam stambeno pitanje. Iz tih razloga sam kupio kuću u Srebrenici i nisam usamljen primjer, svi mi koji smo ovako uradili hrabrili smo jedni druge i davali podršku i željeli da budemo primjer i ostalim da učine isto. Također, smatram da se imovina treba stjecati vlastitim sredstvima, a ne samo putem donacija. Donacije treba da pripadnu onima koji ne mogu vlastitim radom zaraditi za stan ili kuću.

Ni ja nisam imao dovoljno novaca da kupim kuću i zato sam podigao kredit kod Ziraat banke i ovom prilikom Ziraat banci se želim zahvaliti na izuzetnoj poslovnosti i povoljnim uvjetima kreditiranja povratnika. Podršku povratku mladih u Srebrenicu i rješavanju njihovog stambenog pitanja mogli bi da daju i kantonalni nivoi vlasti jer, koliko znam, u Sarajevskom kantonu Vlada je donijela odluku da svaki mladi bračni par, kada prvi put rješava stambeno pitanje, dobije 10.000 KM bespovratnih sredstava. Slična je situacija i u Tuzlanskom kantonu. Zar nisu mogli izdvojiti stavku da na isti način pomognu mlade povratnike u Srebrenicu i druge gradove Podrinja? Predlažem da razmisle o tome.

Za život mladih u Srebrenici nije dovoljno samo da riješe stambeno pitanje, potrebno je uložiti niz napora i u drugim segmentima života, a prije svega u zapošljavanju. Pored zapošljavanja, neophodno je obnoviti putnu infrastrukturu kako bi povratak bio omogućen ne samo u grad Srebrenicu već i u druga naselja. Koliko ja znam, tu velike napore ulaže Federalno ministarstvo za izbjegla i raseljena lica na čelu s ministrom Edinom Ramićem. Mladima država mora omogućiti da imaju posao i da žive od svog rada i truda.

 

 

PROČITAJTE I...

Kad je rulja zatražila ime, stariji brat je lagao rekavši da je "Raju",  uobičajeno hinduističko ime. Ali mlađi brat je popustio i rekao istinu. Zatim, "tražili su da mi otkopčaju gaće", prisjetio se Nizamuddin. Provjera da li su muškarci obrezani postala je zaštitni znak hinduističkih mafijaša koji žele identificirati muslimane prije nego što ih napadnu. Nizamuddin je odbio, ali bilo je prekasno.

Napadna histeričnost i otvoreno politikantstvo tolike su i takve neprijatne frekvencije da se čini kako mnogi žale što na prostoru Sarajeva i Federacije nema većeg broja oboljelih kako bi onda za takvu situaciju mogli optuživati trenutnu vlast i prikazivati je nesposobnom i nedoraslom situaciji. Morbidno, odvratno i dušmanski

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!