fbpx

Zaboravljeni Bjelevac

Nakon sloma NDH progonjen je od novih vlasti i više ne objavljuje već povremeno prevodi turske pjesnike. U svom romanu Minka lirski je opisao jednu bogatu hercegovačku porodicu s kojom se bio povlačio po sudu.

Na današnji dan umro je u Zagrebu 1972. godine Abdurezak Hivzi Bjelevac. Rodio se u Mostaru 8. juna 1886. godine. Bio je romansijer, pripovjedač, publicist i prevoditelj. Školovao se u Galata-saraju u Istanbulu, te radio kao činovnik u mnogim mjestima u Bosni i Hercegovini, a od 1941. godine radio je i živio u Zagrebu.

Sarađivao je novinarskim prilozima u svim važnijim jugoslavenskim novinama između dvaju svjetskih ratova, te uređivao časopis “Novi vijek”.

Njegova najpoznatija djela su romani “Pod drugim suncem” (1914), “Minka” (1917) i “Melika” (1927).

Za vrijeme NDH objavljuje romansiranu biografiju “Muhamed” (1942), “Istambul, grad na obalama Mramorskog mora” (1944), “Carica Azher, pjesma iz Irana” (1944). U tom periodu bilo mu je povjereno  izdavanje hrvatske publikacije na turskom jeziku “Doğu ve Batı” (Istok i Zapad) koja je bila namijenjena iseljenicima u Turskoj.

Nakon sloma NDH progonjen je od novih vlasti. Više ne objavljuje već povremeno prevodi turske pjesnike.

Ovako je, devetog marta 1972. godine, Alija Nametak u svom “Sarajevskom nekrologiju” ispratio Bjelevca na bolji svijet:

“Dvadeset i petog februara umro je u Zagrebu Abdurrezzak Hifzi Bjelevac, u 86. godini života. O njemu sam napisao 1966. članak, prigodom 80-godišnjice njegova života, i štampao ga u ‘Glasniku’ VIS-a. Ovdje ne bih imao šta o njemu dodati, osim da je bio gotovo sasvim zaboravljen.

Iz Sarajeva je davno odselio, a morao je seliti, jer je plivao uz struju, da ne reknem ‘pišao uz vjetar’. U Beogradu je bio u Presbirou, ali se nije aklimatizirao, pa je 1941. otišao u Zagreb. Bio je više internacionalist nego Hrvat ili Srbin, a bio Bošnjak. Zamalo da nije postao Turčin. Beogradu je bio Turčin, Zagrebu Srbin, Sarajevu Hrvat, tako da ga nije nitko htio štampati, zapravo preštampavati, jer odavna nije radio nove stvari.

Druga mu je žena stambolska Grkinja, a u njegovoj se kući u Zagrebu govorilo loše francuski. Pohodio sam ga prošlih godina dva-tri puta, a napisao mi je i nekoliko pisama i karata u tom periodu. Ponekad ga je materijalno pomagao moj brat Abdurahman. Na nj smo upozorili javnost ja i moj imenjak Isaković, no bez uspjeha. Nije se uspjelo ništa njegovo ponova štampati. Po svom odnosu prema vjeri bio je framason, ali ne vjerujem da je kao takav bio organiziran, jer su oni u svoje društvo primali samo bogate. Bog da mu oprosti!”

PROČITAJTE I...

Praktično, posljednji dan, kada smo mi rekli porodici da se očekuje smrtni ishod predsjednika Izetbegovića za dan-dva, on je primio tadašnjeg predsjednika turske Vlade Recepa Tayyipa Erdogana. Ta njegova snaga je bila fascinantna, rekao je ranije u ekskluzivnom intervjuu za AA prof. dr. Enver Raljević, dugogodišnji šef Klinike za bolesti srca, krvnih žila i reumatizam KCUS-a i šef konzilija koji je liječio Izetbegovića

Boraveći u zatvoru u Foči nakon sudskog procesa na nivou Okružnog suda u Sarajevu, zatim Vrhovnog suda BiH i na kraju Saveznog suda Jugoslavije, Alija Izetbegović je 8. aprila 1986. godine podnio saveznom javnom tužiocu Zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude Saveznog suda 1985., i Okružnog suda u Sarajevu 1983. i Vrhovnog suda BiH 1984. godine. Ovaj dokument, koji je Izetbegović ispisao rukom pa prekucao na pisaćoj mašini i koji je, treba to naglasiti, bio posljednje pravno sredstvo kojim se Izetbegović uopće mogao braniti nakon presude Saveznog suda, na najbolji način svjedoči njegovu nevjerovatnu upućenost u detalje krivičnog prava. Istovremeno, ovaj dokument otkriva Aliju Izetbegovića i kao izuzetnog “čitaoca” koji je kadar dekonstruirati tri presude tako moćno i uvjerljivo da se postavlja pitanje kako je uopće bilo moguće donijeti osuđujuću presudu, čak i u jednom montiranom procesu kakav je bio Sarajevski proces. Dokument je ispisan na četrdeset stranica, pa ćemo, zbog dužine teksta, jedan njegov dio prepričati, a drugi citirati. Posebno je zanimljivo što se Izetbegović u tekstu ponajviše bavi Islamskom deklaracijom, djelom koje je i dalje predmetom javnih rasprava. Izetbegović ne ostavlja prostora sumnji da to nije njegovo autorsko djelo, već potvrđuje autorstvo i uvjerljivo brani svoja stajališta

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!