fbpx

Zahid Akhtar, inicijator osnivanja organizacije “Dokumentiranje ugnjetavanja muslimana”: Islamofobija postaje sve intenzivnija

“Došao sam na ideju da pokrenem projekt posvećen podizanju svijesti o onome što se događa muslimanima širom svijeta. Osjetio sam da treba postojati projekt od muslimana i za muslimane s našom, vlastitom naracijom, za razliku od zapadnih medija koji minimiziraju ugnjetavanje ili poistovjećuju muslimanske žrtve s 'ekstremizmom' i 'terorizmom'”

 

 

Razgovarao: Amir TELIBEĆIROVIĆ

Pošto islamski ili muslimanski ummet praktički ne postoji u organizacionom smislu, samo ga ima u duhovnom, a ne postoji ni globalni hilafet još od službenog ukidanja Osmanskog carstva, zajednice vjernika širom svijeta iscjepkane su, razdvojene i neovisne jedna od druge. Najviše administrativno i birokratski, pa onda i fizički. To je tek jedan od razloga zašto agresivni vid islamofobije djeluje na različite načine širom svijeta. Za sada se globalno ne može nešto djelotvorno učiniti u otporu tome, samo lokalno, osim u dokumentiranju. Stoga je prije šest godina u britanskom gradu Birminghamu osnovan neovisni centar za prikupljanje podataka o stradanju ili ugnjetavanju muslimana.

Danas je informatička revolucija globalizirana i podaci se brže razmjenjuju, odnosno fotografije, izjave, snimke, verbalna svjedočenja, državni ili nevladini izvještaji, a odnose se i na pojedinačne pojave, kao napade, uvrede, prijetnje, šikaniranja, i na kolektivne, kao što su masovna pritvaranja muslimana, neke zabrane za cijele populacije, ratne zločine, grupne pritiske i slično.

DOAM je skraćenica naziva ove organizacije na engleskom jeziku – “Documenting Oppression Against Muslims” (“Dokumentiranje ugnjetavanja muslimana”). DOAM se bavi sakupljanjem, arhiviranjem i predstavljanjem podataka o tlačenju muslimana bilo gdje na svijetu. Oni nemaju nikakvu preventivnu mogućnost niti funkciju, samo upozoravajuću i obrazovnu. Djeluje kao da imaju nekog uspjeha i na tom polju jer mediji u Velikoj Britaniji te još ponegdje, zatim razni aktivisti, umjetnici i politički analitičari koriste njihov materijal, najviše preko web-stranice koju uređuje i održava Zahid Akhtar, IT stručnjak i računarski dizajner iz Engleske.

O radu ove organizacije, njene svrhovitosti i načinu prikupljanju podataka razgovarali smo s Akhtarom, koji nam je spomenuo kako je odrastao uz vijesti iz Bosne i Hercegovine.

STAV: Ko je zaslužan za pokretanje DOAM-a?

AKHTAR: Ja sam došao na ideju da pokrenem projekt posvećen podizanju svijesti o onome što se događa muslimanima širom svijeta. Osjetio sam da treba postojati projekt od muslimana i za muslimane s našom, vlastitom naracijom, za razliku od zapadnih medija koji minimiziraju ugnjetavanje ili poistovjećuju muslimanske žrtve s “ekstremizmom” i “terorizmom”.

Započeli smo korištenjem foruma prije nego što su društveni mediji postali mainstream. Službeno smo započeli 2014. godine i od tada rastemo kako raste i ugnjetavanje, koje postaje sve gore za muslimane širom svijeta. DOAM sada radi i na drugim jezicima kao što su urdu, bangla, francuski i arapski (pored engleskog, op. a.)

STAV: Kojim se još aktivnostima bavite, te osim dokumentiranja putem interneta, kako prikupljate podatke o ugnjetavanju muslimana širom svijeta?

AKHTAR: Sudjelujemo u protestima, lobiramo političare i provodimo kampanje za društvene medije. Također, vodimo kampanje za prikupljanje sredstava i za humanitarnu pomoć ondje gdje je najpotrebnije, u područjima kao što su Jemen, Kašmir, Sirija, područja muslimana Rohinja…

STAV: Registrirani ste kao privatna organizacija, nevladina organizacija, zaklada, udruga ili?

AKHTAR: Mi smo neovisna i nevladina organizacija. Nismo povezani ni s jednom vladom, medijem ili grupom.

STAV: Kako finansirate DOAM?

AKHTAR: DOAM vode volonteri koji su svoje vrijeme posvetili ovom projektu. Ne dobijamo plaću.

STAV: Ako postoji mreža ljudi širom svijeta koja vam šalje dokumentaciju, kako to funkcionira, na dobrovoljnoj osnovi u svakoj zemlji ili zahvaljujući ljudima angažiranim da to čine samo za vas?

AKHTAR: Otkako smo pokrenuli ovaj projekt 2014. godine, uspostavili smo pouzdane kontakte širom svijeta, posebno u ratom razrušenim područjima. Šalju nam dokumentaciju, i to isključivo na dobrovoljnoj osnovi.

STAV: Postoji li slična organizacija ili kolektiv poput DOAM-a bilo gdje u svijetu?

AKHTAR: Nismo sigurni da li postoji sličan projekt kao kod nas, možda na drugim jezicima.

STAV: Kad je riječ o praćenju ugnjetavanja širom svijeta, razlikujete li ugnjetavanje protiv islama od ugnjetavanja muslimana, jer ove dvije tiranije nisu nužno iste u svakom pogledu? Naprimjer, u nekim zemljama postoji samo zabrana burke, eventualno hidžaba na radnim mjestima, ili se ne može dobiti halal-certifikat za hranu, dok su druge islamske prakse dozvoljene. Istovremeno, u zemljama poput Kine Ujguri su primorani da potpuno zaborave na islam, barem prema mnogim izvještajima s terena.

AKHTAR: Da, različiti su nivoi ugnjetavanja s kojima se muslimani suočavaju, ovisno o tome gdje se nalaze. U Istočnom Turkestanu je Kina zabranila svaki vid islama, dok je u drugim zemljama samo nekoliko zabrana. Jedan vid je agresivniji od drugog, prezir je zajednički. Stoga u nekoliko zapadnih zemalja islam ne mogu da samo zabrane tek tako, kao što radi Kina, već to čine zabranom nekoliko praksi. Mislim da će se, dugoročno gledano, otežati muslimanska praksa općenito.

STAV: Kako definirate današnju islamofobiju u odnosu na islamofobiju iz doba hladnog rata?

AKHTAR: Nema razlike. Zapravo, postaje sve intenzivnije i sve gore. Baš kao što su Hebreji 1930-ih dehumanizirani i zatim ubijani. Nalazimo se u istom čamcu kao i oni, samo u većem obimu.

STAV: Koliko ste upoznati sa situacijom među muslimanima u Bosni i Hercegovini?

AKHTAR: Vrlo dobro nam je poznato kako su muslimani u Bosni tokom 1990-ih masakrirani, silovani i zatvarani. Sjećamo se i kako ih je svijet napustio. Odrastao sam učeći o strahotama koje su se dogodile u Srebrenici.

STAV: Koja vam je glavna prepreka pri dokumentiranjima ugnjetavanja?

AKHTAR: Imamo mnogo protivnika jer oni ne žele da razgovaramo o zločinima kojima su muslimani danas izloženi. Zapravo je nekoliko vlada zatražilo od Twittera da ukloni naš sadržaj dok su otkrivali šta se događa u njihovim zemljama. Dobro smo jer imamo zasad nešto više slobode na Zapadu.

 

PROČITAJTE I...

Ismet Kasumagić, kao i većina pripadnika “Mladih muslimana”, bio je uhapšen od komunističke vlasti nakon okončanja Drugog svjetskog rata. Uhapšen je i osuđen 1947. godine na jednu godinu zatvora. Tada je optužen i osuđen u grupi s Vahidom Kozarićem, Ćazimom Viteškićem, Midhatom Džulbegovićem, Mehmedom Hadžiavdićem i Izetom Riđanovićem. Kasnije je u slučaj uključen i Ibrahim Trebinjac. Presuda je bila potpuno besmislena. Osuđeni su zbog navodnih antinarodnih stavova organizacije, bez ijednog konkretnog dokaza za same optužene. U samoj presudi stoji da su oni potpuno odvojeno djelovali, a ipak im je suđeno u grupi.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!