fbpx

Zaboravljamo prijatelje

Treba mnogo prostora da se nabroji sva pomoć koja je iz Španije poslana u BiH.

 

Bio je februar 1994. godine kada je na Zimskim olimpijskim igrana u norveškom Lillehammeru Juan Antonio Samaranch pozvao svijet da oda počast Sarajevu. “Pozivam sve, ne samo vas na stadionu već svugdje u svijetu, vas koji ste u svojim domovima, da ustanete i minutom šutnje odate počast gradu Sarajevu”, kazao je tada Samaranch i skrenuo još jednom pažnju milijardi ljudi na patnje grada koji je umirao pod granatama Karadžićevih zločinaca.

Juan Antonio Samaranch i Sarajevo održavali su neraskidivu vezu koja je počela 1984. godine, na Olimpijadi koja je bila prva organizirana sa Samaranchom na čelu Međunarodnog olimpijskog komiteta. To je bio početak veze neprekinute sve do Samaranchove smrti.

U opsjednuto Sarajevo stigao je u ljeto 1994. godine i, nakon što je obišao ruševine nekadašnjih borilišta, obećao je njihovu ponovnu izgradnju, posebno obnovu Olimpijske dvorane Zetra. Ono što je obećao, to je i učinio. U Sarajevo je posljednji put stigao 2005. godine, iako je već bio teško bolestan.

“Tada smo, moj nasljednik Jacques Rogge i ja, iz Ancone preko Splita stigli u Sarajevo. Došli smo tada da vam kažemo da niste sami, da smo u mislima s vama i da nismo zaboravili kako ste veličanstvene Igre organizirali”, kazao je Samaranch tokom svoje posljednje posjete Sarajevu. Znao je, kazao je tada, da će se u Sarajevo vraćati, ali nije ni slutio da će to biti pod granatama i snajperima srpske vojske.

Obnova Zetre bio je jedan od posljednjih projekata u Samaranchovoj karijeri, a posebno je bio ponosan na ujedinjenje bh. Olimpijskog komiteta. To je, kazao je, bio jedan od ključeva reintegracije BiH, ali i njenog ulaska u EU.

Juan Antonio Samaranch preminuo je prije tačno deset godina, 21. aprila 2010. godine i malo se ko u Sarajevu i Bosni i Hercegovini tog dana sjetio ovog velikog čovjeka, prijatelja države i počasnog Sarajlije. Baš kao što nismo, makar i simbolično, poslali podršku Španiji, zemlji koja je uložila milione eura tokom i nakon rata u projekte pomoći Bosni i Hercegovini.

Ta je zemlja dala milion eura za obnovu sarajevske Vijećnice, a još je mnogo novca izdvojila za njenu obnovu kroz fondove Evropske unije. A riječ je o zemlji u kojoj je do sada skoro 20 hiljada ljudi umrlo od virusa tokom bolesti COVID-19, državi koja je kao rijetko koja pomagala i stajala uz narod BiH.

Samo je grad Barcelona skupio, poslao i uložio milione maraka pomažući Sarajevu i Bosni i Hercegovini, donirajući novac za hranu, lijekove, obnovu zdravstvenih institucija i stambenih objekata. Barcelona je, da se ne zaboravi, čak donijela odluku o formiranju jedanaestog gradskog distrikta nazvanog Distrikt Sarajevo, koji je bio dio teritorijalne organizacije tog grada.

U Sarajevo je iz Barcelone nakon rata stigla prva organizirana grupa turista, obnovili su dvoranu Zetra, pomogli obnovu Kamernog teatra 55, škole, sigurne kuće… Treba mnogo prostora da se nabroji sva pomoć koja je iz Španije poslana u BiH.

Zašto zaboravljamo prijatelje iz najtežih dana naše historije koji su stajali uz nas kada nam je prijetio fizički nestanak, teško je odgovoriti na pravi način. Zašto simbolično ne izvjesimo njihove zastave na zgrade koje su nam oni obnavljali dok naši prijatelji fizički nestaju, također je teško suvislo odgovoriti.

Ali znamo da se tako ne ponaša prema prijateljima. Pandemija je pokazala da ne znamo kada će nam pomoć opet zatrebati, a ovakvima kakvi smo teško da će neko opet pomagati. Još nije kasno da to promijenimo. /N. Hasić/

PROČITAJTE I...

Ova priča, bazirana na istinitim događajima, napisana je u avionu iznad Bosne decembra 2005. godine u spomen na velikog kozaračkog sina i gaziju Elvira Elezovića. Dado, kako su ga svi zvali, s tek napunjene 22 godine poginuo je časno 4. juna 1992, deset dana nakon napada na Kozarac, braneći grupu od dvadesetak Kozarčana koji su se odlučili suprotstaviti agresiji JNA na Kozarac i Bosnu i Hercegovinu

Čak i površni poznavaoci historije islama nisu mogli zaobići ime Omera ibn Abdulaziza, ili Omera II, kako ga još nazivaju. Riječ je o osmom emevijskom halifi koji je vladao od 22. septembra 717. do svoje smrti 720. godine. U ovom iznimno kratkom periodu vladavine on je uspio preporoditi islamsku državu toliko da se u posljednjoj godini njegove vladavine na cijelom tlu hilafeta nije imao kome dati zekat. Zbog ekonomskih i pravosudnih reformi te izgradnje društva zasnovanog na pravdi, ali i vlastite pobožnosti i predanosti vjeri, neki su historičari Omera ibn Abdulaziza prozvali “petim pravednim halifom”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Meho 22.04.2020.

    Pa ko je na vlasti neka pomogne, a čini se da je SDA na vlasti.

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!