fbpx

Zaboravljeni heroj

Nakon nekoliko vojnih akcija, poslan je na savezničku liniju koju su Britanci postavili u Belgiji, na položaj koji je branio 31. oktobra.

 

 

Godina je 1914. Prvi je svjetski rat, a tokom bitke za Ypres Nijemci nastoje napredovati protiv saveznika, probiti njihovu odbrambenu liniju i zauzeti luke Boulogne i Nieuwpoort, odakle stižu engleska pojačanja i zalihe. Očajnički želeći dobiti bitku, napadaju neprijateljsku odbranu u nadi da će im prekinuti opskrbni put.

Nekolicina britanskih vojnika u rovovima bila je “umorna, neobrijana, prljava i u krpama”. Nijemci će se probiti, ali im je puno problema napravila mala skupina Indijaca koja ih je zaustavljala pomoću mitraljeza “Maxim”.

Među njima se istakao vojnik Khodadad Khan, jedan 500 hiljada muslimana koji su se borili na savezničkoj strani u Prvom svjetskom ratu u tzv. dobrovoljačkim snagama. Khan je vrlo vjerovatno prvi musliman koji je dobio odlikovanje “Victoria Cross”, vojno odlikovanje najviše vrijednosti u britanskoj državi.

Medalja je izložena u Imperial War Museum u Londonu, u slavu vojnika koji je, iako nije uspio spriječiti Nijemce da zauzmu njegov položaj, Britaniju branio poput lava.

Khan je rođen u gradu Dab, u pakistanskoj provinciji Punjab. S 26 godina upisao se u indijsku vojsku. Odatle je poslan u Francusku, gdje su se Britanske ekspedicijske snage borile protiv Nijemaca.

Nakon nekoliko vojnih akcija, poslan je na savezničku liniju koju su Britanci postavili u Belgiji, na položaj koji je branio 31. oktobra.

Na kraju, nakon nekoliko sati borbe, mogao se povući jer je imao rane na rukama i nogama i obilato je krvario, ali nije. Naprotiv, nastavio je pucati sve dok Nijemci nisu stigli na njihov položaj. Zatim se tokom noći pravio da je mrtav kako ne bi bio zarobljen.

Nakon toga je pobjegao u bolnicu, odakle su ga s odlikovanjem poslali kući. Na kraju je primio “Križ pobjede” (bio je prvi musliman koji je njime odlikovan) i godinama kasnije (1971) umro u svojoj domovini kao heroj.

 

 

PROČITAJTE I...

Utemeljen je 29. septembra 1977. godine, a pokrenuli su ga entuzijasti iz Islamske zajednice tadašnje Jugoslavije, muslimanski vjernički narod skoro cijelog Balkana, a dužnost prvog dekana obavljao je akademik Hamdija Čemerlić. Ključne institucionalne uloge u gradnji FIN a imali su Husein ef. Đozo, reisul-ulema Sulejman ef. Kemura, akademik Hamdija Čemerlić, predsjednik Sabora Islamske zajednice i reisul-ulema Naim ef. Hadžiabdić. Vakifi, stipenditori i dobrotvori koji su svoja imanja i materijalna dobra uvakufili za FIN bili su Ahmed Tabaković, Nusret Halačević, Muhamed i Barbara Tantavi u Mostaru, Nazif Hadžiomerović u Čapljini, te Halida Izetbegović iz Sarajeva

Sazivanje Prvog bošnjačkog sabora, demokratska i slobodna atmosfera u kojoj se odvijao, odluke i zaključci koji su doneseni, nacionalno jedinstvo koje je pritom iskazano te dalekosežne posljedice koje je polučio predstavljaju historijsku vododijelnicu, trenutak kada su poslije jednog teškog i dugog stoljeća Bošnjaci konačno postali moderan politički narod koji se čvrsto opredijelio ne samo da opstane već i da stupi na svjetsku pozornicu kao politički suveren, kulturološki poseban te prije svega državotvoran narod

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!